Havanski sindrom

Kad su Sjedinjene Države i Kuba 2015. obnovile diplomatske odnose, u Havani je nakon više od pola stoljeća ponovno otvoreno američko veleposlanstvo. Nešto više od godinu dana poslije, krajem 2016., nekoliko djelatnika veleposlanstva javilo je da su u svojim domovima ili hotelskim sobama čuli neobičan, prodoran zvuk koji kao da je dolazio iz jednog smjera. Neki su osjetili i pritisak ili titranje u glavi. Nakon toga uslijedili su simptomi koji nisu prolazili: glavobolje, vrtoglavica, nesigurnost u hodu, teškoće s koncentracijom, pamćenjem i snom.

Liječnici iz Philadelphije

State Department poslao je oboljele na pregled u Centar za ozljede i oporavak mozga Sveučilišta Pennsylvania. Ondje je multidisciplinarni tim pod vodstvom neurokirurga Douglasa H. Smitha pregledao 21 od 24 osobe koje je State Department smatrao izloženima. U ožujku 2018. objavili su rezultate u časopisu JAMA: većina je i nekoliko mjeseci kasnije imala teškoće s pamćenjem i razmišljanjem, ravnotežom, pokretima očiju, snom i glavoboljama. Troje je imalo umjereni do teški gubitak sluha. Autori su napisali da su ti ljudi naizgled pretrpjeli ozljedu širokih moždanih mreža, iako nisu imali udarac u glavu.

Rad je izazvao val kritika. U istom časopisu i u neurološkim časopisima stigla su pisma u kojima su drugi stručnjaci upozoravali da su mjerila za "abnormalan" nalaz postavljena preblago, da nije bilo usporedne skupine i da se slični nalazi mogu naći i kod ljudi pod velikim stresom. Godine 2019. ista je skupina objavila snimke mozga 40 izloženih osoba i usporedila ih s 48 zdravih ispitanika. Pronašla je razlike u obujmu bijele tvari i povezanosti nekih moždanih mreža, ali je i sama napisala da im klinička važnost nije jasna.

Cvrčak, mikrovalovi ili strah

Zvuk je postao predmet zasebne rasprave. Novinska agencija AP objavila je snimku koju su načinili djelatnici veleposlanstva. Dvoje biologa, Alexander Stubbs i Fernando Montealegre-Z, usporedili su je sa zvukovima kukaca i 2019. objavili da se gotovo savršeno poklapa s pjesmom jedne karipske vrste cvrčka. Drugi su istraživači odgovarali da snimka ne mora biti ono što su ljudi čuli u trenutku kad su se razboljeli.

Neurolog Robert W. Baloh i sociolog Robert E. Bartholomew iznijeli su 2019. i 2020., u radu i knjizi, tezu da je riječ o masovnoj psihogenoj bolesti: stvarnim simptomima koji nastaju i šire se zbog straha i očekivanja, u zajednici pod velikim pritiskom, a ne zbog nekog oružja. Mnogi oboljeli tu su tezu doživjeli kao omalovažavanje.

U prosincu 2020. odbor Nacionalnih akademija znanosti, inženjerstva i medicine SAD-a, koji je na zahtjev State Departmenta procijenio dostupne podatke, zaključio je da je od svih razmatranih mehanizama usmjerena pulsna radiofrekvencijska energija najuvjerljivije objašnjenje za dio slučajeva, osobito za one koji su počinjali naglim zvukom i pritiskom iz jednog smjera. Odbor je naglasio da mu podaci nisu bili potpuni i da ne isključuje ni druge uzroke.

Slučajevi diljem svijeta

Do tada su slične prijave stizale i iz drugih zemalja: od diplomata u Kini, iz Beča i s drugih mjesta, a među oboljelima su bili i kanadski diplomati u Havani. Vlada SAD-a uvela je službeni naziv "anomalni zdravstveni incidenti" i počela sustavno prikupljati prijave.

Odgovor obavještajne zajednice stigao je 1. ožujka 2023. Ured direktora nacionalne obavještajne službe objavio je da većina službi smatra "vrlo malo vjerojatnim" da je za incidente odgovorna strana sila. Službe su zaključile da obavještajni podaci ne povezuju nijednog protivnika sa slučajevima, da nisu našle dokaz o oružju koje bi moglo izazvati takve simptome i da su neke ključne pretpostavke o prvim slučajevima na Kubi kasnije opovrgnute medicinskim i tehničkim analizama.

Istraživanje u Bethesdi

Najveće medicinsko istraživanje dosad obavljeno je u Kliničkom centru Nacionalnih instituta za zdravlje (NIH) u Bethesdi, od 2018. do 2022., a objavljeno je u ožujku 2024. u dva rada u časopisu JAMA. Pregledano je 86 osoba s prijavljenim incidentima iz Kube, Austrije, Kine i drugih mjesta te 30 državnih službenika slične struke kao usporedna skupina. Testovi sluha, ravnoteže, vida, pamćenja i razmišljanja te krvni pokazatelji oštećenja mozga u pravilu se nisu razlikovali među skupinama. Oboljeli su, međutim, imali mjerljivo veće teškoće s ravnotežom te znatno više umora, depresije i simptoma posttraumatskog stresa, a kod 24 osobe (28 posto) dijagnosticiran je funkcionalni neurološki poremećaj. Snimke mozga 81 sudionika, uspoređene sa 48 ispitanika, nakon statističke korekcije nisu pokazale nikakve razlike. Istraživači su napisali da nisu mogli ponoviti nalaze iz Philadelphije, ali i da razlike u skupinama i vremenu pregleda otežavaju usporedbu.

Rasprava se ne smiruje

Krajem ožujka 2024., ubrzo nakon radova NIH-a, istraživački portal The Insider, u suradnji s emisijom 60 Minutes i tjednikom Der Spiegel, objavio je istraživanje prema kojem su pripadnici jedinice 29155 ruske vojne obavještajne službe GRU bili u blizini nekoliko mjesta na kojima su Amerikanci prijavili incidente. Istraživanje se oslanjalo na podatke o putovanjima i telefonima, iskaze svjedoka i stare sovjetske dokumente o istraživanju djelovanja elektromagnetskog zračenja na ljude, ali nije pokazalo kako bi napad bio izveden.

U prosincu 2024. pododbor za CIA-u Zastupničkog doma SAD-a, pod vodstvom zastupnika Ricka Crawforda, objavio je privremeno izvješće u kojem tvrdi da procjena iz 2023. nije nastala na analitički ispravan način i da je predsjednik pododbora uvjeren kako iza nekih incidenata stoji strana sila. U siječnju 2025. obavještajna zajednica objavila je novu procjenu: većina službi i dalje ostaje pri "vrlo malo vjerojatno", ali dvije su službe promijenile mišljenje. Jedna smatra da je "otprilike jednako vjerojatno" da je strana sila nekim novim oružjem naškodila malom dijelu oboljelih, a druga da je strana sila možda razvila takvo oružje, iako ga vjerojatno nije upotrijebila. Obje svoje procjene ocjenjuju niskom pouzdanošću.