Kralj Sebastijan i sebastijanizam

Dvadesetčetverogodišnji portugalski kralj 1578. odjahao je u bitku u Maroku i više se nije vratio. Portugal je izgubio neovisnost, a narod je stoljećima čekao da se kralj vrati jednog maglovitog jutra.

Ukratko

  • Portugalski kralj Sebastijan nestao je 4. kolovoza 1578. u bitci kod Alcácer Quibira u Maroku, u kojoj je njegova vojska doživjela težak poraz.
  • Njegovo tijelo nikad nije pouzdano identificirano; ostaci koje je Filip II. dao pokopati u Lisabonu i danas su predmet sumnje.
  • Kralj nije imao djece, pa je Portugal 1580. pripao španjolskom kralju Filipu II. i ostao u personalnoj uniji sa Španjolskom šezdeset godina.
  • U to vrijeme pojavila su se najmanje četvorica lažnih Sebastijana, a vjera da će se kralj vratiti, nazvana sebastijanizam, preživjela je stoljećima u Portugalu i Brazilu.

Sebastijan je rođen 20. siječnja 1554. u Lisabonu, osamnaest dana nakon što mu je umro otac, prijestolonasljednik João Manuel. Kraljevska je loza visjela o njemu, pa su ga Portugalci dočekali kao dar s neba i prozvali ga o Desejado, Željeni. Kraljem je postao s tri godine, nakon smrti djeda Ivana III., a umjesto njega vladali su baka Katarina Austrijska i stric, kardinal Henrik.

Mladi kralj i križarski san

Sebastijan je preuzeo vlast 1568. Odgojili su ga isusovci u duhu viteških ideala i borbe protiv islama. Nije se ženio ni pokazivao zanimanje za brak, iako je o nasljedniku ovisila neovisnost kraljevstva. Sanjao je o velikom pohodu u Sjevernoj Africi, gdje je Portugal već imao nekoliko utvrda.

Prilika se pružila 1576. Svrgnuti marokanski sultan Abu Abdallah Mohammed potražio je portugalsku pomoć protiv strica Abd al-Malika, koji mu je preoteo prijestolje. Sebastijan je u tome vidio priliku za križarski rat. Njegov ujak Filip II. Španjolski odbio je sudjelovati i savjetovao mu oprez, a mnogi savjetnici upozoravali su da je pothvat preopasan.

Bitka triju kraljeva

Vojska od oko 23.000 ljudi, s mnogo plemića, plaćenika i opreme, isplovila je iz Lisabona u lipnju 1578. Umjesto da napadne s mora, Sebastijan je poveo vojsku u unutrašnjost, po ljetnoj vrućini. Dana 4. kolovoza 1578. kod rijeke Loukkos, nedaleko od grada Ksar el-Kebira, koji Portugalci zovu Alcácer Quibir, dočekala ga je mnogo brojnija marokanska vojska.

Bitka je ušla u povijest kao bitka triju kraljeva, jer su u njoj poginula sva trojica: sultan Abd al-Malik umro je od bolesti tijekom bitke, njegov nećak utopio se u rijeci bježeći, a Sebastijan je posljednji put viđen kako juriša u neprijateljske redove. Portugalska vojska bila je uništena: tisuće su poginule, a velik dio plemstva odveden je u zarobljeništvo, iz kojeg su obitelji otkupljivale zarobljenike golemim svotama.

Kraljevo tijelo navodno je prepoznato na bojištu, ali svjedočanstva o tome nisu jasna. Kad je Filip II. preuzeo portugalsko prijestolje, dao je donijeti ostatke iz Maroka i pokopati ih u samostanu Jerónimos u Lisabonu. Mnogi Portugalci nisu vjerovali da je to Sebastijan.

Čekanje kralja

Sebastijana je naslijedio postariji kardinal Henrik, koji je umro 1580. Filip II. tada je kao unuk kralja Manuela I. preuzeo prijestolje, uz potporu dijela plemstva i vojske koja je ušla u zemlju. Portugal je do 1640. dijelio vladara sa Španjolskom.

U takvim okolnostima vjera da kralj nije poginuo pretvorila se u nadu u oslobođenje. Oslanjala se na stihove postolara Gonçala Annesa Bandarre iz Trancosa, napisane prije 1540., koji su govorili o skrivenom kralju koji će doći. Tumači su ih primijenili na Sebastijana, kojeg su prozvali i o Encoberto, Skriveni. Prema predaji, kralj čeka na skrivenom otoku i vratit će se jednog maglovitog jutra da spasi Portugal.

Četiri lažna kralja

Između 1584. i 1600. pojavilo se nekoliko ljudi koji su tvrdili da su Sebastijan. Godine 1584. u Penamacoru se kao kralj predstavio jedan mladić, a 1585. u Ericeiri kraj Lisabona pustinjak Mateus Álvares okupio je stotine pristaša i imenovao vlastiti dvor, a zatim je uhvaćen i pogubljen. Godine 1594. u kastiljskom gradiću Madrigal de las Altas Torres slastičar Gabriel de Espinosa, uz potporu portugalskog redovnika Miguela dos Santosa, predstavljao se kao kralj; obojica su pogubljena 1595.

