Krater Darvaza, "Vrata pakla"

Usred pustinje Karakum u Turkmenistanu desetljećima gori rupa široka šezdesetak metara. Svi znaju što gori, ali nitko pouzdano ne zna kad je i zašto zapaljena.

Ukratko

  • Krater Darvaza urušena je šupljina u pustinji Karakum, široka šezdesetak i duboka tridesetak metara, u kojoj gore stotine plamenova zemnog plina.
  • Najčešće se priča da su sovjetski geolozi 1971. bušili ondje, da se tlo urušilo i da su plin zapalili kako se ne bi širio; dokumenti koji bi to potvrdili nisu objavljeni.
  • Prema drugoj inačici krater je nastao šezdesetih, a zapaljen je tek osamdesetih; rad iz 2026. na temelju satelitskih snimaka smješta početak gorenja na kraj 1987. ili početak 1988.
  • Turkmenske vlasti od 2022. žele ugasiti požar, a plamen je posljednjih godina znatno slabiji.

Pustinja Karakum prekriva veći dio Turkmenistana. Oko 260 kilometara sjeverno od glavnog grada Ašgabata, blizu nekadašnjeg sela Darvaza, u ravnoj pustinji otvara se krater širok šezdesetak i dubok tridesetak metara. Na njegovu dnu i strmim stijenama gore stotine manjih i većih plamenova. Danju se iz daljine vidi samo podrhtavanje zraka, a noću se sjaj vidi kilometrima daleko.

Svijetom se proširio pod imenom Vrata pakla, a službeno se zove Sjaj Karakuma.

Što gori u pustinji

Ispod Karakuma leže velike zalihe zemnog plina, a Turkmenistan je jedna od zemalja s najvećim zalihama plina na svijetu. Plin u krateru izlazi iz pukotina u stijenama i gori dok god ga ima. Nema sumnje ni o tome da je krater urušena podzemna šupljina, ni o tome da gori zemni plin, pretežno metan. Zagonetka je u nečemu drugom: kako je i kada sve počelo.

Inačica prva: sovjetsko bušenje 1971.

Priča koja se najčešće prepričava glasi ovako. Godine 1971. sovjetski geolozi bušili su na tom mjestu u potrazi za naftom ili plinom. Bušilica je probila podzemnu šupljinu punu plina, tlo se urušilo, a oprema je propala u krater. Kako se iz rupe ne bi širio otrovan plin, geolozi su ga odlučili zapaliti, uvjereni da će izgorjeti za nekoliko dana ili tjedana. Plin, međutim, nije prestao izlaziti.

Ta se priča navodi u novinama, vodičima i dokumentarcima. Nijedan sovjetski dokument koji bi je potvrdio nije objavljen, a imena geologa koji su navodno donijeli odluku nisu poznata.

Inačica druga: urušavanje šezdesetih, plamen osamdesetih

Neki turkmenski geolozi tvrde da se tlo urušilo već šezdesetih godina 20. stoljeća, a da je plin zapaljen tek osamdesetih. Prema toj inačici krater je dva desetljeća samo ispuštao plin, a netko ga je kasnije zapalio da bi zaustavio širenje plina u okolicu. Ni za ovu inačicu nisu objavljeni izvorni dokumenti.

Što pokazuju satelitske snimke

Godine 2026. skupina istraživača objavila je u časopisu Geophysical Research Letters rad u kojem je kroz stare satelitske snimke programa Landsat pratila to mjesto. Prema njihovoj analizi krater je nastao 1963. ili 1971., ali gorenje na snimkama počinje tek krajem 1987. ili početkom 1988. Isti su istraživači satelitima mjerili koliko metana krater ispušta i zaključili da su to tisuće tona godišnje.

Rad ne odgovara na pitanje tko je plin zapalio i je li to učinjeno namjerno. On samo pokazuje da prvi požar vidljiv sa satelita nije iz 1971., što ide u prilog drugoj inačici.

Silazak u krater

U studenom 2013. kanadski istraživač i lovac na oluje George Kourounis prvi se spustio na dno kratera. Nosio je odijelo otporno na vrućinu i uređaj za disanje, a uz podršku društva National Geographic skupljao je uzorke tla. U njima su pronađene bakterije koje dobro podnose visoke temperature, a kojih nema u tlu izvan kratera. Kourounis je tada rekao i da mu se priča koju je čuo od turkmenskih geologa razlikuje od one koja kruži internetom.

Pokušaji gašenja

Krater je postao najpoznatija turistička znamenitost Turkmenistana, iako je teško dostupan. Vlasti su o njemu razmišljale i drukčije: 2010. predsjednik Gurbanguly Berdimuhamedow zatražio je da se ograniči njegov utjecaj na okolna plinska polja, a u siječnju 2022. naredio je da se požar ugasi, navodeći štetu za okoliš, zdravlje ljudi i gubitak plina koji bi se mogao prodavati. Godine 2025. vlasti su objavile da je plamen tri puta manji nego prije, a oko kratera izbušene su bušotine koje hvataju plin prije nego što stigne do njega.

Kronologija

  1. 1963. ili 1971.: Prema satelitskim snimkama, nastaje krater.
  2. 1971.: Prema najpoznatijoj inačici, sovjetski geolozi buše i pale plin.
  3. 1987.-1988.: Na satelitskim snimkama Landsat prvi put je vidljivo gorenje.
  4. 2010.: Predsjednik Berdimuhamedow traži mjere zbog utjecaja kratera na plinska polja.
  5. Studeni 2013.: George Kourounis spušta se na dno kratera.
  6. Siječanj 2022.: Predsjednik naređuje gašenje požara.
  7. 2025.: Vlasti objavljuju da je plamen tri puta manji.
  8. 2026.: Objavljen je rad koji iz satelitskih snimaka određuje početak gorenja.

Ključne osobe

  • George Kourounis: Kanadski istraživač koji se 2013. prvi spustio na dno kratera.
  • Gurbanguly Berdimuhamedow: Predsjednik Turkmenistana koji je 2022. naredio gašenje požara.

Što se zna

  1. Krater je urušena podzemna šupljina u pustinji Karakum, široka šezdesetak i duboka tridesetak metara.
  2. U krateru gori zemni plin, pretežno metan, koji izlazi iz pukotina u stijenama.
  3. Izvorni dokumenti o nastanku kratera i o tome tko ga je zapalio nisu objavljeni.
  4. Satelitske snimke Landsat pokazuju gorenje tek od kraja 1987. ili početka 1988.
  5. Turkmenske vlasti 2022. odlučile su požar ugasiti, a 2025. objavile su da je plamen znatno slabiji.

Otvorena pitanja

  • Je li krater nastao 1963. ili 1971.?
  • Tko je zapalio plin, i je li to učinjeno namjerno?
  • Postoje li u arhivima dokumenti sovjetske geološke službe o tom mjestu?
  • Hoće li se požar uspjeti potpuno ugasiti?

Teorije

  • Sovjetski geolozi bušili su 1971. i namjerno zapalili plin
  • Krater je nastao ranije, a plin je zapaljen tek krajem osamdesetih
  • Plin se zapalio slučajno, a ne nečijom odlukom

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori