Morska zmija s broda Daedalus

Morske zmije stoljećima su pripadale pričama sjevernih mornara i ribara. Norveški biskup Erik Pontoppidan u 18. stoljeću ozbiljno je raspravljao o njima, a u 19. stoljeću niz viđenja u Atlantiku pretvorio ih je u temu o kojoj su pisali i znanstvenici. Nijedno nije bilo toliko utjecajno kao ono s broda Kraljevske mornarice.

Dvadeset minuta u južnom Atlantiku

Korveta Daedalus plovila je prema Engleskoj. Iz Rta dobre nade isplovila je 30. srpnja 1848., a prema Svetoj Heleni plovila je s jakim sjeverozapadnim vjetrom i dugim valovima s jugozapada. Dana 6. kolovoza, oko pet sati poslijepodne, na 24° 44' južne širine i 9° 22' istočne dužine, kadet Sartoris primijetio je nešto što se brzo približavalo brodu. Kapetan Peter M'Quhae, časnik straže poručnik Edgar Drummond i zapovjednik plovidbe William Barrett pogledali su prema moru.

Prema kapetanovu kasnijem izvješću, bila je to golema zmija koja je glavu i ramena stalno držala oko četiri stope iznad površine. Usporedbom s duljinom jedne od križnih motki jarbola procijenili su da se iznad vode vidi najmanje 60 stopa tijela, a nijedan dio nije se vijugao niti je pomicao biće kroz vodu. Prošlo je, pisao je M'Quhae, tako blizu ispod krme da bi joj, da je bila čovjek kojeg poznaje, prepoznao crte lica golim okom. Plovila je prema jugozapadu brzinom od 12 do 15 milja na sat, ne skrećući s puta. Promjer tijela iza glave procijenio je na 15 do 16 palaca. Glava je, napisao je, bez ikakve sumnje bila zmijska. Boja je bila tamnosmeđa, a grlo žućkastobijelo. Peraja nije imala, ali je niz leđa nosila nešto poput konjske grive ili snopa morske trave. Biće je bilo na vidiku dvadeset minuta.

Pismo Admiralitetu

Kad je Daedalus u listopadu stigao u Englesku, novine su ubrzo pisale o neobičnom susretu. Admiralitet je zatražio objašnjenje, a M'Quhae je 11. listopada odgovorio službenim pismom, koje je The Times objavio nekoliko dana kasnije. The Illustrated London News 28. listopada donio je tri crteža, nacrtana prema kapetanovim uputama, na kojima tamna zmija klizi pokraj broda.

Viđenje je izazvalo raspravu kakvu morske zmije dotad nisu imale. Kapetan ratnog broda i njegovi časnici nisu bili ljudi koje se lako proglašavalo lakovjernima. Najutjecajniji britanski anatom Richard Owen odgovorio je u The Timesu da je posada vjerojatno vidjela veliku tuljanicu, poput morskog slona, koja pliva s glavom iznad vode, dok je vrtlog za njom stvorio dojam dugog tijela. M'Quhae je odgovorio da zna razlikovati tuljana od zmije i da ne povlači ni riječ.

Dnevnik poručnika Drummonda

Poručnik Drummond zapisao je događaj u dnevnik isti dan, a izvadak je ubrzo objavljen. Njegov je opis drukčiji od kapetanova. Ono što je vidio nazvao je "neobičnom ribom". Glava joj je bila duga, šiljasta i spljoštena na vrhu, dugačka možda deset stopa, s izbočenom gornjom čeljusti, a otprilike dvadeset stopa iza glave povremeno se vidjela leđna peraja. Biće je bilo udaljeno možda stotinu jardi, golim okom vidjelo se pet minuta, a dalekozorom još petnaestak. Kapetan je, prema Drummondu, tvrdio da je vidio i rep ili još jednu peraju.

Godine 1997. u glasilu pomorskog muzeja Mystic Seaport objavljeni su crteži iz poručnikova dnevnika, koje je ustupio M. Drummond. Na njima je biće s dugom, šiljastom njuškom i leđnom perajom. Biolog Gary Galbreath u časopisu Skeptical Inquirer 2015. usporedio ih je s poznatim morskim životinjama i zaključio da je posada vidjela kita sejvala, brzog kita duge, šiljaste glave i istaknute leđne peraje. Upozorio je i da je kapetanovo izvješće napisano više od dva mjeseca nakon događaja, a Drummondov zapis istoga dana.

Prije toga predložena su gotovo sva objašnjenja koja se mogu zamisliti: riba veslo, divovska jegulja, divovska lignja koja pliva s krakovima iza sebe, preživjeli plesiosaur, nepoznati dugovrati tuljan kakav je zamislio nizozemski zoolog Antoon Cornelis Oudemans, plutajuća alga, pa i kit morski pas koji za sobom vuče prevrnut kanu. Novije tumačenje Karla Brandta iz 2023. polazi od harpuniranih kitova koji su za sobom vukli prevrnute čamce i nakupine smeća s površine.