Matija Gubec, seljački kralj i užarena kruna

Bunu 1573. predvodili su, među ostalima, Ilija Gregorić, Ivan Pasanac, Ivan Mogaić i Matija Gubec. Ugušena je već u veljači iste godine, ali sjećanje na nju u Hrvatskoj traje do danas.

Što govore dokumenti

Prema Hrvatskoj enciklopediji, Gubec je rođen oko 1548. u Hižakovcu u Hrvatskom zagorju. Godine 1560. spominje se u popisu desetine na stubičkom vlastelinstvu kao podanik Franje Tahyja, a u stubičkom urbaru iz 1567. kao inkvilin, seljak bez zemlje. Ime mu je tada Ambroz. Ime Matija, kaže enciklopedija, prvi je zabilježio ugarski kroničar Istvánffy, pa je moguće da se ono pojavilo kad se predaja o dobrom kralju Matiji spojila s pričom o seljačkom kralju Gupcu i zamijenila ime Ambroz.

Zajedno s Ivanom Pasancem i Ivanom Mogaićem bio je jedan od vođa koji su pripremili ustanak; pomogao je stvoriti tajni seljački savez sa središtem u Stubici. Zapovijedao je seljačkom vojskom u Hrvatskom zagorju i držao veći dio tog kraja. U kojoj je mjeri bio "seljački kralj", enciklopedija ne zna reći: moguće je da je ondje bio proglašen kraljem, ali to nije sigurno. Prema seljačkim iskazima nosio je nadimak "beg".

Vrhovni zapovjednik i poraz

Vrhovni je zapovjednik, prema Hrvatskoj enciklopediji, bio Ilija Gregorić zvani Prebeg, rođen oko 1520. u Ribniku kraj Karlovca, koji je dvaput pobjegao iz osmanskog zarobljeništva (1545. i 1568.). Od oko 1550. živio je u Brdovcu na susedgradskom vlastelinstvu, a njegov gospodar Tahy kasnije mu je oduzeo imanje. Ustanici su ga 1572. izabrali za vrhovnog zapovjednika zbog vojnog iskustva. Namjeravao je proširiti bunu na slovenske krajeve "do mora", ali plan je propao jer se žumberački uskoci nisu pridružili, a vojska je izgubila bitke kod Krškoga (5. veljače 1573.) i Šentpetera (8. veljače).

Gubčeva je vojska izgubila odlučujuću bitku kod Stubičkih Toplica 9. veljače. Gubec je zarobljen i odveden u Zagreb. Gregorić je uhićen oko 20. veljače kraj Jasenovca, odveden u Beč, a u lipnju 1574. vraćen u Hrvatsku i pogubljen u Zagrebu.

Kruna iz jednog izvora

Hrvatska enciklopedija izričito naglašava da se tvrdnja o Gubčevu mučenju žarkim kliještima, užarenoj kruni i rasjecanju temelji samo na Istvánffyju. Datum smrti, 15. veljače, u enciklopediji nosi upitnik. Povjesničari se, dakle, ne pitaju je li Gubec postojao: dokumenti iz 1560. i 1567. govore o Ambrozu Gubcu iz Hižakovca. Pitanje je koliko je od priče o kralju, kruni i imenu Matija nastalo u predaji, a koliko u stvarnim događajima.

Spomenik i uspomena

Gornja Stubica, mjesto s 747 stanovnika (2021.) na sjevernim obroncima Medvednice, čuva sjećanje na bunu. Uz župnu crkvu sv. Jurja (1752.) stoji Gupčeva lipa, zaštićeno stablo pod kojim su se, prema predaji, okupili sudionici ustanka. U baroknom dvorcu Oršića iz 1756. nalazi se muzej seljačkih buna, dio Muzeja Hrvatskog zagorja, a spomenik buni i Gupcu izradio je Antun Augustinčić. Tomislav Oroz i Nevena Škrbić Alempijević u radu iz 2015. opisuju spomenik kao "materijalizirano sjećanje" čije se značenje mijenja: u socijalizma kroz obljetnice i komemoracije, a u 21. stoljeću kroz viteške turnire i kazališne izvedbe žive povijesti.

Dokazi za i protiv

Povijesni Ambroz Gubec iz Hižakovca

• U prilog: Popis desetine iz 1560. i urbar iz 1567. spominju Ambroza Gupca kao podanika stubičkog vlastelinstva.
• Protiv: Hrvatska enciklopedija navodi da je godina rođenja približna ("oko 1548."), a ime Matija zabilježio je tek Istvánffy.

Ime Matija nastalo spajanjem s predajom o kralju Matiji

• U prilog: Hrvatska enciklopedija smatra da se predaja o dobrom kralju Matiji mogla spojiti s pričom o seljačkom kralju i zamijeniti ime Ambroz.
• Protiv: Isti izvor to iznosi kao mogućnost, a ne dokazanu činjenicu; Istvánffy je ime zabilježio kao Matija.

Užarena kruna i mučenje

• U prilog: Istvánffy, prema enciklopediji, opisuje da je Gubec mučen užarenim kliještima, da je morao nositi užarenu krunu i da je rasječen.
• Protiv: Hrvatska enciklopedija napominje da se opis temelji na jednom jedinom izvoru, a datum smrti označava upitnikom.