Morgellonova bolest

Tisuće ljudi opisuju rane koje ne zacjeljuju, osjećaj kao da im nešto gmiže pod kožom i šarena vlakna koja izlaze iz rana. Nazvali su to imenom iz pisma liječnika iz 17. stoljeća, a medicina se već dvadeset godina ne slaže što je to.

Ukratko

Ljudi s Morgellonovom bolešću opisuju rane na koži koje teško zacjeljuju, osjećaj bockanja i gmizanja pod kožom te vlakna ili zrnca koja izlaze iz kože, a mnogi i umor i teškoće s koncentracijom.
Naziv je 2002. predložila Amerikanka Mary Leitao, majka bolesnog dječaka, prema bolesti djece koju je u 17. stoljeću spomenuo engleski liječnik Thomas Browne.
Najveće istraživanje, koje je proveo američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i objavio 2012., nije pronašlo ni uzročnika ni zajedničku bolest: vlakna su većinom bila pamučna, a tegobe su nalikovale stanju koje dermatolozi zovu sumanuta infestacija.
Mala skupina istraživača tvrdi da je riječ o zarazi bakterijama iz roda *Borrelia*, uzročnicima lajmske bolesti. Za oboljele je tegoba stvarna i teška, a rasprava o njezinu uzroku i dalje traje.

Engleski liječnik i pisac Sir Thomas Browne, koji je živio u Norwichu, napisao je oko 1656. pismo prijatelju o smrti zajedničkog znanca. Pismo je tiskano 1690., nakon Browneove smrti, i u njemu se usput spominje neobična bolest djece u francuskoj pokrajini Languedoc, koja se zvala "morgellons": djeci bi na leđima izbijale krute dlake, a s njima bi nestali kašalj i grčevi. Browne o tome nije pisao ništa više, i zapis je stoljećima bio tek zanimljivost za poznavatelje književnosti.

Majka i mikroskop

Godine 2001. Mary Leitao iz Pennsylvanije primijetila je da njezin dvogodišnji sin ima ranice i da se tuži na kukce. Kad je ranice pogledala dječjim mikroskopom, učinilo joj se da u njima vidi obojena vlakna. Prema njezinu kazivanju obišla je mnogo liječnika, koji nisu našli bolest, a neki su posumnjali da je problem u njoj samoj. Leitao je pronašla Browneov zapis, posudila iz njega ime i 2002. osnovala Zakladu za istraživanje Morgellonove bolesti.

Internetska stranica zaklade ubrzo je počela primati poruke ljudi koji su opisivali slično: rane koje ne zacjeljuju, osjećaj da im nešto puzi pod kožom i vlakna različitih boja. Zaklada je navodila da joj se javilo više tisuća obitelji iz svih saveznih država SAD-a i iz drugih zemalja. Godine 2006. Leitao je, s medicinskom sestrom Virginijom Savely i liječnikom Raphaelom B. Strickerom, objavila u dermatološkom časopisu rad u kojem su Morgellonovu bolest predložili kao zasebnu bolest, možda povezanu s lajmskom bolešću i nekom nepoznatom zarazom. Iste godine o njoj su opširno izvještavale velike američke televizije.

Istraživanje CDC-a

Pod pritiskom pisama oboljelih, CDC je 2006. osnovao radnu skupinu, a krajem 2007. pokrenuo istraživanje zajedno s mrežom zdravstvenih ustanova Kaiser Permanente u sjevernoj Kaliforniji. Istraživači su među članovima tog zdravstvenog sustava od 2006. do 2008. pronašli 115 osoba koje su same izvijestile da im iz kože izlaze vlakna ili druge tvari, uz rane ili neugodne osjete na koži. Rezultati su objavljeni u siječnju 2012. u časopisu PLoS ONE.

Pokazalo se da je tegoba rijetka, s oko 3,7 slučaja na 100.000 članova, i da se oboljeli ne grupiraju na određenom području, što bi se očekivalo kod zaraze iz okoliša. Većinom su to bile žene srednje dobi. Oboljeli su imali znatno narušenu kvalitetu života: 70 posto ih se žalilo na kronični umor, a u testovima je kod 59 posto pronađeno slabije kognitivno funkcioniranje. Uzorci kože nisu pokazali ni parazite ni mikobakterije. Promjene na koži najviše su nalikovale ugrizima kukaca ili ranama od dugotrajnog češanja. Većina vlakana izvađenih iz kože bila je od celuloze, najvjerojatnije pamuka iz odjeće ili zavoja.

Autori su zaključili da nisu pronašli zajedničku bolest ni zarazu i da tegoba nalikuje češće prepoznatim stanjima, poput sumanute infestacije, u kojoj je čovjek čvrsto uvjeren da mu je koža zaražena, iako pretrage to ne pokazuju. Slično je pokazalo i istraživanje klinike Mayo iz 2011.: kod 108 bolesnika s takvim tegobama nijedna od 80 biopsija kože nije pokazala zarazu, a u uzorcima koje su bolesnici donijeli bili su uglavnom djelići kože, prašina i biljni materijal.

Spirohete u uzorcima

Dio oboljelih i liječnika rezultate CDC-a nije prihvatio. Raphael B. Stricker i kanadska istraživačica Marianne J. Middelveen objavili su od 2011. niz radova u kojima tvrde da vlakna kod Morgellonove bolesti nisu tekstilna, nego nastaju u samoj koži, od keratina i kolagena, i da su u uzorcima kože oboljelih pronašli spirohete iz roda Borrelia, uzročnike lajmske bolesti. Smatraju Morgellonovu bolest posebnim oblikom zaraze kože tim bakterijama. Njihova su istraživanja mala i uglavnom ih objavljuje ista skupina autora, a veća istraživanja nisu potvrdila te nalaze.

