Kuća Winchester

Udovica nasljednika tvornice pušaka kupila je 1886. farmu kraj San Joséa i gradila na njoj sve do smrti. Iza nje je ostala kuća sa 160 soba, stubištem koje završava u stropu i legendom o duhovima koji su joj zapovijedali da ne prestane graditi.

Ukratko

  • Sarah Winchester, udovica Williama Wirta Winchestera, nasljednika tvornice pušaka Winchester, kupila je 1886. farmu kraj San Joséa i dograđivala kuću na njoj do smrti 1922.
  • Prema legendi, medij joj je rekao da je progone duhovi ljudi ubijenih puškama Winchester i da će umrijeti ako ikad prestane graditi.
  • Povjesničari nisu pronašli nijedan dokaz za tu priču: ona se prvi put pojavljuje u knjizi iz 1967., a medij koji se u njoj spominje nije pronađen ni u jednom izvoru iz tog vremena.
  • Kuća je od 1923. turistička znamenitost pod imenom Winchester Mystery House, a mnoge neobičnosti koje se pripisuju Sarah nastale su zbog potresa 1906., njezine bolesti ili nakon njezine smrti.

Sarah Lockwood Pardee rođena je 1839. u New Havenu u Connecticutu. Godine 1862. udala se za Williama Wirta Winchestera, sina proizvođača oružja Olivera Winchestera, čija je tvrtka Winchester Repeating Arms proizvodila jednu od najpoznatijih pušaka američkog Zapada.

Dvije smrti u New Havenu

U lipnju 1866. Sarah je rodila kćer Annie. Djevojčica je umrla nakon nekoliko tjedana od marazma, teške pothranjenosti dojenčadi. Između jeseni 1880. i proljeća 1881. umrli su Sarahina majka, svekar i, u ožujku 1881., suprug William, od tuberkuloze. Sarah je naslijedila novac i velik paket dionica tvrtke, a kasnije i dionice svekrve, pa je do kraja života imala velike prihode od dividendi.

Godine 1885., djelomično na savjet liječnika zbog reumatoidnog artritisa, preselila se u Kaliforniju. Sljedeće je godine kraj San Joséa kupila farmu od oko 18 hektara s dvokatnicom od osam soba, koju je nazvala Llanada Villa.

Gradilište bez kraja

Sljedećih desetljeća kuća je neprestano rasla. Sarah je zapošljavala tesare i radnike koji su dograđivali sobe, tornjeve, balkone i hodnike, a dio dograđenoga kasnije bi preuredili ili srušili. Nije imala arhitekta s cjelovitim planom; sama je skicirala i mijenjala zamisli. Do 1906. kuća je imala toranj od sedam katova.

U velikom potresu 18. travnja 1906. kuća je teško oštećena: srušio se toranj, pala je većina dimnjaka i stradalo jedno krilo s gornjim katovima. Sarah je dala raščistiti ruševine, ali gornje katove uglavnom nije obnavljala, a nakon potresa najviše je živjela u svojim drugim kućama, u Athertonu i Palo Altu. Posjedovala je i kuću na brodu i nekoliko imanja.

Kad je umrla u rujnu 1922., kuća je imala oko 160 soba, oko 2000 vrata, 10.000 prozora, 47 stubišta, 47 kamina i 6 kuhinja. Od kupnje farme do njezine smrti prošlo je 36 godina; popularna predaja govori o 38 godina neprekidne gradnje.

Medij iz Bostona

Najpoznatija priča o kući kaže da je Sarah nakon smrti kćeri i muža otišla mediju u Bostonu. Medij joj je navodno rekao da obitelj progone duhovi svih ljudi ubijenih puškama Winchester, da se mora preseliti na zapad i graditi kuću za te duhove, i da će umrijeti ako gradnja ikad stane. Neobični detalji kuće, poput stubišta koje završava u stropu ili vrata koja se otvaraju u prazno, prema toj priči trebali su zbuniti duhove.

Povjesničarka Mary Jo Ignoffo, autorica Sarahine biografije, pronašla je da se priča o mediju prvi put pojavljuje u knjizi Susy Smith Prominent American Ghosts iz 1967., gotovo pola stoljeća nakon Sarahine smrti. Istraživači koji su pretraživali spiritističke časopise i bostonske adresare iz tog vremena nisu pronašli medija s imenom koje se u priči navodi. Ignoffo smatra mogućim da je Sarah, kao mnoge imućne žene njezina doba, nekad posjećivala medija, ali za to nema dokaza.

