Mandelin efekt

Tisuće ljudi sigurne su da se sjećaju vijesti o smrti Nelsona Mandele u zatvoru 1980-ih. Mandela je izašao na slobodu 1990., postao predsjednik i umro 2013.

Ukratko

  • Mandelin efekt naziv je za lažna sjećanja koja dijeli velik broj ljudi, primjerice da je Nelson Mandela umro u zatvoru ili da se dječja knjiga zove drukčije nego što se zove.
  • Naziv je dala Fiona Broome, istraživačica paranormalnog, koja je otkrila da se mnogi "sjećaju" iste Mandeline smrti koja se nije dogodila.
  • Broome je nagađala da je riječ o prelascima između paralelnih stvarnosti, a psiholozi pojavu objašnjavaju načinom na koji pamćenje sprema i dopunjuje podatke.
  • Pokusi su pokazali da ljudi doista dijele ista, vrlo određena lažna sjećanja na poznate slike, ali još se ne zna točno zašto baš ta.

Nelson Mandela, borac protiv apartheida u Južnoafričkoj Republici, proveo je u zatvoru 27 godina, velik dio njih na otoku Robben kraj Cape Towna. Pušten je 1990., od 1994. do 1999. bio je predsjednik države, a umro je 2013. u devedeset šestoj godini. Unatoč tome, mnogi su ljudi bili uvjereni da se sjećaju kako je umro u zatvoru 1980-ih, pa i vijesti o tome.

Sjećanje koje ne pripada stvarnosti

Fiona Broome, spisateljica koja se bavila paranormalnim pojavama, otkrila je da i drugi ljudi dijele njezino živo sjećanje na Mandelinu smrt u zatvoru. Kad je o tome pisala, javili su joj se stotine ljudi s istim sjećanjem, neki i dok je Mandela još bio živ. Pojavu je nazvala Mandelinim efektom, a ljudi su počeli skupljati slične primjere.

Primjeri su se brzo množili. Mnogi su se sjećali da se slikovnice o obitelji medvjeda zovu Berenstein Bears, a zovu se Berenstain Bears. Drugi su bili sigurni da junak društvene igre Monopol nosi monokl, iako ga nikad nije nosio, ili da se crtani serijal zove Looney Toons umjesto Looney Tunes. Na internetu su takvi popisi postali zabava, ali i izvor nelagode: ako se toliko ljudi isto sjeća nečega što nije bilo, je li problem u njima ili u svijetu?

Paralelni svemiri kao objašnjenje

Broome je ponudila odvažno objašnjenje: da se ljudi možda kreću između paralelnih stvarnosti koje se malo razlikuju, pa pamte detalje iz svijeta u kojem su prije bili. Ideja je posuđena iz fizike, gdje je Hugh Everett 1957. predložio tumačenje kvantne mehanike prema kojem se svemir neprestano grana u mnoštvo inačica.

Zagovornici ove mogućnosti ističu da su neka sjećanja neobično podrobna, da ih dijele ljudi koji se ne poznaju i da ih je teško objasniti jednostavnim zaboravom. Fizičari, međutim, upozoravaju da Everettovo tumačenje ne predviđa nikakav prelazak između grana ni sjećanja koja bi s jedne grane prešla u drugu, pa ga ne smatraju potporom za tu tvrdnju.

Kako pamćenje dopunjuje praznine

Psiholozi lažna sjećanja proučavaju desetljećima. Henry Roediger i Kathleen McDermott 1995. pokazali su jednostavnim pokusom koliko ih je lako izazvati: ispitanici su čuli popis riječi povezanih s nekim pojmom, primjerice "krevet", "odmor", "umoran" i "sanjati", ali bez same riječi "spavanje". Kad su se poslije prisjećali popisa, mnogi su bili sigurni da su čuli upravo nju.

