Letargični encefalitis

Između 1915. i 1926. svijetom se proširila bolest od koje su ljudi padali u dubok san ili postajali nepomični. Mnogi preživjeli godinama su kasnije ostali zarobljeni u vlastitom tijelu, a uzrok se ni danas ne zna.

Ukratko

  • Letargični encefalitis je upala mozga koja se u obliku epidemije proširila svijetom otprilike od 1915. do 1926., a prema često navođenim procjenama zahvatila je više od milijun ljudi.
  • Bolest je 1917. u Beču opisao neurolog Constantin von Economo, po kojem se naziva i Economova bolest.
  • Mnogi preživjeli su godinama ili desetljećima kasnije razvili teške poremećaje kretanja slične Parkinsonovoj bolesti; neke od njih liječio je 1969. Oliver Sacks i o tome napisao knjigu Buđenja.
  • Uzročnik nikad nije utvrđen: predlagani su gripa, neki drugi virus i autoimuna reakcija, ali nijedna pretpostavka nije dokazana.

Zima 1916. i 1917. u Beču bila je ratna zima. Bolnice su bile pune ranjenika, a liječnici su navikli na sve vrste bolesti. Ipak, mladi neurolog Constantin von Economo u bečkoj je psihijatrijskoj klinici počeo viđati bolesnike kakve nije znao svrstati. Imali su vrućicu, glavobolju i dvoslike, a zatim su padali u neobično duboku pospanost. Mogli su se probuditi i odgovarati na pitanja, ali bi odmah ponovno utonuli u san. Neki su umrli za nekoliko dana ili tjedana.

Liječnik koji je bolesti dao ime

Von Economo je 1917. u bečkom medicinskom tjedniku opisao novu bolest i nazvao je encephalitis lethargica, letargična upala mozga. Gotovo istodobno francuski liječnik Jean-René Cruchet opisao je slične bolesnike. Zbog toga se o prvenstvu dugo raspravljalo, ali naziv koji je predložio von Economo ostao je u uporabi.

Von Economo je u mozgovima umrlih bolesnika pronašao upalna oštećenja u dubokim dijelovima mozga. Na temelju toga zaključio je da ondje postoje područja koja upravljaju spavanjem i budnošću, što je bio jedan od prvih koraka prema današnjem razumijevanju sna.

Bolest s mnogo lica

Sljedećih godina bolest se proširila Europom, Sjevernom Amerikom i drugim dijelovima svijeta. Vrhunac je u Sjedinjenim Državama dosegnula početkom 1920-ih. Procjene broja oboljelih i umrlih uvelike se razlikuju, jer mnogi slučajevi nisu bili prepoznati ni zabilježeni. Često se navodi da je oboljelo više od milijun ljudi, a da ih je oko pola milijuna umrlo.

Bolest nije izgledala jednako u svih bolesnika. Uz pospanost, koja joj je dala ime, mnogi su imali vrućicu, grlobolju, glavobolju, dvoslike i usporene reakcije. Neki nisu mogli spavati, a neki su danju spavali, a noću bili budni. Kod težih slučajeva bolesnici su ležali nepomično i bez riječi, iako su bili svjesni. Djeca i mladi ponekad su nakon preboljene bolesti promijenili ponašanje.

Oko 1926. epidemija je prestala, jednako neobjašnjivo kao što je počela. Pojedinačni slučajevi slični letargičnom encefalitisu opisuju se i danas, ali nikad više u obliku epidemije.

Preživjeli koji su ostali zarobljeni

Najteže posljedice pokazale su se tek kasnije. Velik dio preživjelih, ponekad nakon godina naizgled potpunog oporavka, razvio je postencefalitički parkinsonizam: ukočenost, usporene pokrete, drhtanje i nemogućnost da započnu pokret. Neki su u tom stanju proveli desetljeća u ustanovama, nepokretni i nijemi, iako su bili svjesni svega oko sebe.

Britanski neurolog Oliver Sacks radio je krajem 1960-ih u bolnici u njujorškom Bronxu, gdje je bila skupina takvih bolesnika. Godine 1969. počeo im je davati L-dopu, novi lijek za Parkinsonovu bolest. Učinak je u početku bio izvanredan: ljudi koji se desetljećima nisu pomaknuli počeli su hodati, govoriti i zanimati se za svijet. Kod mnogih su se, međutim, ubrzo pojavile teške nuspojave, a poboljšanje nije potrajalo.

