Paraliza sna

Probudiš se, ali ne možeš se pomaknuti ni progovoriti, a u sobi osjećaš nečiju prisutnost i težinu na prsima. Stoljećima su to tumačili kao demone i vještice; danas znamo da je riječ o snu koji ne pušta tijelo.

Ukratko

  • Paraliza sna je stanje u kojem je čovjek pri buđenju ili uspavljivanju svjestan, ali se ne može pomaknuti ni govoriti, obično od nekoliko sekundi do nekoliko minuta.
  • Često je prate živopisne halucinacije: osjećaj prisutnosti nekoga u sobi, pritisak na prsima, likovi i zvukovi.
  • Barem jednom u životu doživi je oko osam posto ljudi, a među studentima i češće.
  • Mehanizam je uglavnom poznat: mišićna paraliza iz REM faze sna potraje i nakon što se svijest probudi; zašto su halucinacije tako slične diljem svijeta, i dalje se istražuje.

Gotovo svaka kultura ima priču o biću koje noću sjeda spavačima na prsa. U Newfoundlandu je to "stara vještica", u Japanu kanašibari, a u hrvatskim i slavenskim predajama mora, biće koje noću dolazi i pritišće ljude dok spavaju, dok se oni ne mogu ni maknuti ni viknuti. Slika Johanna Heinricha Füsslija Noćna mora iz 1781., s demonom na prsima usnule žene, postala je jedna od najpoznatijih slika toga doživljaja.

Što se događa u mozgu

Tijekom faze sna s brzim pokretima očiju, REM faze, sanjamo najživlje. Mozak tada isključuje gotovo sve mišiće tijela, osim onih za disanje i pokrete očiju, kako ne bismo snove izvodili rukama i nogama. Pri paralizi sna svijest se probudi dok je ta mišićna paraliza još uključena. Čovjek je budan, vidi sobu, ali tijelo ga ne sluša.

Budući da se mozak još djelomično nalazi u stanju sanjanja, slike i zvukovi iz sna miješaju se sa stvarnom sobom. Istraživači halucinacije obično dijele u tri skupine: osjećaj da je netko ili nešto u sobi, osjećaj pritiska na prsima i gušenja, te neobični tjelesni osjećaji, poput lebdenja ili izlaska iz tijela. Pritisak na prsima vjerojatno je povezan s time da je disanje u REM fazi pliće, a čovjek se pokušava duboko udahnuti.

Koliko je česta

Pregled desetaka istraživanja iz 2011. procijenio je da paralizu sna barem jednom doživi oko osam posto ljudi, oko 28 posto studenata i oko trećine psihijatrijskih pacijenata. Češća je kod ljudi koji malo spavaju, imaju nepravilan raspored spavanja, rade u smjenama ili su pod stresom, a često se javlja kod narkolepsije. Sama po sebi nije opasna, iako može biti zastrašujuća.

Od demona do izvanzemaljaca

Doživljaj se tumači onim što kultura nudi. U srednjem vijeku to su bili demoni i vještice, u predajama mora i vampiri, a u drugoj polovici 20. stoljeća sve češće izvanzemaljci. Psiholozi koji su proučavali ljude uvjerene da su ih oteli izvanzemaljci primijetili su da mnogi opisuju upravo noćno buđenje, nemogućnost pokreta i prisutnost bića u sobi.

Kronologija

  1. 1781.: Johann Heinrich Füssli slika Noćnu moru.
  2. 1928.: Neurolog Samuel Alexander Kinnier Wilson uvodi naziv paraliza sna.
  3. 1953.: Otkrivena je REM faza sna.
  4. 2011.: Pregledni rad procjenjuje koliko je ljudi doživljava.

Ključne osobe

  • Johann Heinrich Füssli: Slikar Noćne more, slike koja se povezuje s paralizom sna.

Što se zna

  1. Paraliza sna javlja se pri uspavljivanju ili buđenju i obično traje od nekoliko sekundi do nekoliko minuta.
  2. Uzrok je mišićna paraliza iz REM faze koja potraje nakon buđenja svijesti.
  3. Česte su halucinacije prisutnosti, pritiska na prsima i neobičnih tjelesnih osjećaja.
  4. Barem jednom u životu doživi je oko osam posto ljudi.
  5. Češća je uz nedostatak sna, nepravilan raspored spavanja, stres i narkolepsiju.

Otvorena pitanja

  • Zašto su halucinacije tako slične kod ljudi iz različitih kultura?
  • Zašto je neki ljudi doživljavaju često, a drugi nikad?
  • Koliko na doživljaj utječu očekivanja i vjerovanja?

Teorije

  • Ostatak REM paralize uz djelomično sanjanje
  • Posljedica stresa i poremećenog spavanja
  • Susret s nadnaravnim bićem

Za daljnje istraživanje

Izvori