Praški Golem

U Josefovu, nekadašnjoj židovskoj četvrti Praga, stoji Staronova sinagoga. Njezin tavan nije otvoren za javnost. Prema legendi, tamo i danas leži glineno tijelo Golema, koje je rabin Loew sklonio kad mu je oduzeo život.

Glina s obale Vltave

Legenda se prepričava u mnogo inačica. U najpoznatijoj, za vladavine cara Rudolfa II. praškim Židovima prijeti progon. Rabin Judah Loew ben Bezalel, kojega zovu i Maharal, uzima glinu s obale Vltave i od nje oblikuje čovjeka. Oživljava ga obredima i hebrejskim riječima: na komadić papira upisuje Božje ime, šem, i stavlja ga Golemu u usta ili u glavu. Golem, kojemu je ime Josef ili Joselle, šuti, ne umara se i čuva četvrt. Hrvatska enciklopedija kao godinu kad ga je rabin, prema legendi, napravio navodi 1580.

Svakog petka navečer rabin vadi šem, da bi Golem počivao u subotu, na šabat. Jednog petka, kaže priča, rabin to zaboravi. Golem se otme kontroli i počne rušiti sve oko sebe, a rabin ga jedva zaustavi i izvuče mu šem iz usta. U nekim inačicama Golemu je na čelu napisana riječ emet, istina; kad se izbriše prvo slovo, ostaje met, mrtav.

Tijelo je, prema legendi, pohranjeno na tavanu Staronove sinagoge, gdje bi ga se moglo ponovno oživjeti ako zatreba. Rabin je zabranio da itko osim njegovih nasljednika onamo ulazi. Jedan od njegovih nasljednika, rabin Yechezkel Landau, navodno je odlučio provjeriti predaju, postio je i molio, popeo se do vrha stuba, a onda se drhteći vratio i ponovio zabranu. Kad je tavan 1883. obnavljan, nije pronađen nikakav trag Golema.

Rabin koji je doista živio

Judah Loew ben Bezalel nije izmišljen. Bio je jedan od najvažnijih židovskih učenjaka svoga doba, pisac rasprava o Talmudu, židovskoj filozofiji i misticizmu. Dugo je bio rabin u Mikulovu u Moravskoj, a u Prag je došao 1573. Godine 1592. primio ga je car Rudolf II., kojega je zanimala kabala, židovska mistična predaja. Loewov učenik David Gans zabilježio je da je car s rabinom razgovarao prijateljski, ali da je sadržaj razgovora ostao "tajan i zapečaćen". Loew je umro 1609. i pokopan je na Starom židovskom groblju u Pragu, gdje mu je nadgrobni spomenik sačuvan.

Golemi prije Praga

Ideja o čovjeku od zemlje mnogo je starija od Loewa. Riječ golem javlja se jednom u Bibliji, u 139. psalmu, u značenju nedovršene, neoblikovane tvari. Talmud pripovijeda da je Adam na početku bio golem, a u drugom odlomku da je jedan učenjak stvorio čovjeka koji nije mogao govoriti. Najstariji poznati pisani naputak kako napraviti golema ostavio je Eleazar iz Wormsa, koji je živio krajem 12. i početkom 13. stoljeća.

Prvi golem koji se pripisuje stvarnoj osobi nije praški, nego poljski. Kršćanski pisac Christoph Arnold 1674. zapisao je priču o rabinu Eliyahuu iz Chełma, koji je od ilovače napravio slugu. Golem je rastao dok rabin više nije dosezao njegovo čelo, a kad mu je ipak izbrisao slovo, glina se srušila na njega.

Kada je priča stigla u Prag

Upravo tu počinje zagonetka. Ni David Gans, ni natpis na Loewovu grobu, ni životopis koji je 1718. objavio Meir Perls ne spominju golema. Prema pregledu izvora, ni jedno hebrejsko djelo iz 16., 17. ili 18. stoljeća, pa ni ono tiskano u Pragu, ne zna da je Maharal stvorio golema. Ne spominje ga ni rabin Yedidiah Tiah Weil, praški pisac iz 18. stoljeća koji opisuje druge golemove.

Najstariji poznati zapis praške priče nalazi se u knjizi Der Jüdische Gil Blas Friedricha Korna iz 1834. Slijede pripovijesti na njemačkom jeziku židovskih pisaca, od Bertholda Auerbacha 1837. do zbirke Georga Leopolda Weisela 1847. Povjesničar Hillel Kieval u radu iz 1997. prašku legendu opisuje kao tradiciju izmišljenu u 19. stoljeću. Prve su je zapisali židovski pisci na njemačkom, u vrijeme kad su i njemački romantičari skupljali i oblikovali narodne priče.

Godine 1909. rabin Yudl Rosenberg objavio je knjigu Čudesna djela Maharala, za koju je tvrdio da je svjedočanstvo Loewova zeta, koji je pomagao pri stvaranju Golema, prepisano iz rukopisa iz knjižnice u Metzu. U akademskim krugovima knjiga se smatra književnom podvalom. Gershom Scholem napisao je da rukopis ne sadrži drevne legende, nego modernu prozu. Dio ortodoksnih Židova i dalje vjeruje da je Maharal doista napravio golema, a dokaze za to vjerovanje iz pravovjerne židovske perspektive razmotrio je Shnayer Leiman.

Od Golema do robota

U 19. i 20. stoljeću Golem je postao jedan od najpoznatijih likova srednjoeuropske književnosti. Pisali su o njemu Jacob Grimm, Achim von Arnim, Berthold Auerbach i Gustav Meyrink, autor romana Der Golem. Hrvatska enciklopedija iz istog kruga priča izvodi i homunkula u Goetheovu Faustu, Frankensteina i robote iz komada R. U. R. Karela Čapeka iz 1921., u kojem se prvi put pojavila riječ robot. Čapek je poricao da je robota oblikovao prema Golemu, ali sličnosti mnogi i dalje ističu.