Nestalo selo na jezeru Anjikuni

Prema priči koja kruži od 1930., lovac na krzna stigao je u inuitsko selo na sjeveru Kanade i zatekao ga praznog, s hranom i puškama na mjestu i uginulim psima. Nepuna dva mjeseca kasnije policija je objavila da priča nema temelja, a ona je poslije narasla do sela s 2.000 stanovnika.

Ukratko

  • U studenome 1930. novinar Emmett E. Kelleher objavio je priču da je lovac na krzna Joe Labelle pronašao inuitsko selo na jezeru Anjikuni napušteno, s hranom, odjećom i puškama na mjestu, a da od dvadesetak stanovnika nije bilo ni traga.
  • U siječnju 1931. Kraljevska kanadska konjička policija objavila je izvješće narednika J. Nelsona: Labelle je bio stvaran lovac, ali je radio u Manitobi, nitko u kraju nije čuo za nestanak, a fotografija uz članak bila je stara snimka iz policijskog arhiva.
  • Priču je 1959. bez izvora prepričao Frank Edwards, a kasniji su autori dodavali NLO-e, raskopane grobove i sve veći broj stanovnika, do njih 2.000.
  • Zagovornici smatraju da je u golemom i rijetko naseljenom kraju nešto moglo promaknuti vlastima, a kritičari da je riječ o novinskoj izmišljotini koja je s vremenom rasla.

Jezero Angikuni, koje se često piše i Anjikuni, leži u unutrašnjosti današnjeg Nunavuta, na rijeci Kazan, u ravnoj i hladnoj tundri koju Kanađani zovu Barren Grounds. Ima oko 510 četvornih kilometara i danas je nenaseljeno. Zimi se vodene površine, otoci i kopno pretope u jednu bijelu ravnicu.

Ondje se, prema jednoj od najpoznatijih kanadskih priča o nestancima, dogodilo nešto što se ne može objasniti. Pri čitanju te priče valja imati na umu da su njezini junaci stvarni ljudi: Inuiti iz unutrašnjosti, čiji su život, lov i preseljenja stvarna povijest, a ne kulisa za zagonetku.

Članak iz 1930.

Dana 27. studenoga 1930. u novinama The Bee iz Danvillea u američkoj saveznoj državi Virginiji izašao je članak Emmetta E. Kellehera, potpisanog kao poseban dopisnik. Naslov je obećavao "nestalo eskimsko pleme" i zagonetku čudniju od izmišljotine.

Prema članku, lovac na krzna Joe Labelle, koji je dobro poznavao sjever, svratio je u inuitsko selo kraj jezera i nikoga nije zatekao. Odjeća i hrana ostali su na mjestu, kao i puška, a uz rub sela ležali su uginuli psi. Od dvadesetak stanovnika, kako je pisalo, nije bilo nikakvog traga, ni u snijegu ni u okolini. Uz članak je objavljena fotografija inuitskog naselja. Wikipedija navodi da je u izvornoj priči spomenut i jedan raskopan grob, a Skeptoid da su takve pojedinosti uglavnom dodane kasnije.

Izvješće narednika Nelsona

Priču su prenijele i druge novine, pa se oglasila i Kraljevska kanadska konjička policija (RCMP). Dana 17. siječnja 1931. povjerenik Cortland Starnes objavio je izvješće narednika J. Nelsona, koji je slučaj ispitao.

Nelson je utvrdio da je Joe Labelle stvarna osoba, ali da je kao lovac radio u sjevernoj Manitobi, daleko od jezera. Ljudi u tom kraju nisu čuli ni za selo ni za njegov nestanak. Fotografija uz Kelleherov članak pokazala se kao stara snimka iz arhiva same policije, koja nije bila snimljena na jezeru Anjikuni. Nelson je zaključio da za priču nema temelja, i dodao da Kelleher piše šarene priče o sjeveru kojima se ne može mnogo vjerovati.

Kako je priča rasla

Priča bi vjerojatno bila zaboravljena da je 1959. nije uvrstio Frank Edwards, američki radijski voditelj, u svoju vrlo čitanu knjigu Stranger than Science. Edwards je na tri stranice opisao kajake na obali, jelo ostavljeno nad ugaslim vatrama i smrznute pse, a broj stanovnika povećao je na tridesetak. Nije naveo izvore i nije spomenuo policijsko izvješće iz 1931.

Godine 1976. istraživač Dwight Whalen u časopisu FATE prvi je potražio izvorne članke iz 1930. i 1931. i zaključio da je Kelleher većinu priče vjerojatno izmislio. Godinu poslije Betty Hill, poznata po svojoj priči o otmici, u istom je časopisu napisala da joj je umirovljeni policajac rekao kako su stanovnike odveli izvanzemaljci. Knjiga o NLO-ima iz 1983. podigla je broj stanovnika na 1.200 i dodala lovca Armanda Laurenta i njegova dva sina, koji su navodno vidjeli neobičan leteći predmet. Na internetu se 2001. pojavila verzija s 2.000 stanovnika, a 2006. i tvrdnja da su raskopani i grobovi predaka.

