Krbavska bitka 1493.

Za nekoliko sati na Krbavskom polju poginuli su brojni hrvatski velikaši, a ban je odveden u zarobljeništvo. Nitko točno ne zna koliko je ljudi ostalo na polju, a povjesničari se još pitaju zašto je bitka izgubljena.

Ukratko

Hrvatska vojska pod banom Emerikom Derenčinom pretrpjela je 9. rujna 1493. na Krbavskom polju kraj Udbine težak poraz od osmanske vojske bosanskog sandžak-bega Jakub-paše.
Poginuo je velik broj velikaša, među njima jajački ban Juraj Vlatković, a Derenčin i drugi plemići zarobljeni su.
Izvori ne slažu se oko brojki: franjevački ljetopisi spominju oko 5 000 poginulih, a crkveni izvori iz 2003. više od 10 000.
Hrvatska enciklopedija poraz tumači nespremnošću velikaša i slabom vojnom organizacijom; Hrvoje Kekez i Suzana Miljan opisuju odluku bana da se bori na otvorenom i rano uništenje lijevog krila.

Krbavsko polje je široka ravnica u Lici, ispod Udbine, okružena niskim planinama. Na njoj je 9. rujna 1493. vođena bitka koja se u hrvatskoj povijesti pamti kao slom plemstva. Polje danas izgleda mirno: livade, oranice i nekoliko seoskih cesta. Mjesto bitke dugo nije imalo ni spomen-ploču.

Velikaši koji se nisu slagali

Hrvatska enciklopedija navodi da su se hrvatski velikaši prije bitke sukobljavali oko primorskih gradova, ponajviše oko Senja. Sporovi Frankapana i bana Emerika Derenčina prestali su tek u srpnju 1493., kad je bosanski sandžak-beg Jakub-paša stigao do Jajca. Kralj Vladislav II. Jagelović nakon smrti Matije Korvina nije imao novca za djelotvoran obrambeni sustav, pa je obrana ovisila o vojskama pojedinih velikaša.

Miljan i Kekez dodaju da se dvojica velikaša, Hans Frankapan i Karlo Kurjaković, vojsci nisu pridružila te da su ubrzo umrla, vjerojatno od rana zadobivenih u opsadi Brinja.

Polje ili klanac

Prema Miljanu i Kekezu, knez Ivan Frankapan Cetinski savjetovao je banu da Osmanlije zarobi u planinskom prolazu. Derenčin je odbio i postavio vojsku na otvorenom polju. Osmanlije su poslale mamac, a dio snaga obišao je Hrvate i napao ih s leđa. Lijevo krilo, uglavnom pješaštvo pod Bernardinom Frankapanom, razbijeno je prvo, a za njim i ostatak vojske.

Brojke vojski izvori ne daju jednako. Hrvatska enciklopedija piše da su strane bile brojčano izjednačene, ali da je osmanska vojska bila bolje uvježbana i imala jaku jezgru teškog konjaništva, dok je hrvatska bila skup neuvježbanih velikaških jedinica s lakim konjaništvom i brojnijim pješaštvom. Miljan i Kekez navode da je hrvatska vojska bila brojnija, ali da su Osmanlije imale više konjice i iskusnijih vojnika.

Zarobljeni i poginuli

Hrvatska enciklopedija bilježi da je poginuo jajački ban Juraj Vlatković i mnogi velikaši iz obitelji Frankapan, Zrinski i Blagajski. Zarobljeni su ban Derenčin, Nikola VI. Tržački Frankapan i Karlo Gusić. Bernardin Frankapan uspio se probiti i skloniti. Je li to bilo spašavanje sebe i malobrojnih ili bijeg iz boja, tema je rada Hrvoja Kekeza u Modruškom zborniku 2009.

Miljan i Kekez pišu da su Osmanlije najvažnije plemiće zarobile radi otkupa, a ostale poubijale. Kao broj poginulih navode franjevačke ljetopise iz Thanna, koji govore o oko 5 000 ljudi. Hrvatska katolička informativna agencija 2003. piše da je poginulo više od 10 000 hrvatskih branitelja i da je vojska brojila 10 000, a prema nekim povjesničarima i 15 000 ljudi. Ti se podaci ne slažu, a Hrvatska enciklopedija brojke uopće ne navodi.

Pisma s polja

Najraniji izvještaj potječe od papinskog poslanika Antonija Fabreguesa, koji je 13. rujna 1493. iz Senja pisao o bitki po pripovijedanju jednog preživjelog konjanika. Glagoljski zapis popa Martinca u Novljanskom brevijaru također je iz 1493. Ninski biskup Juraj Divnić posjetio je polje i 27. rujna pisao papi Aleksandru VI. da je pogibijom plemstva kraljevstvo teško oslabljeno i da je put prema Italiji lakši. Hrvatska enciklopedija među izvorima navodi i kasnije kronike: Ivana Tomašića iz 1561. i Pavla Rittera Vitezovića iz 1696.

Što je poraz promijenio

Hrvatska enciklopedija ističe da poraz nije odmah donio osmanska osvajanja. Obrana je izdržala do pada Knina i Skradina 1522. te Ostrovice 1523. U međuvremenu su Osmanlije na tom području još nekoliko desetljeća provodile provale, a ne trajna osvajanja.

