Kirlianova fotografija

Električar iz Krasnodara 1939. je u bolnici vidio kako između elektrode i kože pacijenta tinja slaba svjetlost. Desetljećima poslije njegove snimke prstiju i lišća okruženih plavim zrakama postale su najpoznatiji "dokaz" da živa bića zrače auru.

Ukratko

  • Kirlianova fotografija je snimka predmeta koji leži na fotografskom filmu ili ploči pod visokim izmjeničnim naponom; oko njega se vidi svjetleći obris od sitnih električnih izboja.
  • Tehniku su razvili Semjon i Valentina Kirlian u Krasnodaru od 1939., a na Zapadu je postala poznata nakon knjige o sovjetskim parapsihološkim istraživanjima iz 1970.
  • Zagovornici u svjetlosti vide auru ili životnu energiju koja otkriva zdravlje i raspoloženje.
  • Fizikalna istraživanja, među njima rad u časopisu *Science* iz 1976., pokazala su da oblik i boju obrisa ponajviše određuju vlaga, tlak, napon i način snimanja.

Svjetlost u bolničkoj sobi

Semjon Davidovič Kirlian bio je električar i popravljao je uređaje u Krasnodaru na jugu Rusije. Godine 1939. vidio je u jednoj bolnici kako liječnik pacijenta liječi visokofrekventnim generatorom: između elektrode i kože pojavljivao se sitan sjaj, sličan onome u neonskoj cijevi. Kirlian je pokušao snimiti taj sjaj tako da je fotografski papir stavio između ruke i elektrode. Kad je razvio sliku, vidio je obris prstiju okružen zrakama.

Sa suprugom Valentinom idućih je desetljeća usavršavao uređaje i snimao listove, novčiće i dlanove. Godine 1949. dobio je sovjetski patent za "način dobivanja fotografskih slika različitih vrsta predmeta". Prvi rad o tehnici objavili su 1961. u sovjetskom časopisu za znanstvenu i primijenjenu fotografiju. Kirlianovi su primijetili da se obris lista mijenja kad je list uvenuo ili bolestan, i da sjaj prstiju nije isti kod umorne i odmorne osobe. To ih je navelo na pomisao da se na snimci vidi nešto od samog života.

Slične slike nisu bile nove. Češki istraživač Bartoloměj Navrátil uveo je izraz elektrografija 1889., a poljski znanstvenik Jakub Jodko-Narkiewicz izlagao je takve snimke krajem 19. stoljeća. Kirlianovi su, međutim, prvi tehniku sustavno razvijali desetljećima, pa je po njima dobila ime.

Aura iza željezne zavjese

Godine 1970. američke novinarke Sheila Ostrander i Lynn Schroeder objavile su knjigu Psychic Discoveries Behind the Iron Curtain o sovjetskim istraživanjima telepatije, vidovitosti i neobičnih sposobnosti. U njoj je Kirlianova fotografija opisana kao dokaz "bioplazme", nevidljivog energetskog tijela koje obavija živa bića. Bilo je to doba Hladnog rata, kad su se američke službe pribojavale da Sovjeti razvijaju psihičko oružje, i knjiga je postala uspješnica.

U SAD-u su se Kirlianovom fotografijom počeli baviti brojni istraživači. Psihologinja Thelma Moss iz parapsihološkog laboratorija pri Neuropsihijatrijskom institutu Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu snimala je prste iscjelitelja prije i poslije liječenja i izvještavala o promjenama sjaja. Najpoznatiji je postao takozvani učinak fantomskog lista: kad se listu odreže komadić i on ponovno snimi, na nekim se snimkama vidio slab obris dijela kojeg više nema. Zagovornicima je to izgledalo kao dokaz da energetski oblik lista postoji neovisno o tvari.

Što oblikuje sjaj

Fizičari su odgovor tražili u električnim izbojima. Kad je između predmeta i elektrode dovoljno jako električno polje, zrak oko rubova predmeta se ionizira i nastaje koronsko izbijanje, isti tip pojave kao vatra svetog Elma na jarbolima brodova. Izboji ostavljaju trag na filmu u obliku tankih razgranatih niti. Stanfordski istraživači David Boyers i William Tiller 1973. su u Journal of Applied Physics opisali kako izgled koronske fotografije ovisi o naponu, razmaku i plinu oko predmeta.