Provjere

Australski skeptici 1988. pitali su RCMP o slučaju. Povjesničar policije S. W. Horrall odgovorio je da u spisima nema zapisa o takvom događaju, ni o potrazi ni o neobičnim svjetlima, osim pisama u kojima se dopisnicima objašnjavalo da je priča izmišljena. Istraživač Patrick Derksen 2013. nije pronašao priču ni u novinama Manitobe iz 1930. i 1931.

Brian Dunning, autor podcasta Skeptoid, 2013. upozorio je i na pojedinosti koje se ne slažu s krajem: u studenome je ondje prosječno trinaest stupnjeva ispod nule, a kajaci iz kasnijih verzija bili bi daleko u unutrašnjosti. Pronašao je ipak izvorni Kelleherov članak, pa je danas sigurno da je priča 1930. doista objavljena. Ostaje pitanje je li išta od onoga što piše u njemu doista bilo istinito.

Kronologija

  1. Studeni 1930.: Prema priči, Joe Labelle zatiče napušteno inuitsko selo kraj jezera Anjikuni.
  2. 27. studenoga 1930.: The Bee iz Danvillea objavljuje Kelleherov članak o "nestalom plemenu".
  3. 17. siječnja 1931.: RCMP objavljuje izvješće narednika J. Nelsona, koji ne nalazi temelja za priču.
  4. 1959.: Frank Edwards uvrštava priču u knjigu Stranger than Science.
  5. 1976.: Dwight Whalen u časopisu FATE pronalazi članke iz 1930. i 1931.
  6. 1977.: Betty Hill u pismu časopisu FATE povezuje nestanak s NLO-ima.
  7. 1983.: Knjiga o NLO-ima podiže broj stanovnika na 1.200.
  8. 1988.: Povjesničar RCMP-a S. W. Horrall potvrđuje da policija nema zapisa o događaju.
  9. 2013.: Brian Dunning u podcastu Skeptoid pronalazi izvorni Kelleherov članak.

Ključne osobe

  • Emmett E. Kelleher: Novinar koji je u studenome 1930. objavio priču o nestalom selu.
  • Joe Labelle: Lovac na krzna, junak priče, koji je prema policiji radio u sjevernoj Manitobi.
  • J. Nelson: Narednik RCMP-a čije je izvješće iz 1931. zaključilo da priča nema temelja.
  • Frank Edwards: Američki radijski voditelj koji je priču 1959. proširio knjigom.
  • Brian Dunning: Autor podcasta Skeptoid, koji je 2013. istražio nastanak priče.

Što se zna

  1. Kelleherov članak objavljen je 27. studenoga 1930. u novinama The Bee iz Danvillea.
  2. RCMP je 17. siječnja 1931. objavio izvješće prema kojemu nitko u kraju nije čuo za nestanak, a fotografija uz članak bila je iz policijskog arhiva.
  3. Frank Edwards prepričao je priču 1959. bez navođenja izvora.
  4. Broj stanovnika rastao je od 25 u prvom članku do 1.200 i 2.000 u kasnijim verzijama.
  5. Povjesničar RCMP-a 1988. potvrdio je da policija nema zapisa o potrazi ni o događaju.

Što tvrde zagovornici

  • Joe Labelle bio je stvarna osoba, a Kelleherov članak objavljen je 1930., dakle nije riječ o kasnijoj izmišljotini.
  • Kraj oko jezera bio je golem i gotovo bez vlasti, pa policija lako nije mogla znati za svaki logor u unutrašnjosti.
  • Nelsonova istraga provedena je brzo i iz daleka, pa nije morala dosegnuti ljude koji su doista bili na jezeru.
  • Policijski zaključak oslanjao se na to što nitko nije čuo za nestanak, a izostanak vijesti nije isto što i dokaz da se ništa nije dogodilo.

Što kažu kritičari

  • Policija je 1931. utvrdila da Labelle radi u Manitobi i da nitko u kraju nije čuo za nestanak.
  • Fotografija uz članak bila je stara snimka iz policijskog arhiva, što pokazuje kako je članak sastavljen.
  • Svaka nova verzija dodavala je pojedinosti i stanovnike, od 25 do 2.000, bez ijednog novog izvora.
  • Pojedinosti poput kajaka i hrane nad vatrom u studenome ne odgovaraju podneblju i životu u unutrašnjosti.

Otvorena pitanja

  • Je li Kelleher priču potpuno izmislio ili je čuo neku stvarnu, ali iskrivljenu vijest?
  • Od koga je Kelleher dobio ime Joea Labellea?
  • Jesu li se 1930. kraj jezera doista nalazile inuitske obitelji i kamo su se možda preselile?

Teorije

  • Priča je novinska izmišljotina, a kasnije su verzije samo dodavale pojedinosti
  • Iza priče stoji stvaran događaj, poput preseljenja logora, koji je u novinama iskrivljen
  • Selo je doista nestalo, a vlasti to nisu uspjele utvrditi

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori