Smrt Nikole Zrinskog u Kuršanečkom lugu

Vojskovođa koji je preživio desetke bitaka s Osmanlijama umro je u lovu nekoliko kilometara od svojega dvorca, od kljove ranjenog vepra. Mnogi njegovi suvremenici u to nisu vjerovali.

Ukratko

Hrvatski ban Nikola Zrinski umro je 18. studenoga 1664. u lovu u šumi kraj Kuršanca, nekoliko kilometara od Čakovca, od rane koju mu je, prema svjedocima, nanio ranjeni vepar.
Umro je tri mjeseca nakon Vašvarskog mira, kojim je bečki dvor sklopio mir s Osmanlijama protiv Zrinskijeva mišljenja, i u vrijeme kad je s ugarskim velikašima pripremao otpor dvoru.
Već su suvremenici sumnjali u ubojstvo, a dio mađarskih povjesničara poslije je kao mogućeg ubojicu označio glavnog lovca Istvána Póku.
Najdetaljniji opis ostavio je Miklós Bethlen, koji je bio u lovu; većina povjesničara smatra da je riječ o nesreći, ali spor nije zaključen.

Nikola VII. Zrinski rođen je 1620. u Čakovcu. Hrvatska enciklopedija navodi da je 1647. imenovan hrvatskim banom, a na saboru u Varaždinu 1649. i svečano uveden u čast. Bio je vojskovođa, ali i pjesnik: zbirka koju je 1651. objavio na mađarskom jeziku sadrži ep o opsadi Sigeta, u kojoj je poginuo njegov pradjed. Mađari ga zovu Zrínyi Miklós.

Ban protiv mira

Godine 1661. Zrinski je na ušću Mure u Dravu podigao utvrdu Novi Zrin. Osmanlije su je smatrali izazovom, a car je u njoj vidio opasnost od novog rata. Zimi 1663.–1664. Zrinski je poveo pohod duboko u osmanski teritorij, do Osijeka, i spalio Sulejmanov most preko Drave i močvara. Bila je to njegova najveća slava.

Ljeti 1664. Osmanlije su osvojile Novi Zrin, a Zrinski se oko obrane utvrde sporio s carskim vojskovođom Raimondom Montecuccolijem. Nakon pobjede kršćanske vojske kod Szentgotthárda car Leopold I. ipak je 10. kolovoza sklopio Vašvarski mir sa sultanom, umjesto da iskoristi uspjeh. Zrinski i ugarski velikaši bili su ogorčeni. Hrvoje Petrić u opsežnom radu o Zrinskom objavljuje prijevod saveza koji su Zrinski, palatin Ferenc Wesselényi i Ferenc Nádasdy sklopili ujesen 1663., a Hrvatska enciklopedija navodi da je Zrinski nakon Vašvarskog mira postao vodeća osoba urote protiv habsburškog apsolutizma.

Lov na vepra

Dana 18. studenoga 1664. Zrinski je s nekoliko hrvatskih i ugarskih plemića lovio u šumi kraj Kuršanca, zapadno od Čakovca. Prema opisu koji prenosi mađarska Wikipedija na temelju izvora iz toga vremena, lov je već završavao kad je glavni lovac István Póka na hrvatskom javio Zrinskom da je ranio vepra i da ga se može pratiti po krvavom tragu.

Zrinski je uzeo kratku pušku i odjahao za njim s Pókom i mladim Savojcem Majlánijem. Za njima su krenuli brat kapetana Guzicsa, talijanski sluga Angelo i jedan konjušar. Guzics se prvi vratio s viješću da je ban ranjen. Kad su drugi stigli, Zrinski je ležao na zemlji. Vepar mu je nanio rane po glavi i nozi, a smrtonosna je bila ona na vratu: kljova je ušla iza vrata i izašla na grlu. Krvarenje se nije moglo zaustaviti. Prema kasnijoj usporedbi izvora, umro je između četiri i pet poslijepodne.

Najopširniji opis ostavio je transilvanijski plemić Miklós Bethlen, koji je bio u lovačkoj družini. Događaj je opisao u nekoliko pisama i u autobiografiji. Već iste godine u njemačkim zemljama tiskan je bakrorez s prizorom vepra koji nasrće na Zrinskog, s natpisom o "žalosnom događaju".

Sumnja na Beč

Smrt je došla u trenutku koji je bečkom dvoru odgovarao. Zrinski je bio najugledniji protivnik Vašvarskog mira, imao je vojsku, ugled i veze s ugarskim velikašima. Mnogi suvremenici nisu mogli prihvatiti da je čovjeka koji je preživio toliko bitaka ubila životinja. Govorilo se o uroti i o atentatu koji je naručio dvor.

U mađarskoj historiografiji prvi je ubojstvo pretpostavio Pál Vasvári. Kálmán Dervarics poslije je tvrdio da je Póka, plaćen od bečke vlade, navečer ustrijelio Zrinskog, a pisac i povjesničar Endre Grandpierre 1970. tražio je proturječja u dokumentima i Póku također smatrao oruđem atentata. Sačuvana je i puška s natpisom koji spominje Póku, koju se pokazivalo kao oružje zločina. Stručnjak za oružje János Kalmár zaključio je, međutim, da puška nije starija od natpisa iz sredine 18. stoljeća.

