Kamenje koje putuje u Dolini smrti

Na isušenom jezeru u kalifornijskoj pustinji kamenje teško i stotinjak kilograma ostavlja duge tragove u tlu. Desetljećima ga nitko nije vidio kako se pomiče.

Ukratko

  • Na Racetrack Playi, isušenom jezeru u Nacionalnom parku Dolina smrti, kamenje ostavlja tragove duge i nekoliko stotina metara.
  • Desetljećima nitko nije vidio kako se kamenje pomiče, pa su nastale brojne teorije, od jakih vjetrova do magnetskih sila.
  • Godine 2013. istraživači su kamenje s GPS uređajima i kamerama prvi put snimili u pokretu.
  • Kamenje pokreću tanke ploče leda koje lagani vjetar gura po vodom natopljenom tlu; tajna se danas smatra riješenom.

Racetrack Playa je ravno, isušeno jezero u udaljenom dijelu Doline smrti, jednog od najtoplijih i najsušnijih mjesta na Zemlji. Tlo je gotovo savršeno ravno i ispucano u mnogokutne pločice. Po njemu su razasuti kameni blokovi, neki teški i stotinjak kilograma, koji su se odlomili s okolnih brda.

Iza mnogih se kamenova protežu tragovi, plitki žljebovi u tlu. Neki su ravni, drugi zavijaju ili se lome pod kutom, a ponekad dva kamena idu usporedno pa se razdvoje. Tragovi su dugi i po nekoliko stotina metara. Nitko, međutim, nikad nije vidio kamen dok se miče.

Desetljeća teorija

Geolozi su pojavu opisivali od četrdesetih godina 20. stoljeća. Predložena su mnoga objašnjenja: jaki pustinjski vjetrovi koji guraju kamenje po skliskom blatu, led koji ga nosi, prašinski vrtlozi, pa i magnetske sile ili šale posjetitelja. Problem je bio što se kamenje miče rijetko, možda jednom u nekoliko godina, a jezero je udaljeno i nepristupačno, pa ga nitko nije mogao uhvatiti na djelu.

Geolozi Robert Sharp i Dwight Carey sedamdesetih su godinama pratili tridesetak označenih kamenova i potvrdili da se doista pomiču, uglavnom zimi. Kako, nisu vidjeli.

Uhvaćeno u pokretu

Godine 2011. tim istraživača, među kojima su bili rođaci Richard i James Norris i planetarni znanstvenik Ralph Lorenz, postavio je na jezero meteorološku stanicu, kamere i kamenje s ugrađenim GPS uređajima. Očekivali su da će čekati godinama. Ali 20. prosinca 2013. kamenje se pokrenulo pred njihovim očima.

Snimke su pokazale neočekivano jednostavan mehanizam. Nakon kiše ili snijega na jezeru se skupi plitka voda, koja se noću zaledi u tanku koru debljine nekoliko milimetara. Kad je jutarnje sunce počne topiti, kora puca u velike plutajuće ploče. Lagani vjetar, od svega nekoliko metara u sekundi, gura ploče, a one guraju kamenje po mekanom dnu. Kamenje se kreće sporo, nekoliko metara u minuti, i ne više od nekoliko minuta zaredom. Kad se voda povuče i dno osuši, ostanu samo tragovi.

Istraživanje je objavljeno 2014. u časopisu PLOS ONE. Objašnjava i zašto tragovi skreću: ploče leda pucaju, okreću se i sudaraju, pa kamenje mijenja smjer.

Zaštita kamenja

Kamenje i tragovi danas su zaštićeni u sklopu nacionalnog parka. Posjetitelji su ipak odnosili kamenje, a vozila su oštetila dno jezera, pa uprava parka moli da se ništa ne dira i da se po jezeru ne hoda kad je mokro, jer se otisci stopala i guma zadržavaju godinama.

Kronologija

  1. 1940-ih: Geolozi prvi put opisuju tragove kamenja na Racetrack Playi.
  2. 1972.–1979.: Robert Sharp i Dwight Carey prate tridesetak označenih kamenova i potvrđuju da se pomiču.
  3. 2011.: Istraživački tim postavlja meteorološku stanicu, kamere i kamenje s GPS uređajima.
  4. 20. prosinca 2013.: Kamenje je prvi put snimljeno u pokretu.
  5. Kolovoz 2014.: Rezultati su objavljeni u časopisu PLOS ONE.

Ključne osobe

  • Richard Norris: Paleobiolog, jedan od voditelja istraživanja koje je snimilo kamenje u pokretu.
  • James Norris: Inženjer, jedan od voditelja istraživanja.
  • Ralph Lorenz: Planetarni znanstvenik koji je proučavao ulogu leda u pokretanju kamenja.
  • Robert Sharp: Geolog koji je sedamdesetih godinama pratio označeno kamenje.

Što se zna

  1. Kamenje na Racetrack Playi ostavlja tragove duge i nekoliko stotina metara.
  2. Kamenje se pomiče rijetko i uglavnom zimi.
  3. Pomicanje je prvi put snimljeno 20. prosinca 2013.
  4. Kamenje pokreću tanke ploče leda koje lagani vjetar gura po plitkoj vodi.
  5. Kamenje se kreće nekoliko metara u minuti, samo nekoliko minuta zaredom.
  6. Rezultati su objavljeni 2014. u časopisu PLOS ONE.

Otvorena pitanja

  • Pokreće li isti mehanizam kamenje i na drugim isušenim jezerima gdje su opaženi slični tragovi?
  • Hoće li klimatske promjene, s manje mraza i kiše, zaustaviti pomicanje kamenja?

Teorije

  • Tanke ploče leda koje gura lagani vjetar
  • Jaki vjetrovi koji guraju kamenje po skliskom blatu
  • Magnetske ili druge nepoznate sile
  • Šale posjetitelja

Za daljnje istraživanje

Izvori