Između dvaju pogleda

Rasprava nije samo znanstvena. Mnogi oboljeli dijagnozu sumanute infestacije doživljavaju kao poruku da im se ne vjeruje i da je sve "u njihovoj glavi", pa prekidaju liječenje i traže liječnike koji će im potvrditi da je uzrok zaraza. Autori istraživanja CDC-a, s druge strane, istaknuli su da je riječ o tegobi koja znatno narušava kvalitetu života, bez obzira na to što zajednički uzrok nije pronađen. Pitanje kako nazvati tu patnju, i tko je smije nazvati, zato je za mnoge jednako važno kao i pitanje njezina uzroka.

Kronologija

oko 1656.: Thomas Browne piše pismo u kojem spominje bolest djece "morgellons" u Languedocu.
1690.: Browneovo pismo tiskano je nakon njegove smrti.
2001.: Mary Leitao kod sina primjećuje ranice i vlakna.
2002.: Leitao osniva Zakladu za istraživanje Morgellonove bolesti.
2006.: U dermatološkom časopisu Morgellonova bolest predložena je kao nova bolest.
2006.: CDC osniva radnu skupinu.
studeni 2007.: CDC s ustanovom Kaiser Permanente pokreće istraživanje.
2011.: Klinika Mayo objavljuje da biopsije bolesnika sa sumanutom infestacijom ne pokazuju zarazu.
siječanj 2012.: CDC objavljuje rezultate istraživanja 115 oboljelih.
2016.: Middelveen i Stricker opisuju bolest kao zarazu kože bakterijama Borrelia.

Ključne osobe

Thomas Browne: Engleski liječnik i pisac iz 17. stoljeća iz čijeg je pisma uzeto ime bolesti.
Mary Leitao: Majka bolesnog dječaka koja je 2002. bolesti dala ime i osnovala zakladu.
Raphael B. Stricker: Američki liječnik koji Morgellonovu bolest povezuje s lajmskom bolešću.
Marianne J. Middelveen: Istraživačica koja je objavila radove o spirohetama u uzorcima oboljelih.
Michele L. Pearson: Epidemiologinja CDC-a, prva autorica istraživanja iz 2012.

Što se zna

Istraživanje CDC-a na 115 oboljelih (2012.) nije pronašlo parazite, mikobakterije ni zajedničku bolest, a većina vlakana iz kože bila je celuloza, najvjerojatnije pamuk.
Tegoba je rijetka (oko 3,7 slučaja na 100.000 ljudi u istraživanju CDC-a), nije se grupirala na određenom području i uz nju su česti umor, teškoće s razmišljanjem i znatno narušena kvaliteta života.
Istraživanje klinike Mayo (2011.) nije našlo zarazu ni u jednoj od 80 biopsija kože bolesnika sa sumanutom infestacijom.
Mala skupina istraživača objavila je nalaze spiroheta iz roda Borrelia i vlakana od keratina i kolagena u uzorcima oboljelih, ali ih veća neovisna istraživanja nisu potvrdila.
Oboljeli imaju stvarne i teške tegobe bez obzira na to kako se tumači njihov uzrok.

Što tvrde zagovornici

Vlakna kod oboljelih nisu tekstilna, nego nastaju u koži od keratina i kolagena, što su pokazale analize njihovih uzoraka.
U uzorcima kože oboljelih više je istraživanja pronašlo spirohete Borrelia, pa je riječ o zaraznoj bolesti koju treba istraživati kao zarazu.
Istraživanje CDC-a temeljilo se na ljudima koji su sami prijavili tegobe i nije uključilo istraživanje spiroheta, pa nije moglo dokazati da zaraze nema.
Dijagnoza sumanute infestacije odvraća oboljele od liječnika i ostavlja ih bez pomoći.

Što kažu kritičari

Najveće istraživanje, ono CDC-a, nije pronašlo nikakvog uzročnika, a vlakna su većinom bila pamuk.
Biopsije kože ni u istraživanju klinike Mayo ni u istraživanju CDC-a nisu pokazale zarazu, a rane su odgovarale ugrizima kukaca ili češanju.
Nalaze o spirohetama objavljuje uglavnom ista mala skupina autora i nisu ih ponovile neovisne skupine.
Tegobe se podudaraju s dobro poznatim stanjem sumanute infestacije, koje postoji i bez naziva Morgellonova bolest.

Otvorena pitanja

Zašto se tegoba proširila upravo nakon 2002., kad je dobila ime i internetsku stranicu?
Mogu li se nalazi o spirohetama potvrditi u neovisnim istraživanjima?
Kako pomoći oboljelima koji ne prihvaćaju objašnjenje koje nudi većina dermatologa?

Teorije

Stanje poznato kao sumanuta infestacija, u kojem su tegobe stvarne, ali bez zaraze
Zarazna bolest kože povezana s bakterijama Borrelia
Ime koje obuhvaća ljude s različitim uzrocima tegoba, od bolesti kože do poremećaja živčanog sustava

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Browne, T. (1690). A Letter to a Friend, upon Occasion of the Death of His Intimate Friend. U: Sir Thomas Browne: Religio Medici and Other Works. Oxford University Press.