Smrt Ludwiga II.

Ludwig II. postao je bavarski kralj 1864., s osamnaest godina. Danas ga se pamti po dvorcima Neuschwanstein, Linderhof i Herrenchiemsee i po potpori skladatelju Richardu Wagneru, bez koje Wagner vjerojatno ne bi dovršio neka od svojih najvećih djela. Za svojeg života bio je sve povučeniji: izbjegavao je državne poslove, živio noću i gradio sve skuplje, pa je kraljevska blagajna utonula u dugove.

Mišljenje bez pregleda

Ministri koji su htjeli kralja ukloniti ustavnim putem odlučili su dokazati da je duševno bolestan. Kraljev stric, princ Luitpold, pristao je preuzeti vlast samo ako bude čvrstih dokaza. Od siječnja do ožujka 1886. skupljani su iskazi o kraljevu ponašanju, većinom od posluge, a najviše ih je prikupio grof Maximilian von Holnstein, koji se s kraljem razišao.

Početkom lipnja četvorica psihijatara, među njima Bernhard von Gudden, ravnatelj münchenske duševne bolnice, potpisala su mišljenje da kralj boluje od paranoje i da trajno ne može vladati. Nijedan ga nije pregledao. Gudden ga je osobno vidio samo jednom, dvanaest godina ranije. Zato se i danas raspravlja o tome je li svrgavanje bilo zakonito. Psihijatri koji su se kasnije bavili slučajem ne slažu se: jedni smatraju da su liječnici, prema znanju svojeg vremena, imali osnovu za takav zaključak, drugi da je dijagnoza poslužila političkoj svrsi.

Kralj u zatočeništvu

Prvo povjerenstvo stiglo je u Neuschwanstein u četiri ujutro 10. lipnja 1886. Kralja je upozorio njegov kočijaš, pa je lokalna policija povjerenike zaustavila na vratima, a kralj ih je na nekoliko sati dao zatvoriti. Istoga dana Luitpold je preuzeo vlast kao regent. Drugo povjerenstvo stiglo je dva dana kasnije, i ovaj put kralj se nije opirao. Dvanaestog lipnja odveden je u dvorac Berg na obali Starnberškog jezera, južno od Münchena.

Šetnja bez pratnje

Poslijepodne 13. lipnja Gudden i kralj prošetali su parkom uz pratnju dvojice bolničara. Gudden je poslije drugim liječnicima rekao da je zadovoljan kraljevim stanjem. Oko šest sati navečer kralj je zatražio još jednu šetnju uz jezero. Gudden je pristao i rekao bolničarima da ne idu s njima. Nije jasno je li mislio da ih uopće ne prate ili da idu za njima na udaljenosti.

Dvojica muškaraca viđena su posljednji put oko pola sedam. Trebali su se vratiti u osam. Kad se nisu vratili, sva je posluga dvorca po kiši i vjetru krenula u potragu. Oko pola jedanaest navečer pronašli su obojicu mrtve u plitkoj vodi uz obalu. Kraljev sat stao je u 18:54.

Što je pokazala obdukcija

Službeno je utvrđeno da se kralj utopio sam. Ta odluka od početka je izazivala sumnje. Prema obdukcijskom nalazu, u kraljevim plućima nije nađena voda, što neki objašnjavaju grčem grkljana. Kralj je u mladosti bio dobar plivač, a voda na mjestu gdje je pronađen sezala je otprilike do pojasa. U danima krize nije spominjao da želi umrijeti. Guddenovo tijelo imalo je ozljede glave i vrata, što je navelo na pomisao da se borio s kraljem.

Postoji i tumačenje da kralj nije ni htio umrijeti ni bio ubijen: da je pokušao pobjeći preko jezera, a da ga je u vodi od dvanaestak stupnjeva pogodio srčani ili moždani udar. Gudden je, prema toj pretpostavci, stradao pokušavajući ga zaustaviti.

Ribarove bilješke i kaput s rupama

Tvrdnje o ubojstvu pojavile su se rano. Kraljev ribar Jakob Lidl ostavio je bilješke, pronađene nakon njegove smrti, u kojima piše da je čekao kralja u čamcu kako bi ga odvezao do pristaša na jezeru i da je kralj ubijen hicem s obale dok je ulazio u čamac. Lidl je tvrdio da se morao zakleti na šutnju. Obdukcijski nalaz, međutim, ne spominje rane na kraljevu tijelu. Desetljećima kasnije jedna je grofica gostima pokazivala sivi kaput s dvije rupe na leđima i tvrdila da je kraljev. Nitko nije dokazao ni da je kaput kraljev ni da nije.

Kralj je pokopan 19. lipnja 1886. u crkvi sv. Mihaela u Münchenu, a srce mu je, po bavarskom običaju, odneseno u svetište u Altöttingu. Na mjestu gdje je pronađen danas iz vode viri drveni križ, a na obali stoji spomen-kapela. Vlast je nakon njegove smrti ostala u Luitpoldovim rukama, jer je i Ludwigov brat Otto proglašen duševno bolesnim.