Perkin Warbeck

U ljeto 1483. dvanaestogodišnji kralj Edvard V. i njegov brat Richard, vojvoda od Yorka, prestali su se pojavljivati u Londonskom Toweru. Njihov stric postao je kralj Richard III. Dvije godine kasnije pao je u bitci kod Boswortha, a krunu je osvojio Henrik Tudor, koji je vladao kao Henrik VII. Nitko nije javno pokazao što se dogodilo s prinčevima, i to je novom kralju ostavilo opasnu prazninu: ako je neki od njih živ, on ima bolje pravo na prijestolje.

Mladić u svili u Corku

Krajem 1491. u irsku luku Cork stigao je brod bretonskog trgovca. Na njemu je bio mladić od sedamnaestak godina koji je, prema kasnijem priznanju, kao pomoćnik pokazivao svilenu odjeću trgovčeve robe. Mještani su ga, zbog plemenitog držanja i odjeće, prepoznali kao člana kuće York. Uskoro je počeo tvrditi da je Richard, mlađi od nestalih prinčeva, koji je spašen iz Towera.

Irska je bila stari oslonac Yorkovaca, ali podrška nije bila dovoljna. Mladić je otišao u Francusku, gdje ga je kralj Karlo VIII. primio kao princa, a kad se Francuska 1492. pomirila s Engleskom, prešao je u Burgundiju.

Teta koja ga je prepoznala

U Burgundiji je živjela Margareta od Yorka, udovica vojvode Karla Smjelog i sestra kraljeva Edvarda IV. i Richarda III. Ona je mladića javno priznala kao svojeg nećaka Richarda. Rimsko-njemački kralj Maksimilijan I. podržao ga je i na pogrebu svojeg oca, cara Fridrika III., 1493. mladić se pojavio kao "Richard IV., engleski kralj".

Henrik VII. odgovorio je špijunima i diplomacijom. Njegovi su ljudi utvrdili, ili barem objavili, da je mladić zapravo Pierrechon ili Perkin Werbecque, sin činovnika iz Tournaija. U Engleskoj je 1495. pogubljeno nekoliko plemića optuženih da su s njim bili u vezi, među njima i Sir William Stanley, kraljev komornik, koji je navodno rekao da se ne bi borio protiv pravog sina kralja Edvarda.

Tri iskrcavanja

U srpnju 1495. Warbeckovi su se ljudi iskrcali kod Deala u Kentu, ali su ih mještani dočekali i potukli prije nego što se on sam iskrcao. Pokušao je zauzeti irski Waterford i nije uspio. Zatim je otišao u Škotsku, gdje ga je kralj Jakov IV. primio s počastima. U siječnju 1496. oženio se Lady Catherine Gordon, kraljevom rođakinjom. U rujnu iste godine škotska je vojska s njim prešla u Englesku, ali se brzo povukla jer se nitko nije pridružio.

Kad je Škotska pregovarala o miru s Engleskom, Warbeck je u srpnju 1497. morao otići. Iskrcao se 7. rujna 1497. kod Whitesand Baya u Cornwallu, gdje je pokrajina tek bila podigla pobunu protiv kraljevih poreza. Proglašen je kraljem Richardom IV. i s nekoliko tisuća Kornvalaca krenuo prema Exeteru, a zatim prema Tauntonu. Kad je čuo da se približava kraljeva vojska, noću je pobjegao i sklonio se u opatiju Beaulieu. Ondje se predao.

Priznanje i vješala

Henrik VII. postupio je s njim neobično blago. Warbeck je napisao priznanje u kojem je opisao djetinjstvo u Tournaiju, roditelje Jehana de Werbecquea i Katherine de Faro te put kroz Antwerpen i Portugal do Irske. Neko je vrijeme živio na dvoru pod stražom. Nakon pokušaja bijega bio je javno izložen i zatvoren u Tower, gdje je u susjednoj ćeliji bio Edward, grof od Warwicka, posljednji muški Yorkovac. Godine 1499. otkrivena je navodna urota njih dvojice za bijeg. Warbeck je obješen 23. studenoga 1499. u Tyburnu, nakon što je ponovno pročitao priznanje, a Warwick je pogubljen pet dana kasnije.

Zašto sumnja nije nestala

Priznanje je napisano u zarobljeništvu, pod prijetnjom smrti, i odgovaralo je onome što je kralj želio da se zna. Zagovornici mogućnosti da je Warbeck bio pravi princ ističu da ga je Margareta, koja je princa mogla poznavati iz obiteljskih izvora, priznala, da je dobro poznavao engleski dvor i da Henrik VII. nikad nije pokazao tijela prinčeva. Istraživačica Philippa Langley 2023. objavila je knjigu u kojoj navodi dokumente iz europskih arhiva koje tumači kao dokaz da su obojica prinčeva preživjela, a da je Warbeck bio mlađi od njih. Većina povjesničara ta tumačenja nije prihvatila i upozorava da su dokumenti nastali u krugu ljudi koji su Warbecka podupirali iz političkih razloga.