Rudolph Fentz, putnik kroz vrijeme iz pripovijetke

Rudolph Fentz nikad nije živio. Ipak, njegova se priča desetljećima pojavljivala u knjigama o neobjašnjivim pojavama, u novinama i na internetu, s imenom policijskog kapetana, adresom na Petoj aveniji i točnim godinama. Upravo zbog tih pojedinosti zvučala je kao prepisani policijski zapisnik.

Što piše u priči

U najpoznatijoj verziji, jedne tople lipanjske večeri 1950. policajac na Times Squareu opaža muškarca od tridesetak godina koji zbunjeno stoji nasred raskrižja. Nosi cilindar, kaput staromodnog kroja i duge zaliske, kao čovjek sa stare fotografije. Kad se upali zeleno svjetlo i automobili krenu, muškarac skoči prema pločniku i naleti na taksi. Pogine na mjestu.

U njegovim džepovima, nastavlja priča, nađu stare mjedene kovanice, pismo s datumom iz 1876. i posjetnice s imenom Rudolph Fentz i adresom na Petoj aveniji. Nijednog modernog dokumenta nema. Slučaj preuzima kapetan Hubert V. Rihm iz odjela za nestale osobe. Na adresi s posjetnice nalazi trgovinu u kojoj nitko nije čuo za Fentza. Zatim pronalazi udovicu čovjeka po imenu Rudolph Fentz mlađi, koji je umro pet godina ranije. Ona mu kaže da je otac njezina muža, kad je imao 29 godina, jedne večeri 1876. izašao u šetnju i nikad se nije vratio. U starim popisima nestalih osoba kapetan pronalazi i zapis o nestanku Rudolpha Fentza iz 1876.

Pripovijetka u časopisu Collier's

Jack Finney bio je američki pisac koji se proslavio romanom The Body Snatchers (Kradljivci tijela), po kojem je snimljeno više filmova, i pričama o putovanju kroz vrijeme, poput romana Time and Again. Pripovijetka I'm Scared izašla je 15. rujna 1951. u popularnom tjedniku Collier's, na dvije stranice s ilustracijom zbunjenog muškarca u cilindru.

U pripovijetci stariji pripovjedač skuplja neobične događaje za koje vjeruje da pokazuju kako se s vremenom oko nas nešto događa. Priča o čovjeku s Times Squarea samo je jedan od njegovih primjera, i to posljednji. Pripovijetka je poslije ušla u antologiju znanstvene fantastike Tomorrow, the Stars, koju je uredio Robert A. Heinlein, a mnogo kasnije i u Finneyjevu zbirku About Time. Nikad nije predstavljena kao istinit događaj.

Kako je izmišljotina postala "slučaj"

Folklorist Chris Aubeck, koji istražuje neobične priče u starim tekstovima, pratio je Fentzovu priču unatrag kroz izvore. Najstariju verziju koja se predstavljala kao istinita pronašao je kod Ralpha M. Hollanda, pisca iz Akrona u Ohiju, koji je priču 1953. uvrstio u svoj tekst. Neko se vrijeme činilo da je priča potekla od njega. Ubrzo nakon toga svećenik George Murphy pronašao je stariji izvor: Finneyjevu pripovijetku iz koje je Holland priču preuzeo. Stranica Museum of Hoaxes o tome je izvijestila u kolovozu 2002.

Između Hollanda i interneta priča je doživjela još jedan važan korak. Časopis Journal of Borderland Research 1972. objavio ju je kao dokaz da je putovanje kroz vrijeme moguće. Iz takvih izvora prešla je u knjige o paranormalnim pojavama i, prema istraživačima, osobito se proširila u Europi. Krajem 20. stoljeća postala je jedna od najpoznatijih urbanih legendi o putovanju kroz vrijeme.

Zašto je priča uvjerljiva

Fentzova priča ima osobine zbog kojih se urbane legende lako šire. Ima točno mjesto, poznato cijelom svijetu, i točan datum. Ima ime službene osobe s inicijalom, kapetana Rihma, što zvuči kao da potječe iz policijskog zapisnika. Ima i provjeru koja se, u priči, uspješno završava: udovicu, stare popise i podudarnu odjeću.

Ono što je nedostajalo bilo je ono što bi stvarni slučaj ostavio za sobom: novinska vijest o nesreći na Times Squareu, zapis o pokopu neidentificiranog muškarca, dokumenti odjela za nestale osobe. Prepričavači koji su priču prenosili kao istinitu nisu navodili izvor, nego su prepisivali jedni od drugih. U nekim se verzijama i godina mijenja, pa se nesreća smješta u 1950. ili 1951.

Fentzova priča tako je postala primjer koji se navodi uz čovjeka iz Taureda i Johna Titora: priča koja izgleda kao zapis o stvarnom događaju, a zapravo je književni tekst koji je izgubio autora dok je prelazio iz knjige u knjigu.