Liječenje kristalima

Osamdeset dobrovoljaca u Londonu meditiralo je pet minuta s kristalom kvarca u ruci i opisivalo trnce, toplinu i bolje raspoloženje. Polovica je u ruci držala staklo, a to nije promijenilo ništa.

Ukratko

  • Liječenje kristalima temelji se na vjerovanju da kamenje poput kvarca, ametista ili ruževca zrači "suptilnu energiju" koja pomaže tijelu i duši, pa se kristali drže u ruci, nose ili polažu na tijelo.
  • Vjera u ljekovito kamenje vrlo je stara, a današnji oblik raširio se s pokretom New Agea u drugoj polovici 20. stoljeća.
  • U pokusima psihologa Chrisa Frencha i suradnika na Goldsmithsu 1999. i 2001. ljudi su s pravim kvarcom i sa staklenom krivotvorinom opisivali iste osjete, a jačina osjeta ovisila je o sugestiji i vjeri u paranormalno.
  • Ne postoji kontrolirano istraživanje koje bi pokazalo da kristali liječe bilo koju bolest; zagovornici ih vide kao pomoć za opuštanje i duhovnu praksu.

Kamenje iz lapidarija

Pripisivanje ljekovite moći kamenju jedno je od najstarijih vjerovanja. Egipćani su nosili amulete od lapis lazulija i karneola, a Plinije Stariji u 1. stoljeću u posljednjoj knjizi Prirodoslovlja opisuje dragulje i čuda koja im se pripisuju, ne skrivajući da u mnoga ne vjeruje. Grci su prozirni kvarc zvali krystallos, led, jer su mislili da je to voda smrznuta tako jako da se više nikad neće otopiti.

U srednjem vijeku pisali su se lapidariji, knjige o kamenju. Biskup Marbod iz Rennesa u 11. stoljeću u stihovima je nabrojio desetke kamenova i njihove moći, a Hildegarda iz Bingena u 12. stoljeću u svojem djelu o prirodi preporučivala je, primjerice, da se ametist stavi na kožu protiv otekline. Za tadašnje učenjake to nije bilo praznovjerje, nego dio prirodne filozofije: Bog je u svaku tvar stavio određene sile, a zadatak je učenoga da ih otkrije.

Energija New Agea

Današnje liječenje kristalima mlađe je od tih tradicija. Raširilo se 1970-ih i 1980-ih u SAD-u i Britaniji s pokretom New Agea, koji je spajao istočnjačke ideje o čakrama i životnoj energiji s zapadnom ezoterijom. Kristali su se počeli prodavati u trgovinama, na sajmovima i kasnije na internetu, s opisima koji svakom kamenu dodjeljuju područje djelovanja: ametist za mir i san, ruževac za ljubav, crni turmalin za zaštitu. Tržište kristala danas vrijedi više od milijardu dolara godišnje, a sve se češće govori i o uvjetima u rudnicima iz kojih kamenje dolazi, često u siromašnim zemljama.

Zagovornici objašnjavaju da kristal svojom pravilnom unutarnjom građom stvara stabilno energetsko polje koje se usklađuje s energijom osobe. Kvarc doista ima jedno mjerljivo električno svojstvo, piezoelektričnost: pod pritiskom stvara slab napon, zbog čega se koristi u satovima i elektronici. Fizičari odgovaraju da taj napon nastaje samo pod mehaničkim opterećenjem i ne zrači u okolinu, a energija na koju se pozivaju iscjelitelji nije nikada izmjerena.

Staklo u ruci

Psiholog Chris French, voditelj jedinice za anomalističku psihologiju na koledžu Goldsmiths u Londonu, odlučio je ispitati ono što prodavači kristala često nude kupcima: da "osjete energiju" kamena. S tadašnjom studenticom Lynn Williams okupio je 80 dobrovoljaca. Svatko je pet minuta opušteno sjedio s kristalom u ruci. Polovica je prije toga pročitala kratak uvod o kristalima u kojem se spominju osjeti koje bi mogli doživjeti. Nakon toga svi su na popisu od šest blago neobičnih osjeta označili koje su osjetili i koliko snažno, a ispunili su i upitnik o vjerovanju u paranormalno.

Ono što nitko od sudionika nije znao jest da je polovica držala pravi kvarc, a polovica krivotvorinu od stakla koja izgleda jednako. Gotovo svi su osjetili barem nešto: trnce, toplinu, promjenu raspoloženja. Osjeti su bili jači kod onih koji su unaprijed pročitali što da očekuju i kod onih koji jače vjeruju u paranormalno. Razlike između pravog kvarca i stakla nije bilo. Rezultati su predstavljeni u srpnju 1999. na Šestom europskom kongresu psihologije u Rimu.

