Mayerling

Rudolf Habsburški bio je jedini sin cara Franje Josipa I. i carice Elizabete i nasljednik prijestolja Austro-Ugarske. Bio je obrazovan, zanimao se za prirodne znanosti i pisao novinske članke pod tuđim imenom, često liberalnije od očeve politike. Godine 1881. oženio se belgijskom princezom Stefanijom. Brak nije bio sretan, a imali su samo jedno dijete, kćer Elizabetu.

Ljubav koju je znao cijeli dvor

U jesen 1888. Rudolf je upoznao Mary Vetseru, kćer diplomata Albina Vetsere. Imala je sedamnaest godina, on trideset. Njihova veza nije dugo ostala tajna: znali su za nju i Rudolfovi roditelji i njegova supruga. Istodobno je Rudolf godinama bio blizak s glumicom Mizzi Kaspar. Prema kasnijim iskazima, upravo je njoj nekoliko tjedana prije Mayerlinga predložio da zajedno umru. Ona je to shvatila kao neukusnu šalu, a njezin pokušaj da o tome obavijesti policiju nije ozbiljno shvaćen.

Navečer 29. siječnja 1889. car je priredio obiteljsku večeru, ali Rudolf se ispričao da mu nije dobro. Već je bio otišao u Mayerling, lovački dvorac dvadesetak kilometara jugozapadno od Beča, gdje je za sljedeći dan dogovorio lov. Mary Vetsera potajno je stigla dan prije njega.

Zaključana vrata

Ujutro 30. siječnja Rudolfov sobar Johann Loschek nije mogao probuditi prijestolonasljednika. Kad se nitko nije javljao ni na kucanje grofa Josepha Hoyosa, Rudolfova lovačkog prijatelja, Loschek je razbio ploču na vratima i otključao ih iznutra. U zamračenoj sobi pronašli su oboje mrtve.

Hoyos je posebnim vlakom otišao u Beč. Dvorski protokol bio je takav da vijest nitko nije smio izravno reći caru, pa ju je na kraju car čuo od carice. Policija je zatvorila dvorac i okolicu.

Tri službene istine

U podne istog dana predsjednik austrijske vlade Eduard Taaffe objavio je u carevo ime da je prijestolonasljednik umro od puknuća srčane aneurizme. Dvorski liječnik Hermann Widerhofer već je tog popodneva utvrdio drukčiji uzrok, ali službeni list i sutradan je ponavljao priču o srcu.

Prvu je inačicu bilo nemoguće održati: strani novinari doznali su da je u dvorcu bila i mlada žena. Dvor je tada priznao da je Rudolf najprije oduzeo život Mary Vetseri, a nekoliko sati kasnije sebi. Car je pritom imao još jedan razlog za brigu. Samoubojica nije mogao dobiti crkveni sprovod, pa je dvor ishodio od Svete Stolice tumačenje da Rudolf u tom trenutku nije bio pri zdravoj pameti. Pokopan je u Kapucinskoj grobnici u Beču, među precima.

Mary Vetsera nije imala takav ispraćaj. Njezini ujaci morali su je noću odvesti iz Mayerlinga i tiho pokopati na groblju cistercitske opatije Heiligenkreuz. Ni majka nije smjela doći na sprovod. Spisi istrage nisu predani u državni arhiv, kako je bilo uobičajeno, a policija je istragu zatvorila neobično brzo.

Šutnja koja je rodila priče

Ono što dvor nije rekao, popunile su glasine. Jedni su tvrdili da je Rudolf ubijen zbog politike, drugi da je razlog bila svađa s ocem oko Mary Vetsere. Njemačka carica Viktorija u pismima iz 1889. bilježi da je kancelar Bismarck širio priču o svađi, ali da ju je austrijski veleposlanik u Berlinu opovrgnuo.

Najglasnija tvrdnja o ubojstvu došla je gotovo stotinu godina kasnije. Carica Zita, udovica posljednjeg austrijskog cara Karla I., rođena tri godine nakon Mayerlinga, rekla je u razgovorima za bečke novine da Rudolf i Mary nisu sami sebi oduzeli život, nego da su ih ubili strani agenti. Dokaze za to nije iznijela. Liječnik Gerd Holler iznio je drugu tezu: da je Mary Vetsera umrla nesretnim slučajem, a da je Rudolf tek zatim posegnuo za oružjem. Tu tezu osporavaju drugi istraživači, pozivajući se na Maryina pisma.

Najšire prihvaćeno tumačenje dala je povjesničarka Brigitte Hamann u knjizi o Rudolfu iz 1978. Prema njoj, prijestolonasljednik je bio teško bolestan, politički osamljen i potišten te je odlučio umrijeti, a Mary Vetsera, zaljubljena i vrlo mlada, pristala je poći s njim.

Grob koji nije mirovao

Grob Mary Vetsere otvaran je više puta. Sovjetski vojnici provalili su u njega 1946., vjerojatno tražeći nakit, što je otkriveno tek nakon njihova odlaska. Holler je 1959. pregledao ostatke i izjavio da na lubanji nije našao trag metka. Godine 1991. ostatke je ukrao trgovac namještajem iz Linza opsjednut Mayerlingom. Kad ih je pokušao prodati, policija ih je vratila, a sudski medicinari utvrdili su da pripadaju mladoj ženi, ali zbog oštećenja lubanje nisu mogli reći kako je umrla. Ostaci su ponovno pokopani 1993.

Pisma iz sefa

Godine 2015. Austrijska nacionalna knjižnica objavila je da su u sefu jedne bečke banke pronađena oproštajna pisma Mary Vetsere majci i sestrama, pohranjena ondje 1926. U njima jasno piše da odlazi u smrt zajedno s Rudolfom i da to čini svojom voljom. Pisma su izložena javnosti 2016.

Lovački dvorac više ne postoji u obliku iz 1889. Car ga je dao preurediti u samostan karmelićanki, koji ondje djeluje i danas.