Sacks je o tim bolesnicima 1973. objavio knjigu Buđenja, koja je postala jedno od najpoznatijih djela o odnosu liječnika i bolesnika. Po njoj je 1990. snimljen istoimeni film u kojem su glumili Robin Williams i Robert De Niro.

Potraga za uzrokom

Budući da se epidemija poklopila sa španjolskom gripom iz 1918., dugo se vjerovalo da su dvije bolesti povezane. Velik dio stručne literature danas je prema toj vezi suzdržan: letargični encefalitis pojavio se prije pandemije gripe, a pregledni radovi upozoravaju da dokaz o njihovoj vezi nedostaje. Ipak, neki istraživači smatraju da gripa nije posve isključena.

Godine 2004. Russell Dale i suradnici opisali su dvadeset novih bolesnika sa sličnim simptomima i u njihovoj krvi pronašli protutijela usmjerena protiv dijelova mozga koji upravljaju kretanjem. Predložili su da je bolest autoimuna reakcija, možda potaknuta nekom prethodnom infekcijom. Godine 2012. druga je skupina istraživača u sačuvanom moždanom tkivu iz vremena epidemije izvijestila o tragovima enterovirusa. Nijedan od tih nalaza nije općenito prihvaćen kao konačan odgovor.

Kronologija

  1. 1915.–1916.: Prema kasnijim procjenama počinju se pojavljivati prvi slučajevi bolesti.
  2. 1917.: Constantin von Economo u Beču opisuje novu bolest, a Jean-René Cruchet u Francuskoj slične bolesnike.
  3. 1918.–1919.: Bolest se širi u isto vrijeme kad i pandemija španjolske gripe.
  4. Početak 1920-ih: Vrhunac epidemije u Sjedinjenim Državama.
  5. Oko 1926.: Epidemija prestaje.
  6. 1969.: Oliver Sacks počinje liječiti preživjele bolesnike L-dopom.
  7. 1973.: Objavljena je knjiga Buđenja.
  8. 1990.: Snimljen je film Buđenja.
  9. 2004.: Russell Dale i suradnici predlažu autoimuni uzrok.

Ključne osobe

  • Constantin von Economo: Austrijski neurolog koji je 1917. opisao i imenovao bolest.
  • Jean-René Cruchet: Francuski liječnik koji je gotovo istodobno opisao slične bolesnike.
  • Oliver Sacks: Britanski neurolog koji je liječio preživjele bolesnike i napisao knjigu Buđenja.
  • Russell Dale: Dječji neurolog koji je 2004. predložio autoimuni uzrok.
  • Joel Vilensky: Američki znanstvenik koji je uredio opsežnu knjigu o epidemiji i njezinim posljedicama.

Što se zna

  1. Constantin von Economo opisao je bolest 1917. u Beču i nazvao je *encephalitis lethargica*.
  2. Epidemija je trajala otprilike od 1915. do 1926. i proširila se na više kontinenata.
  3. Velik dio preživjelih kasnije je razvio postencefalitički parkinsonizam.
  4. Oliver Sacks liječio je 1969. preživjele bolesnike L-dopom, uz kratkotrajan učinak kod mnogih od njih.
  5. Uzročnik bolesti nije utvrđen.

Otvorena pitanja

  • Što je uzrokovalo letargični encefalitis?
  • Je li bolest bila povezana sa španjolskom gripom?
  • Zašto je epidemija prestala oko 1926. i može li se ponoviti?
  • Jesu li današnji pojedinačni slučajevi ista bolest?

Teorije

  • Uzrok je bio virus, primjerice neki enterovirus, koji danas više ne izaziva epidemije
  • Bolest je bila posljedica španjolske gripe ili s njom povezana
  • Riječ je o autoimunoj reakciji mozga, potaknutoj nekom infekcijom
  • Pod jednim imenom bilo je opisano više različitih bolesti

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Sacks, O. (1973). Awakenings (Buđenja). Duckworth.
  • Vilensky, J. A. (ur.) (2011). Encephalitis Lethargica: During and After the Epidemic. Oxford University Press.

Izvori