Krvavi sabor u Križevcima 1397.

Križevci su u 14. stoljeću bili dvostruko naselje: Gornji grad uz utvrdu i Donji grad ispod njega. Hrvatska enciklopedija bilježi da je 1397. u Donjem gradu održan sabor koji je ušao u povijest kao "krvavi sabor križevački". Taj naziv i danas drži Križevce u udžbenicima, a mjesto događaja u gradu ima tri moguća kandidata.

Kralj koji je izgubio kod Nikopolja

Žigmund je 1387. okrunjen za ugarsko-hrvatskog kralja, ali ga je dio plemstva odbijao priznati. Kad je 1391. umro bosanski kralj Tvrtko I., Žigmund se našao u dugom sukobu s napuljskim pretendentom Ladislavom i njegovim pristašama. Prilike su se pogoršale 1396., kad je poražen u križarskom pohodu protiv Osmanlija kod Nikopolja. Iste godine Stjepan II. Lacković proglasio je Ladislava kraljem.

Gradski izvor iz Križevaca navodi da je Žigmund nakon poraza mjesecima bio nestao, pa je Ladislav stekao potporu hrvatskih plemića, te da se kralj vratio preko Dubrovnika i potom sazvao slavonsko plemstvo u Križevce.

Jamstvo i klopka

Prema podacima koje objavljuje Grad Križevci, Žigmund je izdao pismeno jamstvo slobodnog prolaza (saluus conductus) kojim je obećao da se neće osvećivati svojim protivnicima ni im nauditi. Lacković, koji je vodio Ladislavove pristaše, povjerovao je i došao s ljudima. Na sabor se u Hrvatskoj nije smjelo ulaziti s oružjem, pa su Lackovićevi ljudi oružje ostavili vani, dok su Žigmundove pristaše, među njima ban, braća Kaniški i Herman Celjski, bili brojniji.

Spor je izbio brzo. Žigmundovi su pristaše Lackovića optužili za izdaju i za to što je Osmanlije doveo u domovinu, a Lackovićeva je strana kralja krivila za poraz kod Nikopolja. Tada su, prema istom izvoru, izvukli mačeve i poubijali Lackovića i njegove ljude. Hrvatska enciklopedija u članku o Žigmundu navodi da je ubijen Lacković i njegov nećak Andrija; gradski izvor Andriju naziva Lackovićevim zetom. Tijela su, prema tom izvoru, bačena kroz prozor Sabornice.

Lackovićeve postrojbe, utaborene izvan grada, kad su čule vijest, upale su u Križevce. Žigmundovi su ljudi, prema gradskoj verziji, Lackovićevo tijelo bacili s tornja u jarak i prekorili napadače, koji su u strahu pobjegli.

Što je ostalo nejasno

Gradski izvor nudi tri moguća mjesta događaja: Sabornicu (danas Galerija likovnih umjetnosti), crkvu Svetog Križa i kraljevske kuće. Sabornicu smatra najvjerojatnijom, a crkvu najmanje vjerojatnom jer stoji izvan gradskih zidina, Isti izvor spominje da prizor koji je 1914. naslikao Oton Iveković visi na luku crkve Svetog Križa.

Neslaganje postoji i oko imena. Hrvatska enciklopedija piše da je naziv "krvavi sabor" skovao ugarski kroničar Ivan Thuróczy, dok gradski izvor tvrdi da ga je prvi upotrijebio historiograf Baltazar Adam Krčelić u 18. stoljeću. Razlika je bitna za pitanje koliko se događaj od početka smatrao zločinom, a koliko je to kasnije tumačenje.

Posljedice

Ubojstvo je Žigmundu donijelo suprotno od onoga što je želio. Hrvatska enciklopedija bilježi novu pobunu hrvatskih velikaša, kojoj su se pridružili i bosanski plemići predvođeni kraljem Stjepanom Ostojom i hercegom Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. Ladislav je 1403. okrunjen u Zadru, a južna Hrvatska i dalmatinski gradovi, osim Dubrovnika, izmakli su Žigmundovoj vlasti. Tek 1408. kod Dobora Žigmund je slomio bosansku vojsku, a 1409. Ladislav je prodao Zadar i prava na Dalmaciju Veneciji.

Dokazi za i protiv

Žigmund je unaprijed smislio klopku

• U prilog: Žigmund je pismeno jamčio sigurnost, a Lackovićevi su ljudi oružje ostavili vani u skladu sa zakonom, dok su kraljeve pristaše bile naoružane i brojnije.
• Protiv: Nijedan izvor koji članak navodi ne donosi kraljevu naredbu ili priznanje, a spor je, prema gradskoj verziji, izbio tek kad su se obje strane počele međusobno optuživati.

Svađa je izmakla kontroli

• U prilog: Prema gradskoj verziji, Žigmundove pristaše optužile su Lackovića za izdaju, a Lackovićeva strana kralja za poraz kod Nikopolja, pa je rasprava prerasla u pokolj.
• Protiv: Takav tijek ne objašnjava zašto je jedna strana došla naoružana, a druga, vjerujući jamstvu, bez oružja.

Izvori ne dopuštaju zaključak

• U prilog: Izvori se razilaze oko mjesta, Andrijina srodstva s Lackovićem i podrijetla naziva, a gradski izvor sam u istom tekstu navodi i da je tijelo bačeno kroz prozor i s tornja.
• Protiv: Datum, glavna žrtva i činjenica da je Žigmundova stranka pobila protivnike potvrđuju i Hrvatska enciklopedija i gradski izvor, pa nesigurnost nije potpuna.