Čovjek iz Taureda

Priča se na internetu obično prepričava ovako. Godine 1954. u zračnu luku Haneda u Tokiju stigao je muškarac čija je putovnica izgledala vjerodostojno, ali ju je izdala država Taured. Službenici za takvu zemlju nisu čuli. Kad su mu pokazali kartu i zamolili ga da pokaže svoju domovinu, pokazao je na Andoru, malu kneževinu između Francuske i Španjolske.

Vlasti su ga, nastavlja priča, smjestile u hotel, s dvojicom čuvara, dok se ne razjasni tko je. Sljedećeg jutra više ga nije bilo i nitko ga nikad nije pronašao. U novijim verzijama dodaju se i druge pojedinosti, različite od pripovjedača do pripovjedača, a priča se navodi kao primjer putovanja između usporednih svjetova.

Potraga za izvorom

Problem je u tome što za priču ne postoji nijedan dokument iz 1954. Istraživači koji su je pokušali provjeriti nisu našli ni japanske novinske članke, ni zapise policije ili zračne luke, ni imena službenika, ni ime samog putnika. Priča se prenosi bez navoda odakle dolazi, a pojedinosti se razlikuju od verzije do verzije.

Kad se prati unatrag, priča postaje sve kraća. U knjizi The Directory of Possibilities Colina Wilsona i Johna Granta iz 1981. spominje se samo čovjek s putovnicom iz Taureda. Francuski pisac Jacques Bergier, poznat po knjigama o neobjašnjenim pojavama, prepričavao je verziju u kojoj je čovjek iz države "Taured" u Japanu 1954. zadržan pri provjeri putovnice, poslan na psihijatrijsko promatranje i rekao da je došao kupiti oružje. Andora, hotel, čuvari i nestanak pojavljuju se tek u kasnijim prepričavanjima, osobito na japanskim i engleskim internetskim stranicama o neobjašnjenim pojavama.

Čovjek s putovnicom iz Tuarida

Trag ipak postoji, samo ne iz 1954. U listopadu 1959. u Japan je sa suprugom iz Koreje ušao muškarac zapisan kao John Allen Kuchar Zegrus, star 36 godina. Tri mjeseca kasnije tokijska policija uhitila ga je zbog sumnje na prijevaru s ispravama: pokušao je unovčiti čekove u japanskim podružnicama dviju banaka. Njegova putovnica imala je pečate japanskih veleposlanstava u istočnoj Aziji, ali se pokazalo da je krivotvorena. Pred istražiteljima je pričao zamršenu životnu priču o službi pilota, špijunaži i tajnim zadacima, a provjerom u spomenutim zemljama utvrđeno je da ništa od toga ne odgovara činjenicama. Sud u Tokiju 10. kolovoza 1960. osudio ga je na godinu dana zatvora, a nakon kazne je protjeran.

Slučaj je stigao i do britanskog Donjeg doma. U raspravi o pojednostavljenju graničnih formalnosti 29. srpnja 1960. zastupnik Robert Mathew spomenuo je "slučaj Johna Alana Zegrusa", kojem se u Tokiju sudi. Prema tom izvještaju, čovjek se predstavljao kao obavještajac egipatskog predsjednika Nasera i naturalizirani Etiopljanin, a putovao je svijetom s putovnicom napisanom na nepoznatom jeziku, koju je izdala "neovisna suverena država Tuarid" s glavnim gradom Tamanrossetom. Mathew je dodao da ni zemlja ni jezik nisu mogli biti identificirani, iako su ih proučavali jezikoslovci, i iz toga zaključio da putovnice nisu dobra sigurnosna provjera.

Kanadske novine The Province 15. kolovoza 1960. objavile su vijest o "čovjeku s vlastitom zemljom". Tamanrasset je stvaran grad u južnom Alžiru, u području u kojem žive Tuarezi, pa mnogi istraživači pretpostavljaju da je "Taured" ili "Tuarid" iskrivljeni oblik imena tog naroda.

Od prijevare do usporednog svijeta

Ako je slučaj iz 1960. doista izvor priče, onda se ona tijekom šest desetljeća prepričavanja promijenila gotovo do neprepoznatljivosti. Godina se pomaknula u 1954., stvarni prevarant s krivotvorenom putovnicom postao je tajanstveni putnik, a izmišljena afrička država postala je usporedna Andora. Na kraju je dodan i nestanak iz hotela, koji je od priče o prijevari napravio priču o putovanju među svjetovima.

Nije, međutim, dokazano da su sve verzije nastale iz istog slučaja. Moguće je i da je postojao neki drugi, nezabilježen događaj, ili da je priča o 1954. jednostavno izmišljena i naknadno spojena s Zegrusovim imenom.