Al Naslaa, razdvojena stijena

Tayma je jedna od najstarijih oaza Arapskog poluotoka. Ležala je na karavanskim putovima kojima se tamjan prevozio s juga poluotoka prema Sredozemlju, a u 6. stoljeću pr. Kr. u njoj je deset godina boravio babilonski kralj Nabonid. Pustinja oko oaze puna je stijena od pješčenjaka na kojima su putnici i stočari tisućama godina urezivali crteže i natpise. Jedna od njih postala je poznata daleko izvan Arabije.

Stijena koja izgleda prerezano

Al Naslaa se diže iz ravnog pijeska kao osamljen blok. Prema mjerenjima koja navode izvori, visoka je oko šest metara i široka oko devet, a saudijska enciklopedija Saudipedia navodi visinu od oko osam metara. Stijenu od vrha do dna dijeli vrlo uzak procjep, ravan i gladak, pa se dvije polovice čine kao da ih je netko razrezao golemim nožem. Obje stoje na uskim stopama, nižim dijelovima stijene koje su vjetar i pijesak istrošili brže od gornjih. Lokalno ime Hasat al-Naslaa upućuje na to kako se stijena izdvaja od okolnih brda.

Pješčenjak od kojeg je stijena sazdana nastao je taloženjem pijeska prije stotina milijuna godina, a Saudipedia njegovu starost procjenjuje na oko 400 milijuna godina. Sam procjep znatno je mlađi, ali kada je nastao, nije poznato.

Konji, kozorozi i natpisi

Jugoistočna strana stijene prekrivena je urezanim crtežima. Najuočljiviji su konji i kozorozi, a uz njih Saudipedia spominje i ptice, gmazove te natpise na tamudskom pismu, starom sjevernoarapskom pismu kojim su se služili stanovnici sjevera poluotoka, od kojih su neki stari oko tri tisuće godina. Neki natpisi, prema istom izvoru, opisuju doline i ravnice, pa je stijena mogla služiti kao putokaz karavanama. Na stijeni su danas i noviji natpisi posjetitelja.

Projekt Kulturne zaklade Layan, čije stranice o stijenskoj umjetnosti Saudijske Arabije potpisuje arheologinja Sandra Olsen, snimio je Al Naslau iz 160 fotografija spojenih u jednu sliku visoke razlučivosti. U opisu nalazišta navodi se da su i procjep i ravne plohe stijene posve prirodni i postavlja pitanje koliko će još dugo dvije polovice ostati u ravnoteži na svojim stopama.

Kako nastaje ravna pukotina

Za nastanak procjepa predlaže se nekoliko objašnjenja, a ona se međusobno ne isključuju.

Prvo je pokret tla. Sjeverozapad Saudijske Arabije područje je u kojem se Zemljina kora povremeno pomiče, a nagli pomak mogao je raskoliti stijenu. Slabost toga objašnjenja je glatkoća: pukotina nastala lomom rijetko je tako ravna i glatka.

Drugo je prirodni spoj, na koji upućuje i švicarski tehnološki institut ETH Zürich u opisu takvih pukotina. Spoj je mjesto gdje stijena puca bez pomicanja dijelova, zbog napetosti u kori ili hlađenja. Spojevi često prolaze stijenom u ravnim crtama, pa bi pješčenjak mogao biti razdvojen duž već postojeće slabe plohe.

Treće je smrzavanje. U hladnijim razdobljima voda je mogla ulaziti u sitne pukotine, smrzavati se i širiti ih, dok se nisu spojile u jedan procjep.

Kako god procjep nastao, većina objašnjenja dodaje i trošenje. Pijesak koji vjetar nosi kroz uski procjep tisućama godina ponaša se kao brusni papir i može izgladiti stijenke. Ista sila oblikovala je i uske stope na kojima stijena stoji.

Laseri i divovi

Fotografije Al Naslae proširile su se društvenim mrežama, a uz njih i tvrdnje da je stijenu prerezao drevni laser, da je riječ o radu nestale civilizacije ili divova. Takve tvrdnje ne prate nikakvi nalazi: oko stijene nema tragova obrade, alata ni drugih građevina, a slični ravni procjepi poznati su u pješčenjaku i na drugim mjestima. Stijena ostaje primjer koliko pravilni oblici mogu nastati bez ljudske ruke, i pitanje koje geologija još nije sasvim zatvorila.