16. stoljeće

Sve tajne s oznakom 16. stoljeće (32).

Aswang, noćno biće Filipina: Danju je ona susjeda, udana u selu, a noću, kažu, leti nad krovovima i vreba trudnice. Španjolski misionari zapisali su već 1589. da se ničega na otocima ne boje kao njega.
Crna Gospa Bistrička: Drveni kip Gospe dvaput je zazidan u crkvi da ga ne bi pronašli Turci i dvaput je, prema predaji, ponovno otkriven. Danas je pred njim najveće hrvatsko marijansko svetište.
Divovi iz Patagonije: Kroničar Magellanove plovidbe zapisao je 1520. da su mornari na obali Južne Amerike sretali ljude kojima su sezali tek do pojasa. Dva i pol stoljeća kasnije cijeli je London vjerovao da su Byronovi mornari ondje vidjeli divove visoke gotovo tri metra.
Duhovi Londonskog Towera: U listopadu 1817. čuvar krunskih dragulja sjedio je s obitelji za večerom u Toweru kad je, prema njegovom kasnijem zapisu, iznad stola ugledao svijetleći stup nalik staklenoj cijevi. Njegova je žena kriknula da ju je nešto zgrabilo.
Đulin ponor: Ondje gdje rijeka Dobra nestaje pod Ogulinom, kaže predaja, bacila se djevojka koja je čula da joj je dragi poginuo u boju s Turcima. Po njoj se ponor i danas zove Đulin, a u stijeni iznad njega mještani vide lice njezina zaručnika.
El Dorado: Na početku priče nije bio grad, nego čovjek: vladar kojega su posipali zlatnom prašinom prije nego što bi na splavi otplovio na sveto jezero. Potraga za njim odvela je osvajače od Anda do Gvajane i stajala je glave tisuće ljudi.
Engleska znojnica: Bolest koja je u Engleskoj 16. stoljeća ubijala za nekoliko sati pojavila se 1485., vratila se pet puta i zatim zauvijek nestala. Ni danas se ne zna što ju je uzrokovalo.
Fantomski ud: Ruka je amputirana prije deset godina, a čovjek je i dalje osjeća, ponekad zgrčenu u bolnu šaku koju ne može otvoriti. Pomoglo mu je obično zrcalo u kartonskoj kutiji.
Gdje su Kolumbove kosti: Kristofor Kolumbo umro je 1506., ali njegovi su posmrtni ostaci putovali preko oceana više nego on za života. Danas dva grada tvrde da ih čuvaju, Sevilla u golemom grobnom spomeniku i Santo Domingo u svjetioniku visokom kao zgrada.
Gil Pérez, vojnik koji je "preletio" Tihi ocean: Prema legendi, jednog jutra 1593. na glavnom trgu Mexico Cityja pojavio se vojnik u odori straže iz Manile i tvrdio da je noć prije bio na drugoj strani Tihog oceana. Ime Gil Pérez dobio je tek tri stoljeća kasnije.
Gospa od Guadalupe: Prema predaji, kad je siromašni Indijanac u prosincu 1531. pred biskupom rastvorio ogrtač pun ruža, na tkanini se pojavio lik Djevice Marije. Ogrtač se i danas čuva u Mexico Cityju, a istraživači se gotovo pet stoljeća pitaju tko je i kako naslikao taj lik.
Izgubljena knjižnica Ivana Groznog: Prema staroj priči, pod moskovskim Kremljem skriva se zbirka rukopisa iz Bizanta i drugih dijelova Europe. Dosad nije pronađen dokaz koji bi potvrdio da je tajanstvena knjižnica postojala u obliku u kojem je opisuju legende.
Izgubljena kolonija Roanoke: Kad se 1590. guverner John White vratio u englesku koloniju na američkoj obali, nije zatekao nikoga. Na drvenom stupu stajala je urezana jedna riječ: CROATOAN.
Izvor mladosti: Juan Ponce de León doplovio je 1513. do obale koju je nazvao Florida, a u svojim papirima nije spomenuo nikakav čudotvorni izvor. Priču o starcu koji traži vodu mladosti napisali su o njemu drugi, nakon njegove smrti.
Karta Pirija Reisa: Osmanski admiral nacrtao je 1513. na koži gazele kartu Atlantika i napisao da se poslužio i kartom Kristofora Kolumba. Četiri i pol stoljeća kasnije neki su na njezinu donjem rubu prepoznali obalu Antarktike bez leda.
Kralj Sebastijan i sebastijanizam: Dvadesetčetverogodišnji portugalski kralj 1578. odjahao je u bitku u Maroku i više se nije vratio. Portugal je izgubio neovisnost, a narod je stoljećima čekao da se kralj vrati jednog maglovitog jutra.
