Životinje koje je znanost otkrila tek u 20. stoljeću

Belgijski zoolog Bernard Heuvelmans objavio je 1955. knjigu Sur la piste des bêtes ignorées (Na tragu nepoznatih životinja), koja se smatra temeljem kriptozoologije. Kriptozoolozi otada rado navode životinje koje su znanstvenici dugo smatrali izmišljotinom ili izumrlima, a ipak su pronađene: ako su one postojale, kažu, ne treba olako odbacivati ni priče o drugima. Ti su primjeri postali stalan dio rasprave.

Konj iz kongoanske prašume

Istraživač Henry Morton Stanley u jednoj je knjizi spomenuo nepoznatu životinju iz prašume Ituri u Kongu. Britanski upravitelj u Ugandi sir Harry Johnston oko 1900. oslobodio je skupinu Pigmeja koje je jedan zabavljač oteo da ih izlaže, i obećao ih vratiti kući. Od njih je doznao više o životinji koju su zvali okapi i opisivali kao neku vrstu konja. Johnston je očekivao trag šumskog konja, ali tragovi koje su mu pokazali imali su razdvojena papka.

Johnston okapija nikad nije vidio, ali je dobio komade prugaste kože i zatim lubanju. Zoolog Philip Lutley Sclater 1901. opisao je životinju kao novu vrstu konja, Equus johnstoni, a Ray Lankester iste je godine zaključio da pripada novom rodu, koji je nazvao Okapia. Okapi je, kako se pokazalo, najbliži živući srodnik žirafe.

Gorila, zmaj i morski pas

U listopadu 1902. kapetan Robert von Beringe za vrijeme ekspedicije na granici Njemačke Istočne Afrike ustrijelio je dva velika majmuna. Jedan je poslan u Berlin, gdje ga je zoolog Paul Matschie opisao kao novi oblik gorile i nazvao ga po lovcu. Tako je opisana planinska gorila.

Godine 1910. nizozemski poručnik na otocima današnje Indonezije čuo je glasine o "kopnenom krokodilu". Poslao je fotografiju i kožu Peteru Ouwensu, ravnatelju zoološkog muzeja u Bogoru na Javi, koji je 1912. objavio prvi znanstveni opis komodskog varana, najvećeg živućeg guštera.

Dana 15. studenoga 1976. kod havajskog otoka Oahu brod američke mornarice na dubini od oko 165 metara izvukao je morskog psa koji se zapleo u plutajuće sidro. Bio je to dotad nepoznat morski pas velikousta, toliko različit od drugih da je za njega uvedena nova porodica.

Riba iz doba dinosaura

Dana 22. prosinca 1938. Marjorie Courtenay-Latimer, kustosica muzeja u gradu East London u Južnoj Africi, pregledavala je ulov jednog ribara kod ušća rijeke Chalumne. Među ribama bila je velika riba s mesnatim perajama koje su podsjećale na udove. Nacrtala ju je i crteže poslala ihtiologu Jamesu Leonardu Brierleyju Smithu sa Sveučilišta Rhodes. Smith je odgovorio brzojavom da je ribu nužno sačuvati zajedno s kosturom i škrgama.

Bio je to celakant, pripadnik skupine riba koja je znanosti bila poznata samo iz fosila i za koju se mislilo da je izumrla prije više od šezdeset milijuna godina. Smith ga je u ožujku 1939. opisao u časopisu Nature kao "živu ribu mezozojskog tipa" i nazvao ga Latimeria chalumnae, po kustosici i rijeci. Drugi primjerak pronađen je tek u prosincu 1952. kod Komorskih otoka. Do 1975. ulovljena su 84 primjerka.

Priča se ponovila u rujnu 1997. Biolog Mark V. Erdmann i njegova supruga Arnaz Mehta na ribarnici u Manadu na indonezijskom otoku Sulawesiju vidjeli su celakanta, s druge strane Indijskog oceana. Uspjeli su ga samo fotografirati prije nego što je prodan. Ribar je u srpnju 1998. ulovio drugi primjerak, i pokazalo se da je riječ o drugoj vrsti, kasnije nazvanoj Latimeria menadoensis.

Kraken pred kamerom

Divovska lignja stoljećima se povezivala s pričama o krakenu, morskom čudovištu koje vuče brodove na dno. Mrtve primjerke more je povremeno izbacivalo na obalu, ali živu u njezinu okolišu nitko nije vidio. Japanski istraživači Tsunemi Kubodera i Kyoichi Mori 2004. fotografirali su je automatskim fotoaparatom kod otočja Ogasawara, na dubini od 900 metara, dok je napadala mamac. Lignja je otkinula i ostavila jedan krak, po kojem su procijenili da je bila dulja od osam metara. Fotografije su objavili 2005.

Rogovi iz Vijetnama

U svibnju 1992. vijetnamsko ministarstvo šumarstva poslalo je stručnjake da istraže tek osnovani nacionalni park Vu Quang. Dana 21. svibnja od jednog su lovca dobili lubanju s parom dugih, šiljatih rogova. Bila je to saola, nova vrsta i novi rod iz porodice šupljorožaca, u koju pripadaju i goveda, opisana 1993. u časopisu Nature.

Što ta otkrića znače

Kriptozoolozi navode ove primjere kao dokaz da svijet još krije velike životinje i da su predaje i iskazi lokalnog stanovništva često prethodili znanosti. Kritičari se slažu da se nove vrste i dalje otkrivaju, ali upozoravaju na razliku: okapi, gorila, varan i saola opisani su na temelju kože, lubanja i tijela, a celakant i velikousta na temelju ulovljenih primjeraka. Bića poput Yetija ili Nessie desetljećima se traže bez ijednog takvog ostatka.