Ivan Crnojević koji spava u pećini

Ivan Crnojević rođen je kao sin Stefana Crnojevića i Mare Kastrioti. Bio je gospodar Zete od 1465. do 1490., savezio se s Mletačkom Republikom i vodio otpor osmanskom napredovanju. Izgubio je vlast 1479., a 1481. vratio se u Žabljak i uskoro osnovao Cetinje kao novu prijestolnicu svoje države. Umro je 1490., a naslijedio ga je sin Đurađ, koji je Zetu morao napustiti 1496. pred Osmanlijama.

Pećina ispod Oboda

Obod je gradić iznad Rijeke Crnojevića, sjeverozapadno od Skadarskog jezera. Prema predaji koju bilježi rad iz Lingua Montenegrina (Cetinje, 2008.; prvi put objavljen u časopisu Doclea 2003.), u doba Crnojevića ondje je bio Ivanov dvor i manastir svetog Nikole, potčinjen Vranjinskom manastiru. Ispod Oboda je pećina. Autori citiraju zapis Radovana Radojevića iz 1971.: u njoj "na krilu vilā spava 'otac Crnogoraca, hrabri Ivo, a vile nad njim bdiju, pa će se jednom probuditi, čim to bude volja božja, da svojim ljubljenim Crnogorcima povrati Kotor i plavo more'".

Pećina se spominje pod imenom Ivanova. U njezinoj neposrednoj okolici, na izvoru Rijeke Crnojevića, nalazi se i Obodska pećina, krška špilja iz koje izvire rijeka; izvori koje smo našli ne kažu jesu li to ista pećina.

Rijeka koja je izvirala iz pećine

Dvije su predaje o postanku same rijeke, obje povezane s Ivanom. U prvoj, koju bilježi Rotković prema Rovinskom, Ivan-beg je došao u lov u Obod i pred ulazom u pećinu iz nje je iskočio veliki, mokar divlji jarac. Lovci su ga ubili, ali je odmah pećina zatutnjala i iz nje je provalila rijeka, pa su lovci jedva izbjegli potop. Druga, prema Vukmanoviću, kaže da je rijeka nastala od suza koje je Ivan prolio gledajući patnje Srba u Albaniji.

Toponimi i narodna sjećanja

Pulević i Samardžić pišu da su o Ivanu Crnojeviću ostala svjedočanstva u povijesti, poeziji, narodnim pjesmama, legendama i toponimima. Njegovo se ime pojavljuje na izvorima, rijekama, šumama, vinogradima, putovima, pećinama, utvrdama, dvorovima, crkvama, mlinovima i ribolovima, a najveća je koncentracija oko Žabljaka i Cetinja, njegovih prijestolnica. Ime Ivanbegovina označava njegove posjede, a u nekim izvorima i državu Crnu Goru toga doba. Prema Erdeljanoviću, narod Lovćena i danas dio planine zove Ivanova aluga. U Drobnjacima su zabilježeni toponimi Ivanbegov katun, Ivanbegova ruža i Ivanovo brojilo. Narodna pjesma opisuje njegovu državu "od tog mora do zelenog Lima".

Spavač i dobri vladar

U širem europskom okviru, uspavani kralj motiv je koji se javlja na više mjesta: slična predaja vezuje Matjaža pod Pecom, a poznati su i drugi uspavani kraljevi. Ivanova je inačica posebna po vilama koje ga čuvaju, što je odlika crnogorske i južnoslavenske mitologije, i po političkoj poruci: povratak Kotora i mora izražava nadu u ponovno ujedinjenje obale i planine. To je, naravno, tumačenje, a ne izvorna tvrdnja predaje.