Plesna kuga u Strasbourgu 1518.

U ljeto 1518. jedna je žena počela plesati na ulici Strasbourga i nije mogla prestati. Za nekoliko tjedana plesali su deseci ljudi, a gradske su vlasti unajmile glazbenike.

Ukratko

  • U srpnju 1518. u Strasbourgu, tada gradu Svetog Rimskog Carstva, ljudi su danima plesali na ulicama, naizgled protiv svoje volje.
  • Prema suvremenim zapisima, plesača je u nekoliko tjedana bilo nekoliko desetaka, a prema kasnijim i do četiri stotine.
  • Vlasti su isprva vjerovale da ples treba "izplesati" pa su unajmile glazbenike, a zatim su plesače odvele u svetište sv. Vida.
  • Danas se najčešće objašnjava kao masovna psihogena bolest u vrijeme gladi i straha, a teorija o otrovanju ražom ima ozbiljne kritičare.

Strasbourg je početkom 16. stoljeća bio bogat trgovački grad na Rajni, ali godine prije 1518. bile su teške. Loše žetve donijele su glad i skupoću, a grad su pogodile bolesti, među kojima i sifilis, koji se tada brzo širio Europom. Ljudi su živjeli u strahu, a vjerovanje u svece, kazne i prokletstva bilo je dio svakodnevice.

Žena koja je plesala

Sredinom srpnja 1518. žena koju izvori nazivaju gospođom Troffeom izašla je na ulicu i počela plesati. Plesala je danima, gotovo bez odmora, dok joj noge nisu prokrvarile. Uskoro su joj se pridružili drugi. Kronike i zapisi gradskog vijeća svjedoče da se broj plesača povećavao iz dana u dan, a plesali su do iscrpljenosti.

Koliko ih je bilo, nije sigurno. Suvremeni izvori govore o nekoliko desetaka ljudi, dok kasnije kronike navode i četiri stotine. Neki kasniji izvori tvrde da je umiralo i po petnaest ljudi na dan, ali takve brojke nisu potvrđene u dokumentima iz samog 1518. godine.

Lijek koji je pogoršao stvar

Gradski liječnici zaključili su da je riječ o "vrućoj krvi" i da se bolest liječi plesom. Vlasti su zato otvorile dvorane, postavile pozornicu na trgu i unajmile glazbenike i plesače da pomognu oboljelima izdržati. Kako se pojava širila, vijeće je promijenilo mišljenje: zabranjeni su javni plesovi i glazba, a plesači su odvođeni u svetište sv. Vida u gorju iznad Saverna, gdje su se za njih molile mise. U rujnu se pojava smirila.

Sveti Vid je u tom kraju bio svetac kojeg se zazivalo protiv plesne bolesti, a vjerovalo se da on može i kazniti prisilnim plesom. Taj je strah možda bio dio onoga što se dogodilo.

Kako objasniti

Najraširenija teorija povezuje ergotizam, otrovanje gljivicom koja raste na raži, s halucinacijama i grčevima. Kritičari upozoravaju da otrovanje uzrokuje bolne grčeve i oštećenje krvotoka, a ne danima usklađen ples, i da bi pogodilo cijele obitelji koje jedu isti kruh, a ne pojedince.

Povjesničar John Waller u knjizi A Time to Dance, a Time to Die (2008.) zastupa drukčije objašnjenje: masovnu psihogenu bolest. Glad, bolesti i strah, uz snažno vjerovanje u kaznu sv. Vida, mogli su kod pojedinaca izazvati stanje transa koje se širilo skupinom. Slični plesni napadi zabilježeni su u Porajnju i Nizozemskoj od 14. stoljeća, a 1518. bio je posljednji veliki takav slučaj.

Kronologija

  1. 1374.: Veliki napadi plesne manije zabilježeni su u Porajnju i Nizozemskoj.
  2. Godine prije 1518.: Loše žetve, glad i bolesti pogađaju Strasbourg i okolicu.
  3. Srpanj 1518.: Gospođa Troffea počinje plesati na ulici.
  4. Srpanj–kolovoz 1518.: Broj plesača raste; vlasti unajmljuju glazbenike i postavljaju pozornicu.
  5. Kolovoz 1518.: Vijeće zabranjuje javne plesove i šalje plesače u svetište sv. Vida.
  6. Rujan 1518.: Pojava se smiruje.
  7. 2008.: John Waller objavljuje knjigu o plesnoj kugi.

Ključne osobe

  • Gospođa Troffea: Žena s kojom je, prema izvorima, plesna kuga počela.
  • John Waller: Povjesničar medicine koji plesnu kugu tumači kao masovnu psihogenu bolest.

Što se zna

  1. Plesna kuga dogodila se u Strasbourgu u ljeto 1518.
  2. O njoj svjedoče zapisi gradskog vijeća i suvremene kronike.
  3. Vlasti su isprva unajmile glazbenike, a zatim zabranile javne plesove.
  4. Plesači su odvođeni u svetište sv. Vida kod Saverna.
  5. Slični slučajevi plesne manije zabilježeni su u Europi od 14. stoljeća.
  6. Broj plesača i umrlih nije pouzdano utvrđen.

Otvorena pitanja

  • Koliko je ljudi doista plesalo i je li tko umro od iscrpljenosti?
  • Zašto su se napadi plesne manije javljali baš u Porajnju i susjednim krajevima?
  • Zašto su takvi slučajevi nakon 16. stoljeća gotovo nestali?

Teorije

  • Masovna psihogena bolest izazvana glađu, strahom i vjerovanjem
  • Otrovanje gljivicom na raži
  • Organizirani vjerski obred koji su promatrači pogrešno shvatili
  • Neka zarazna bolest koja napada živčani sustav

Za daljnje istraživanje

  • Waller, J. (2008). A Time to Dance, a Time to Die: The Extraordinary Story of the Dancing Plague of 1518. Icon Books.
  • Waller, J. (2009). A forgotten plague: making sense of dancing mania. The Lancet, 373, 624–625.

Izvori

  • Waller, J. (2008). A Time to Dance, a Time to Die: The Extraordinary Story of the Dancing Plague of 1518. Icon Books.
  • Waller, J. (2009). A forgotten plague: making sense of dancing mania. The Lancet, 373, 624–625.
  • Dancing plague of 1518, Wikipedia