Druga inačica pokusa, koju je s još 80 dobrovoljaca vodila studentica Hayley O'Donnell, bila je dvostruko slijepa: ni sudionici ni ispitivačica nisu znali koji je kamen pravi. Ovaj put mjerila se i hipnotska sugestibilnost. Predstavljena je u ožujku 2001. na stogodišnjoj godišnjoj konferenciji Britanskog psihološkog društva u Glasgowu. Ponovno se pravi i lažni kristal nisu razlikovali, a osjeti su bili jači kod sugestibilnijih osoba i onih koji više vjeruju u paranormalno.

French je poslije napisao da žali što oba istraživanja nikad nije objavio u recenziranom časopisu, jer su ostala jedina koja novinari mogu navesti kad pitaju djeluju li kristali. Kontroliranih kliničkih ispitivanja liječenja kristalima kod stvarnih bolesti nema, pa ih nema ni u sustavnim pregledima.

Uz liječnika ili umjesto njega

Mnogi ljudi kristale koriste kao dio meditacije, molitve ili jednostavno kao lijep predmet koji ih podsjeća da se smire, i u tome ne vide zamjenu za medicinu. Liječnici upozoravaju na drugu mogućnost: kad netko zbog vjere u kristale odgodi pregled ili liječenje ozbiljne bolesti. Neki iscjelitelji tvrde da kamenje pomaže i kod raka, neplodnosti ili depresije, a za to ne postoje nikakvi dokazi.

Kronologija

  1. 1. stoljeće: Plinije Stariji opisuje dragulje i moći koje im se pripisuju.
  2. 11. stoljeće: Marbod iz Rennesa piše lapidarij u stihovima.
  3. 12. stoljeće: Hildegarda iz Bingena opisuje ljekovito kamenje.
  4. 1970-e i 1980-e: Liječenje kristalima širi se s pokretom New Agea.
  5. 1989.: Lawrence Jerome objavljuje knjigu Crystal Power: The Ultimate Placebo Effect.
  6. srpanj 1999.: French i Williams u Rimu predstavljaju pokus s pravim i lažnim kristalima.
  7. ožujak 2001.: Dvostruko slijepa inačica pokusa predstavljena je u Glasgowu.

Ključne osobe

  • Chris French: Britanski psiholog koji je vodio pokuse s pravim i lažnim kristalima.
  • Lynn Williams: Suradnica u prvom pokusu predstavljenom 1999.
  • Hayley O'Donnell: Suradnica koja je provela dvostruko slijepu inačicu pokusa 2001.
  • Hildegarda iz Bingena: Srednjovjekovna redovnica i spisateljica koja je opisivala ljekovito kamenje.
  • Plinije Stariji: Rimski pisac koji je opisao vjerovanja o draguljima.

Što se zna

  1. U pokusima na Goldsmithsu sudionici su s pravim kvarcom i sa staklenom krivotvorinom opisivali jednake osjete.
  2. Jačina osjeta ovisila je o tome jesu li unaprijed čuli što da očekuju, o vjerovanju u paranormalno i o sugestibilnosti.
  3. Rezultati su predstavljeni na konferencijama 1999. i 2001., ali nisu objavljeni u recenziranom časopisu.
  4. Ne postoje kontrolirana klinička ispitivanja koja bi pokazala da kristali liječe neku bolest, ni mjerenje energije koja im se pripisuje.
  5. Piezoelektričnost kvarca stvarna je pojava, ali nastaje samo pod pritiskom i ne zrači u okolinu.

Što tvrde zagovornici

  • Kristali imaju pravilnu unutarnju građu i neka mjerljiva električna svojstva, pa je razumno da djeluju i na ljudsku energiju.
  • Mnogi korisnici svjedoče da im kristali pomažu opustiti se, bolje spavati i lakše se nositi s tjeskobom.
  • Uporaba ljekovitog kamenja stara je tisućama godina i postoji u mnogim kulturama.
  • Kristali se najčešće koriste uz medicinu, a ne umjesto nje, pa pomažu bez štete.

Što kažu kritičari

  • U pokusima pravi i lažni kristali izazivaju jednake osjete, što upućuje na sugestiju.
  • Energija koju bi kristali trebali zračiti nikad nije izmjerena.
  • Piezoelektričnost ne djeluje bez pritiska i nema veze s tvrdnjama iscjelitelja.
  • Tvrdnje da kristali liječe teške bolesti mogu navesti bolesne da odgode djelotvorno liječenje.

Otvorena pitanja

  • Bi li veliko, unaprijed prijavljeno istraživanje potvrdilo rezultate dvaju pokusa s Goldsmithsa?
  • Koliko kristali, kao i drugi rituali opuštanja, mogu pomoći kod stresa preko očekivanja i placeba?

Teorije

  • Kristali zrače stvarnu energiju koja djeluje na tijelo
  • Kristali pomažu kao ritual opuštanja i usredotočenja, a ne zbog energije
  • Svi učinci posljedica su sugestije i očekivanja

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Jerome, L. E. (1989). Crystal Power: The Ultimate Placebo Effect. Prometheus Books.

Izvori