Najdalje je dospio Kalabrez Marco Tulio Catizone, koji se krajem 16. stoljeća pojavio u Veneciji. Jedan bivši sudionik Sebastijanova pohoda začudio se njegovoj sličnosti s kraljem, a portugalski izgnanik João de Castro postao je njegov najvatreniji zagovornik i o njemu pisao u Parizu. Mletačke su ga vlasti zatvorile i protjerale, u Firenci je ponovno uhićen i predan Španjolcima, koji su ga 1602. osudili na doživotno veslanje na galijama. Kad su njegovi pristaše 1603. pokušali podići pobunu u Lisabonu, suđeno mu je za izdaju i obješen je u Sanlúcaru.

Vjera koja nije nestala

Sebastijanizam nije nestao ni kad je kralj, da je preživio, morao umrijeti od starosti. Isusovac António Vieira u 17. stoljeću razvio je proročanstvo o Petom carstvu koje će predvoditi Portugal, a zbog svojih je spisa bio i pred inkvizicijom. U 19. stoljeću u brazilskom zaleđu nastale su zajednice koje su očekivale Sebastijanov povratak, a neke su završile krvavo. Pjesnik Fernando Pessoa u zbirci Mensagem iz 1934. pretvorio je Sebastijana u simbol portugalske čežnje.

Kronologija

  1. 20. siječnja 1554.: U Lisabonu se rađa Sebastijan.
  2. 11. lipnja 1557.: S tri godine postaje kralj.
  3. 1568.: Preuzima vlast.
  4. Lipanj 1578.: Vojska isplovljava prema Maroku.
  5. 4. kolovoza 1578.: Bitka kod Alcácer Quibira; kralj nestaje.
  6. 1580.: Umire kardinal Henrik, a Filip II. postaje kralj Portugala.
  7. 1584.–1585.: Pojavljuju se lažni Sebastijani u Penamacoru i Ericeiri.
  8. 1594.–1595.: Slučaj Gabriela de Espinose u Madrigalu.
  9. 1603.: Marco Tulio Catizone obješen je u Sanlúcaru.
  10. 1640.: Portugal ponovno dobiva vlastitog kralja.

Ključne osobe

  • Sebastijan Portugalski: Kralj Portugala od 1557. do 1578., nestao u bitci kod Alcácer Quibira.
  • Filip II.: Španjolski kralj koji je 1580. preuzeo i portugalsko prijestolje.
  • Henrik Portugalski: Kardinal i Sebastijanov stric, kralj od 1578. do 1580.
  • Gabriel de Espinosa: Slastičar iz Madrigala koji se predstavljao kao Sebastijan.
  • Marco Tulio Catizone: Kalabrez koji se u Veneciji predstavljao kao Sebastijan, obješen 1603.
  • João de Castro: Portugalski izgnanik i pisac, Catizoneov zagovornik i tumač Bandarrinih stihova.
  • Gonçalo Annes Bandarra: Postolar iz Trancosa čiji su stihovi postali temelj sebastijanizma.
  • António Vieira: Isusovac koji je razvio proročanstvo o Petom carstvu.

Što se zna

  1. Sebastijan je nestao u bitci kod Alcácer Quibira 4. kolovoza 1578., u kojoj su poginula ili umrla sva tri kralja.
  2. Njegovo tijelo nikad nije nesumnjivo identificirano, a ostaci pokopani u samostanu Jerónimos nisu ispitani suvremenim metodama.
  3. Nakon smrti kardinala Henrika 1580. Portugal je do 1640. dijelio vladara sa Španjolskom.
  4. Između 1584. i 1603. najmanje su se četvorica ljudi predstavljala kao Sebastijan, a nekoliko ih je pogubljeno.
  5. Vjera u kraljev povratak, sebastijanizam, zabilježena je u Portugalu i Brazilu sve do 19. i 20. stoljeća.

Otvorena pitanja

  • Je li tijelo koje je Filip II. pokopao u Lisabonu doista Sebastijanovo?
  • Je li Sebastijan poginuo u bitci ili je zarobljen i kasnije umro bez znanja Portugalaca?
  • Kako je Catizone uspio uvjeriti ljude koji su kralja poznavali?

Teorije

  • Sebastijan je poginuo u bitci, a nesigurnost oko tijela posljedica je kaosa poraza
  • Kralj je ranjen ili zarobljen i umro je negdje u Maroku, a da nitko nije znao tko je
  • Priča o preživjelom kralju jačala je jer je bila korisna protivnicima španjolske vlasti

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Hermann, J. (1998). No reino do desejado: a construção do sebastianismo em Portugal, séculos XVI e XVII. Companhia das Letras.

Izvori