Protiv teorije o atentatu govori to što svjedoci opisuju rane od kljova, a ne od metka, i što vepar ranjen u lovu doista može biti opasan. Mađarski istraživači Sándor Bene i Gellért Borián usporedili su 1988. sve izvore u knjizi naslovljenoj Zrínyi i vepar. Hrvatska enciklopedija navodi samo da je Zrinski smrtno stradao u lovu, a engleska Wikipedija da za tvrdnje o ubojstvu nikad nije pronađen uvjerljiv dokaz.

Stup u lugu

Zrinski je pokopan 21. prosinca 1664. u obiteljskoj grobnici pavlinskog samostana Sveta Jelena kraj Čakovca, današnjeg Šenkovca. Na mjestu smrti grofica Anna Pignatelli podigla je spomen-stup; Wikimedia Commons datira spomenik u 1728. Šuma je poslije iskrčena, stup je neko vrijeme čuvan u čakovečkom dvorcu, a danas stoji u središtu Gornjeg Kuršanca. Ondje je 2024. postavljeno i poprsje Zrinskog.

Smrt Nikole Zrinskog promijenila je tijek hrvatske povijesti. Banom je postao njegov brat Petar, koji je nastavio dogovore s Wesselényijem i Nádasdyjem. Urota je otkrivena, a Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su 1671. u Bečkom Novom Mjestu.

Kronologija

3. svibnja 1620.: Nikola Zrinski rođen je u Čakovcu.
1647.: Imenovan je hrvatskim banom.
1661.: Podiže utvrdu Novi Zrin na ušću Mure u Dravu.
zima 1663.–1664.: Zimska vojna; Zrinski spaljuje Sulejmanov most kod Osijeka.
1664.: Osmanlije osvajaju Novi Zrin.
10. kolovoza 1664.: Sklopljen je Vašvarski mir.
18. studenoga 1664.: Zrinski umire u lovu kraj Kuršanca.
21. prosinca 1664.: Pokopan je u pavlinskom samostanu Sveta Jelena.
1671.: Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu.
1988.: Sándor Bene i Gellért Borián objavljuju usporedbu svih izvora o smrti Zrinskog.

Ključne osobe

Nikola Zrinski: Hrvatski ban, vojskovođa i pjesnik, stradao u lovu 1664.
István Póka: Glavni lovac koji je javio za ranjenog vepra; dio povjesničara smatrao ga je ubojicom.
Miklós Bethlen: Transilvanijski plemić koji je bio u lovu i ostavio najdetaljniji opis smrti.
Leopold I.: Car i kralj koji je sklopio Vašvarski mir.
Petar Zrinski: Brat Nikole Zrinskog, ban nakon njegove smrti, pogubljen 1671.
Hrvoje Petrić: Hrvatski povjesničar koji je 2022. objavio opsežnu studiju o Nikoli Zrinskom.

Što se zna

Nikola Zrinski umro je 18. studenoga 1664. u šumi kraj Kuršanca, u lovu.
Svjedoci, među njima Miklós Bethlen, opisuju smrtonosnu ranu od kljove na vratu.
Smrt je uslijedila tri mjeseca nakon Vašvarskog mira, kojem se Zrinski protivio, i u vrijeme kad je s ugarskim velikašima pripremao otpor dvoru.
Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Svetoj Jeleni, a na mjestu smrti podignut je spomen-stup.
Za tvrdnju da je ubijen po nalogu dvora nije pronađen uvjerljiv dokaz.

Što tvrde zagovornici

Smrt je bečkom dvoru uklonila najopasnijeg protivnika upravo kad se pripremala urota.
Zrinski je bio iskusan lovac i vojnik, a kobni trenutak dogodio se kad je s njim bilo tek nekoliko ljudi.
Glavni lovac Póka bio je onaj koji ga je odveo za ranjenim veprom.
Mnogi suvremenici odmah su posumnjali u atentat.

Što kažu kritičari

Svjedoci, uključujući Miklósa Bethlena, opisuju rane od kljova, a ne strijelne rane.
Vepar je, prema svjedocima, već bio ranjen, a ranjeni vepar može biti vrlo opasan i za iskusnog lovca.
Puška koja se pokazivala kao oružje ubojstva mlađa je od 1664.
Dosad nije pronađen dokument koji bi potvrdio da je dvor naručio ubojstvo.

Otvorena pitanja

Tko je bio uz Zrinskog u trenutku kad ga je vepar napao?
Zašto se izvori ne slažu u broju rana i u satu smrti?
Je li bečki dvor znao za urotu već 1664.?

Teorije

Zrinskog je ubio ranjeni vepar, kako opisuju svjedoci.
Zrinski je ubijen po nalogu bečkog dvora, a priča o vepru prikrila je zločin.
Smrt je bila nesreća, ali je dvoru došla u pravi čas, pa su sumnje razumljive.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Bene, S., Borián, G. (1988). Zrínyi és a vadkan.
Bethlen, M. Bethlen Miklós élete leírása magától (autobiografija).