Lipska pećina kraj Cetinja

Pećina se otvara u kršu iznad Cetinja, a unutra je stalna temperatura od 8 do 12 stupnjeva. Posjet vodi 60 minuta, uz vodiče, a prema Showcavesu pećinu je 2016. posjetilo oko 15 000 ljudi, a 2019. oko 20 000.

Prvi opisi

Showcaves bilježi da je pećinu 1839. istražio Englez Austen Henry Layard, što je prvi pisani spomen. Godine 1841. posjetio ju je njemački znanstvenik Wilhelm Ebel, a 1887. ruski geograf i etnograf Pavle Rovinski, koji je istražio oko 450 metara i pisao o izvanrednim siga-tvorevinama. Francuski speleolog Édouard-Alfred Martel posjetio ju je 1894. Njegoševa dvorana prema predaji nosi ime jer je Petar II. Petrović Njegoš (1813.–1851.) naredio istraživanje pećine. Operator pećine tvrdi da su ljepotu pećine cijenili kralj Nikola I. i Njegoš.

Mještani, prema Showcavesu, tvrde da je pećina poznata otprilike jednako dugo kao slavna Postojnska jama u Sloveniji. Taj podatak nije potkrijepljen pisanim izvorom; prva izvješća potječu iz 19. stoljeća.

Nekoliko otvaranja

Prvi put otvorena je kao turistički objekt 1905. Showcaves piše da je interes nakon nekoliko godina oslabio, vjerojatno zbog Prvog svjetskog rata. Staze su desetljećima ostale, ali bez električne rasvjete; pećina je bila ograđena, ali ljeti otvorena i slobodno dostupna. Nakon Drugog svjetskog rata, pedesetih ili početkom šezdesetih godina, bila je ponovno otvorena; posjet je ipak bio nedovoljan da bi poslovanje bilo isplativo. Prema istom izvoru, 1955. je ponovno otvorena, a 2015. je otvorena kao redoviti turistički objekt sa stazama i električnim svjetlom.

Vlada Crne Gore u priopćenju od 10. srpnja 2015. najavila je da će ministar održivog razvoja i turizma i gradonačelnik Cetinja u nedjelju, 12. srpnja, svečano otvoriti Lipsku pećinu, prvi speleološki objekt namijenjen turističkim posjetima. Valorizacija je provedena kroz javno-privatno partnerstvo Prijestonice Cetinje i tvrtke Lipska pećina d.o.o. Za razliku od drugih izvora koji navode 13. srpnja, priopćenje spominje 12. srpnja.

Koliko je duga

Operator pećine na svojim stranicama navodi da pećina ima "2,5 km prolaza i dvorana". Showcaves za istu pećinu navodi duljinu 3512 metara i visinsku razliku do 300 metara. Razlika može ovisiti o tome mjeri li se samo turistički dio ili sve što je izmjereno; izvori to ne objašnjavaju.

Dokazi za i protiv

Mještani poznaju pećinu stoljećima

• U prilog: Showcaves bilježi lokalnu predaju da je pećina poznata otprilike jednako dugo kao Postojnska jama.
• U prilog: Predaja o Njegoševu naređenju istraživanja govori da se o pećini znalo i u 19. stoljeću prije prvih stranih putnika.
• Protiv: Najraniji pisani spomen u izvorima koje smo našli je tek iz 1839.
• Protiv: Showcaves ističe da je priča o Njegoševu naređenju predaja, a ne dokumentirani događaj.

Povijest počinje s opisima iz 19. stoljeća

• U prilog: Layardov posjet 1839., Ebelov 1841., Rovinskijev 1887. (oko 450 metara) i Martelov 1894. zabilježeni su u izvorima.
• U prilog: Kao turistički objekt pećina je prvi put otvorena 1905.
• Protiv: Isti izvor navodi da mještani tvrde da je pećina davno poznata.
• Protiv: Pisani zapis pokazuje samo kad je nešto zabilježeno, a ne kad su ljudi prvi put ušli u pećinu.

Poznata odavno, zapisana kasno

• U prilog: Showcaves bilježi i lokalnu predaju o davnoj poznatosti i prvi pisani spomen iz 1839., a da ih ne smatra proturječnima.
• U prilog: Znanje mještana ne mora ostaviti pisani trag, pa izostanak ranijih zapisa ne dokazuje da pećine nije bilo.
• Protiv: Tvrdnju o starijem poznavanju za sada ne potvrđuje nijedan objavljen dokument.
• Protiv: Bez toga se "davno" ne može pretvoriti u godinu ni stoljeće.