Godine 1976. John Pehek, Harry Kyler i David Faust objavili su u časopisu Science opsežno ispitivanje. Pokazali su da se većina razlika u snimkama živih bića može objasniti vlagom na površini i u samom predmetu. Znoj s prsta prelazi na emulziju filma i mijenja raspodjelu naboja, pa se mijenjaju gustoća, duljina i boja zraka. Uzbuđena ili umorna osoba drukčije se znoji, a uvenuli list ima manje vode, pa se i obris mijenja bez ikakve aure. Učinak fantomskog lista nestajao je kad bi se staklo između snimanja dobro očistilo od vlage koju je ostavio cijeli list.

Thelma Moss nastavila je istraživanja do zatvaranja laboratorija 1979. Ruski fizičar Konstantin Korotkov od 1990-ih razvija i prodaje računalnu inačicu tehnike, takozvanu vizualizaciju izboja u plinu, kojoj pripisuje primjenu u medicini i sportu. Kritičari ističu da te tvrdnje nisu potvrđene neovisnim kontroliranim istraživanjima. Kirlianove snimke danas se izrađuju i na sajmovima, kao fotografije aure, a za mnoge su i umjetnička tehnika.

Kronologija

  1. 1889.: Bartoloměj Navrátil uvodi izraz elektrografija.
  2. 1939.: Semjon Kirlian u krasnodarskoj bolnici primjećuje sjaj oko elektrode i počinje snimati.
  3. 1949.: Kirlian dobiva sovjetski patent.
  4. 1961.: Kirlianovi objavljuju prvi rad u sovjetskom časopisu za fotografiju.
  5. 1970.: Izlazi knjiga Psychic Discoveries Behind the Iron Curtain.
  6. 1973.: Boyers i Tiller objavljuju fizikalni opis koronske fotografije.
  7. 1976.: Pehek, Kyler i Faust u časopisu Science povezuju izgled snimke s vlagom.
  8. 1979.: Zatvara se parapsihološki laboratorij Thelme Moss u Los Angelesu.

Ključne osobe

  • Semjon Kirlian: Električar iz Krasnodara koji je od 1939. razvijao tehniku nazvanu po njemu.
  • Valentina Kirlian: Supruga i suradnica Semjona Kirliana.
  • Sheila Ostrander: Američka novinarka, suautorica knjige o sovjetskim parapsihološkim istraživanjima.
  • Lynn Schroeder: Američka novinarka, suautorica iste knjige.
  • Thelma Moss: Psihologinja koja je Kirlianovu fotografiju istraživala u Los Angelesu.
  • Konstantin Korotkov: Ruski fizičar koji razvija računalnu inačicu tehnike.

Što se zna

  1. Kirlianova fotografija bilježi koronsko izbijanje, električne izboje u zraku oko predmeta pod visokim naponom.
  2. Kirlianovi su tehniku razvijali od 1939. i dobili patent 1949., a slične snimke postojale su već krajem 19. stoljeća.
  3. Istraživanje objavljeno u časopisu Science 1976. pokazalo je da razlike u snimkama ponajviše uzrokuje vlaga.
  4. Učinak fantomskog lista nestaje kad se površina za snimanje očisti od vlage.
  5. Tvrdnje o dijagnosticiranju bolesti pomoću tehnike nisu potvrđene neovisnim kontroliranim istraživanjima.

Što tvrde zagovornici

  • Snimke pokazuju da se sjaj živih bića mijenja sa zdravljem, umorom i raspoloženjem, što odgovara opisima aure.
  • Učinak fantomskog lista upućuje na energetski oblik koji postoji neovisno o tvari.
  • Sovjetski i američki istraživači desetljećima su bilježili dosljedne promjene sjaja kod iscjelitelja i bolesnika.
  • Računalne inačice tehnike daju mjerljive podatke koji se mogu uspoređivati.

Što kažu kritičari

  • Sjaj je dobro poznato koronsko izbijanje koje nastaje i oko novčića ili metalnih predmeta.
  • Promjene sjaja objašnjavaju se vlagom, tlakom, naponom i trajanjem snimanja.
  • Fantomski list pokazao se tragom vlage koju je ostavio cijeli list.
  • Dijagnostičke tvrdnje nisu prošle neovisne kontrolirane pokuse.

Otvorena pitanja

  • Može li koronska fotografija, kao mjerenje vlage i vodljivosti kože, imati korisnu primjenu u fiziologiji?
  • Zašto je baš ova tehnika postala najpoznatija slika aure u popularnoj kulturi?

Teorije

  • Snimke prikazuju stvarnu auru ili životnu energiju
  • Snimke odražavaju stvarne fiziološke promjene poput znojenja, ali ne i auru
  • Snimke su samo koronsko izbijanje oblikovano uvjetima snimanja

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori