Zagonetne smrti na dvorovima, varalice koje su tvrdile da su nasljednici i tajne kraljevskih obitelji.
Habsburška čeljust: Na portretima Habsburgovaca kroz dva stoljeća ponavlja se ista izbočena donja čeljust. Godine 2019. deset kirurga za čeljust i lice pregledalo je 66 starih portreta kao da su pacijenti, kako bi provjerili ima li ta crta veze sa ženidbama među rođacima.
Kralj Sebastijan i sebastijanizam: Dvadesetčetverogodišnji portugalski kralj 1578. odjahao je u bitku u Maroku i više se nije vratio. Portugal je izgubio neovisnost, a narod je stoljećima čekao da se kralj vrati jednog maglovitog jutra.
Kraljica Kristina Švedska: Kći najvećeg protestantskog vojskovođe svojeg doba odrekla se 1654. švedske krune, odjahala iz zemlje u muškoj odjeći i prešla na katoličanstvo. Tri stoljeća kasnije znanstvenici su otvorili njezin grob u bazilici svetog Petra, tražeći odgovor na pitanje o kojem su suvremenici samo nagađali.
Lažni Dimitrij: Najmlađi sin Ivana Groznog umro je 1591. kao osmogodišnji dječak u Ugliču. Četrnaest godina kasnije mladić koji se predstavljao njegovim imenom ušao je u Moskvu i okrunjen je za cara, a careviča je kao sina prepoznala i njegova majka.
Ludilo kralja Đure III.: Britanski kralj govorio je satima bez prestanka, a liječnici su ga vezali u stolicu dok se ne smiri. Gotovo dva stoljeća kasnije dvoje psihijatara, majka i sin, zaključilo je da on uopće nije bio duševno bolestan, a posljednjih godina ta se tvrdnja ponovno dovodi u pitanje.
Mayerling: U siječnju 1889. austrougarski prijestolonasljednik i sedamnaestogodišnja barunica pronađeni su mrtvi u zaključanoj sobi lovačkog dvorca u Bečkoj šumi. Dvor je najprije objavio da je princ umro od srca, a pisma koja su mogla odgovoriti na pitanje zašto pojavila su se tek 2015. u sefu jedne banke.
Perkin Warbeck: Osam godina mladić s flamanskim naglaskom obilazio je europske dvorove kao Richard, mlađi od dvojice prinčeva nestalih u Londonskom Toweru. Teta ga je priznala za nećaka, škotski kralj dao mu je rođakinju za ženu, a engleski kralj Henrik VII. nije mirno spavao dok ga nije objesio.
Smrt Aleksandra Velikog: Najmoćniji čovjek svojeg vremena razbolio se u Babilonu nakon gozbe i za dva tjedna bio mrtav, u 33. godini. Prema antičkim piscima, tijelo mu se danima nije raspadalo, a liječnici i povjesničari već dvije tisuće godina ne mogu se složiti što ga je ubilo.
Smrt cara Pavla I.: Ruski car Pavao I. sagradio je dvorac s jarcima i pokretnim mostovima jer se bojao urote. U njemu je proživio četrdesetak noći, a službeno je umro od "moždanog udara" iste noći kad su mu u spavaću sobu upali časnici njegove garde.
Smrt Ludwiga II.: Tri dana nakon što su ga proglasili neubrojivim i svrgnuli, bavarski kralj pošao je u šetnju uz jezero sa svojim psihijatrom. Kasno navečer obojica su pronađena mrtva u plićaku, a kraljev sat stao je u 18:54.
Zrinsko-frankopanska urota: Hrvatski ban i njegov šurjak otputovali su 1670. u Beč moliti cara za milost, a ondje su uhićeni. Godinu dana kasnije pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu, a njihove kosti vraćene su u Zagreb tek 248 godina poslije.