Ni drugi detalji legende ne slažu se lako s izvorima. Prema istraživaču Joeu Nickellu i Ignoffo, neobična stubišta i vrata dijelom su posljedica potresa, nakon kojeg su gornji katovi i balkoni uklonjeni, a stube su ostale. Stubište s vrlo niskim stepenicama, koje se uspinje cik-cak, objašnjava se Sarahinim artritisom. Opsesija brojem 13 prvi put se spominje 1929., a tesar James Perkins izjavio je da su neki od najčudnijih dijelova napravljeni tek nakon njezine smrti, za turiste.

Žena iza legende

Ljudi koji su je poznavali opisivali su Sarah kao inteligentnu, ljubaznu i povučenu ženu i vještu upraviteljicu novca, a neki su izričito tvrdili da nije bila praznovjerna. Darivala je uglavnom anonimno; njezin najveći dar, više od milijun dolara, otišao je za odjel za tuberkulozu u New Havenu, koji je kasnije nazvan po njezinom mužu. Zbog povučenosti, i zato što nije davala intervjue, novine su o njoj objavljivale glasine, a te su glasine postale temelj kasnije legende.

Nakon njezine smrti imanje su kupili ulagači i iznajmili ga Johnu i Mayme Brown, koji su kuću 1923. otvorili za posjetitelje. Kalifornija ju je 1925. proglasila povijesnom znamenitošću, a 1974. upisana je u američki Nacionalni registar povijesnih mjesta. Obilasci i danas pričaju i povijest i legendu, a posjetitelji i zaposlenici povremeno opisuju korake, glasove i hladne sobe.

Kronologija

  1. 1839.: Sarah Lockwood Pardee rođena je u New Havenu.
  2. 1862.: Udaje se za Williama Wirta Winchestera.
  3. Lipanj i srpanj 1866.: Rođenje i smrt kćeri Annie.
  4. Ožujak 1881.: William Wirt Winchester umire od tuberkuloze.
  5. 1885.: Sarah se seli u Kaliforniju.
  6. 1886.: Kupuje farmu kraj San Joséa i počinje dograđivati kuću.
  7. 18. travnja 1906.: Potres ruši toranj od sedam katova i dio kuće.
  8. Rujan 1922.: Sarah Winchester umire u San Joséu.
  9. 1923.: Kuća se otvara za posjetitelje.
  10. 1967.: Knjiga Susy Smith prvi put objavljuje priču o mediju.
  11. 1974.: Kuća je upisana u Nacionalni registar povijesnih mjesta.

Ključne osobe

  • Sarah Winchester: Vlasnica kuće koja ju je dograđivala od 1886. do smrti.
  • William Wirt Winchester: Sarahin suprug, nasljednik tvornice pušaka, umro 1881.
  • Mary Jo Ignoffo: Povjesničarka i autorica Sarahine biografije *Captive of the Labyrinth*.
  • Susy Smith: Spisateljica čija je knjiga iz 1967. prva donijela priču o mediju.
  • James Perkins: Tesar koji je izjavio da su neki čudni dijelovi kuće napravljeni nakon Sarahine smrti.
  • Joe Nickell: Američki istraživač neobjašnjivih pojava koji je neobičnosti kuće objašnjavao potresom i Sarahinom bolešću.

Što se zna

  1. Sarah Winchester kupila je imanje kraj San Joséa 1886. i dograđivala kuću do smrti 1922.
  2. Potres 1906. srušio je toranj od sedam katova i teško oštetio gornje dijelove kuće.
  3. U trenutku njezine smrti kuća je imala oko 160 soba.
  4. Priča o mediju koji joj je naredio gradnju prvi put se pojavljuje u knjizi iz 1967. i nije potvrđena nijednim izvorom iz Sarahina vremena.
  5. Kuća je otvorena za posjetitelje 1923., a od 1974. upisana je u Nacionalni registar povijesnih mjesta SAD-a.

Otvorena pitanja

  • Zašto je Sarah Winchester toliko godina gradila bez cjelovitog plana?
  • Je li ikad posjetila medija, i jesu li spiritistička vjerovanja utjecala na gradnju?
  • Koji su dijelovi kuće nastali za njezina života, a koji tek za turiste?

Teorije

  • Gradnja je bila Sarahin osobni projekt i način bavljenja arhitekturom, bez veze s duhovima
  • Neprestana gradnja bila je način nošenja s tugom i samoćom, a legenda je nastala kasnije
  • Sarah je vjerovala da je progone duhovi i gradila je po uputama koje je dobivala od njih
  • Spiritizam je možda utjecao na neke njezine odluke, ali je većina priče kasnija legenda

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Ignoffo, M. J. (2010). Captive of the Labyrinth: Sarah L. Winchester, Heiress to the Rifle Fortune. University of Missouri Press.
  • Smith, S. (1967). Prominent American Ghosts. World Publishing.

Izvori