Sjećanje na polje

Gospićko-senjska biskupija i Ličko-senjska županija pokrenule su 2003. gradnju crkve hrvatskih mučenika na Krbavskom polju. Prema izvješću Hrvatske katoličke informativne agencije, kamen temeljac blagoslovio je papa Ivan Pavao II. u Rijeci 8. lipnja 2003., a bitka dotad nije bila obilježena ni spomen-pločom. Godine 1993., za petstotu obljetnicu, znanstveni skup održan je u Novom Vinodolskom, jer je Udbina tada bila pod srpskom okupacijom. Crkva u Udbini posvećena je 2011., na 518. obljetnicu bitke.

Dokazi za i protiv

Poraz je posljedica odluke da se bitka vodi na otvorenom polju

U prilog: Miljan i Kekez navode da je Ivan Frankapan Cetinski savjetovao zasjedu u planinskom prolazu, a ban je vojsku postavio na otvoreno polje.
U prilog: Osmanlije su, prema istom izvoru, poslale mamac, a dio vojske obišao je Hrvate i napao ih s leđa.
Protiv: Hrvatska enciklopedija uzroke traži u uvježbanosti vojski i sastavu hrvatskih postrojbi, a ne u izboru položaja, pa bi poraz mogao biti jednak i u klancu.

Poraz je posljedica razdora među velikašima

U prilog: Hrvatska enciklopedija navodi da su se velikaši sukobljavali oko Senja i drugih primorskih gradova i da su sporovi prestali tek u srpnju 1493.
U prilog: Hans Frankapan i Karlo Kurjaković, prema Miljanu i Kekezu, nisu se pridružili vojsci.
Protiv: U bitci su sudjelovali i Frankapani (Nikola VI. Tržački Frankapan zarobljen je, a Bernardin Frankapan zapovijedao je lijevim krilom), pa sukob nije značio potpuni izostanak obitelji.

Poraz je posljedica nadmoći osmanske vojske

U prilog: Hrvatska enciklopedija piše o bolje uvježbanoj osmanskoj vojsci s jezgrom teškog konjaništva.
U prilog: Miljan i Kekez bilježe da su Osmanlije imale više konjice i iskusnijih vojnika.
Protiv: Isti izvori ne slažu se oko brojnosti vojski: Hrvatska enciklopedija vidi je kao jednaku, a Miljan i Kekez kao hrvatsku prednost.

Kronologija

1492.: U Udbini je, prema Hrvatskoj katoličkoj informativnoj agenciji, već stajala crkva svetog Nikole na mjestu planirane crkve.
srpanj 1493.: Prestaju sporovi Frankapana i Derenčina kad Jakub-paša stiže do Jajca.
9. rujna 1493.: Krbavska bitka.
13. rujna 1493.: Antonio Fabregues piše izvještaj iz Senja.
27. rujna 1493.: Biskup Juraj Divnić piše papi Aleksandru VI.
1522.: Osmanlije osvajaju Knin i Skradin.
1523.: Pada Ostrovica.
2003.: Počinje gradnja crkve hrvatskih mučenika na Krbavskom polju.
2011.: Posvećena je crkva u Udbini.

Ključne osobe

Emerik Derenčin: Hrvatski ban koji je zapovijedao vojskom i zarobljen je u bitci.
Jakub-paša: Bosanski sandžak-beg, zapovjednik osmanske vojske.
Bernardin Frankapan: Zapovjednik lijevog krila koji se probio i sklonio.
Ivan Frankapan Cetinski: Knez koji je predlagao zasjedu u planinskom prolazu.
Juraj Vlatković: Jajački ban, poginuo na polju.
Juraj Divnić: Ninski biskup koji je pisao papi Aleksandru VI.

Što se zna

Bitka se odigrala 9. rujna 1493. na Krbavskom polju kraj Udbine, a hrvatskom vojskom zapovijedao je ban Emerik Derenčin.
Osmanskom vojskom zapovijedao je Jakub-paša, bosanski sandžak-beg.
Poginuo je jajački ban Juraj Vlatković, a zarobljeni su Derenčin, Nikola VI. Tržački Frankapan i Karlo Gusić.
Izvori o broju poginulih ne slažu se, od oko 5 000 do više od 10 000.
Poraz nije odmah donio osmanska osvajanja: Knin i Skradin pali su 1522., a Ostrovica 1523.

Otvorena pitanja

Koliko je ljudi poginulo na Krbavskom polju?
Je li Bernardin Frankapan spasio sebe i malobrojne ili je pobjegao iz boja?
Je li izbor otvorenog polja bio odlučujući za ishod?

Teorije

Poraz je posljedica odluke bana da se bitka vodi na otvorenom polju, a ne u planinskom prolazu.
Poraz je posljedica razdora hrvatskih velikaša oko primorskih gradova i izostanka dijela njih.
Poraz je posljedica bolje uvježbane osmanske vojske s jakim teškim konjaništvom.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Kekez, H. (2009). Bernardin Frankapan i Krbavska bitka: je li spasio sebe i malobrojne ili je pobjegao iz boja? Modruški zbornik 3, 65–101.