Krampus: Rogat i dlakav, s lancima, šibom i jednim kozjim kopitom, uoči svetog Nikole obilazi kuće. Dobra djeca dobivaju darove, a zločesta šibu, a u starijim pričama Krampus je djecu odnosio u košu.
La Llorona: Deset godina prije dolaska Španjolaca, zapisao je Bernardino de Sahagún, stanovnici Tenochtitlana noću su čuli ženu kako plače i viče: "O djeco moja, gdje da vas odvedem?" Danas je ista žena u bijelom, La Llorona, najpoznatiji duh Meksika.
Lažni Dimitrij: Najmlađi sin Ivana Groznog umro je 1591. kao osmogodišnji dječak u Ugliču. Četrnaest godina kasnije mladić koji se predstavljao njegovim imenom ušao je u Moskvu i okrunjen je za cara, a careviča je kao sina prepoznala i njegova majka.
Lobor-grad i Crni Tomo: Na obronku Ivanščice stoje ostaci najmanje srednjovjekovne utvrde u Zagorju. Predaja kaže da je u njoj živio Crni Tomo, vitez koji je otimao djevojke, a da je kasniji gospodar zbog odrubljene glave jednog starca proklet do sedmog koljena.
Majstor Manole i samostan u Curtei de Argeș: Manole je molio Boga da pošalje pljusak i oluju, samo da mu se žena vrati kući. Ona je ipak stigla na gradilište, a on ju je, kao u šali, počeo zazidavati u zid samostana.
Malahijino proročanstvo o papama: Popis od 112 kratkih latinskih geslâ trebao bi opisati svakog papu od 1143. do kraja svijeta, a posljednji je "Petar Rimljanin". Za neke je to viđenje irskog sveca iz 12. stoljeća, a za druge tekst koji je nastao tek oko 1590.
Nostradamusova proročanstva: Francuski liječnik iz 16. stoljeća napisao je gotovo tisuću zagonetnih stihova o budućnosti. Jedni u njima pronalaze Napoleona, Hitlera i svjetske ratove, drugi samo nejasne riječi koje se mogu protumačiti kako tko želi.
Picoki i pijetao iz đurđevačkog topa: Kad je u opkoljenoj utvrdi ostao samo jedan pijetao, branitelji ga, kaže predaja, nisu pojeli, nego su ga ispalili iz topa u osmanski tabor. Zapovjednik opsade zaključio je da u gradu hrane ima napretek i otišao.
Popol Vuh, knjiga naroda K'iche': Bogovi su ljude najprije napravili od blata, pa su se raspali u vodi, zatim od drveta, pa su ih potopom uništili, a tek su treći put uspjeli, kad su ih oblikovali od kukuruza. Knjigu koja to pripovijeda jedan je svećenik oko 1701. prepisao od starješina koji su je skrivali, a izvornik otad nitko nije vidio.
Praški Golem: Rabin je od gline s obale Vltave napravio čovjeka i oživio ga Božjim imenom. Priča se smješta u 16. stoljeće, ali je prvi put zapisana više od dvjesto godina kasnije.
Radiestezija: U jednom ambaru kod Münchena 43 iskusna rašljara hodala su po gornjem katu i tražila cijev s vodom koju je netko pomicao na katu ispod njih. Pokus je trajao dvije godine, stajao 400.000 maraka i dao rezultat koji obje strane i danas čitaju kao dokaz za sebe.
Rohonczi kodeks: Mala knjiga od 448 stranica ispisana je s gotovo osam stotina različitih znakova, a između njih su crteži križeva, polumjeseca i raspeća. Stotinu godina smatrala se krivotvorinom, a pismo pronađeno 2026. u obiteljskom arhivu moglo bi je vratiti u 16. stoljeće.
Sedam gradova Cíbole: Franjevac Marcos de Niza vratio se 1539. iz pustinje s viješću da je izdaleka vidio grad veći od Meksika. Godinu dana poslije vojska od nekoliko tisuća ljudi stigla je pred isti grad i zatekla selo od kamena i nabijene zemlje.
Senjski uskoci: Za jedne su bili branitelji kršćanstva na granici s Osmanskim Carstvom, za Veneciju gusari koje treba istrijebiti. Njihov rat zapalio je sukob dviju velikih sila, a mirom sklopljenim u Madridu 1617. njihova je flota spaljena, a oni raseljeni sa Senja.
Smrt Christophera Marlowea: Najslavniji engleski dramatičar prije Shakespearea proveo je 30. svibnja 1593. cijeli dan u jednoj kući u Deptfordu s trojicom ljudi iz svijeta tajnih službi. Navečer je bio mrtav, a prema mrtvozorniku zbog svađe oko računa.
Tko je napisao Shakespearea?: Od njega nije sačuvan nijedan rukopis drame ni pismo, a u oporuci ne spominje nijednu knjigu. Već više od 150 godina neki tvrde da se iza imena William Shakespeare krije netko drugi.