Pamćenje ne sprema svaki detalj kao snimku, nego zapisuje bit i pri prisjećanju dopunjuje ostatak onim što je vjerojatno. Ako je većina prezimena na -stein, a ne na -stain, um će ih "ispraviti". Lik bogataša u fraku lako se dopuni monoklom jer se uklapa u sliku bogataša. Društvene mreže zatim pojačavaju takvo sjećanje: kad čovjek pročita da i drugi isto pamte, postaje još sigurniji.

Pokus s poznatim slikama

Psihologinje Deepasri Prasad i Wilma Bainbridge sa Sveučilišta u Chicagu 2022. prvi su put izmjerile vizualni Mandelin efekt. Ispitanicima su pokazivale poznate likove i znakove, u izvornom i u izmijenjenim oblicima, i tražile da odaberu pravi. Za neke slike većina ljudi pouzdano je birala istu pogrešnu inačicu, primjerice junaka Monopola s monoklom, i bila je u svoj odgovor vrlo sigurna. Iste pogreške javljale su se i kad su se ljudi slika prisjećali bez ponuđenih odgovora.

Istraživačice nisu pronašle da ljudi te slike gledaju drukčije od ostalih ni da su češće vidjeli pogrešne inačice. Zaključile su da postoje slike za koje ljudi sustavno griješe na isti način, iako su gotovo uvijek vidjeli ispravnu. Zašto baš te slike, ostaje otvoreno pitanje, i upravo ono što Mandelin efekt čini zanimljivim i za znanstvenike.

Kronologija

  1. 1957.: Hugh Everett predlaže tumačenje kvantne mehanike s mnoštvom grana svemira.
  2. 1990.: Nelson Mandela izlazi iz zatvora nakon 27 godina.
  3. 1994.–1999.: Mandela je predsjednik Južnoafričke Republike.
  4. 1995.: Henry Roediger i Kathleen McDermott objavljuju pokus o lažnim sjećanjima na riječi.
  5. 2013.: Nelson Mandela umire.
  6. 2022.: Deepasri Prasad i Wilma Bainbridge objavljuju pokuse o vizualnom Mandelinu efektu.

Ključne osobe

  • Nelson Mandela: Južnoafrički borac protiv apartheida i predsjednik po kojem je efekt dobio ime.
  • Fiona Broome: Istraživačica paranormalnog koja je dala ime Mandelinu efektu.
  • Hugh Everett: Fizičar koji je predložio tumačenje kvantne mehanike s mnoštvom svjetova.
  • Henry Roediger: Psiholog koji je pokusima pokazao kako nastaju lažna sjećanja.
  • Wilma Bainbridge: Psihologinja koja je s Deepasri Prasad izmjerila vizualni Mandelin efekt.

Što se zna

  1. Nelson Mandela pušten je iz zatvora 1990., a umro je 2013.
  2. Fiona Broome nazvala je pojavu po lažnom sjećanju na Mandelinu smrt u zatvoru.
  3. Lažna sjećanja mogu se pouzdano izazvati u laboratoriju.
  4. Pokusi iz 2022. pokazali su da ljudi dijele ista, određena lažna sjećanja na neke poznate slike.
  5. Everettovo tumačenje kvantne mehanike ne predviđa prelaske ljudi ili sjećanja između grana svemira.

Otvorena pitanja

  • Zašto ljudi griješe na isti način baš kod određenih slika, a kod drugih ne?
  • Koliko društvene mreže i ponavljanje na internetu stvaraju ili učvršćuju lažna sjećanja?
  • Kako izgleda zajedničko lažno sjećanje u mozgu i razlikuje li se od istinitog?

Teorije

  • Pamćenje zapisuje bit i dopunjuje detalje onim što se čini vjerojatnim
  • Sjećanje se širi i učvršćuje kad ljudi vide da i drugi isto pamte
  • Ljudi pamte detalje iz paralelne stvarnosti, kako je predložila Fiona Broome
  • Postoji poseban, još neobjašnjen razlog zašto ljudi griješe baš kod određenih slika

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori