Srušeni most u Jablanici i Bitka na Neretvi 1943.

Savijeni čelični ostaci mosta nad Neretvom u Jablanici najpoznatiji su prizor jednog od najslavnijih događaja Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji. Ali ruševina koju posjetitelji fotografiraju nije most koji su partizani 1943. srušili ni most preko kojeg su prešli.

Ukratko

  • Bitka za ranjenike na Neretvi, u jugoslavenskoj historiografiji Četvrta neprijateljska ofenziva, započela je 20. siječnja 1943. Njemačka operacija nosila je naziv Fall Weiss.
  • Prema muzeju u Jablanici, partizani su 3. ožujka 1943. po Titovoj zapovijedi srušili željeznički most iz 1888., a zatim su za 19 sati podigli improvizirani drveni most, preko kojeg je prešlo više od 4000 ranjenika i bolesnika, te postrojbe i izbjeglice.
  • Most čije se ruševine danas vide Nijemci su počeli graditi šest mjeseci nakon rušenja, a srušen je 1968. za snimanje filma *Bitka na Neretvi*.
  • Zašto je most 1943. srušen, pitanje je tumačenja: muzej govori o taktičkoj varci, a jedna novija knjiga o odluci kojom je Tito odsjekao vlastito povlačenje.

Mjesto

Prema Hrvatskoj enciklopediji, Jablanica leži u dolini Neretve, na cesti Sarajevo–Mostar, 81 kilometar od Sarajeva i 48 od Mostara. U njoj se nalazi i hidroelektrana te Spomen-muzej bitke na Neretvi, osnovan 1978.

Bitka za ranjenike

Prema Muzeju "Bitka za ranjenike na Neretvi" u Jablanici, ofenziva Sila osovine započela je koncentričnim napadom na područje koje su držali partizani u zapadnoj Bosni i dijelovima Hrvatske. Partizani su se povukli prema jugoistoku zemlje, a prije toga evakuirali su gotovo 4000 ranjenika. Zbog toga što je u cijeloj operaciji težište bilo spašavanje ranjenika, muzej je naziva "najhumanijom bitkom Drugoga svjetskog rata". Partizani, ranjenici i tisuće izbjeglica probijali su se kroz bosanska brda po teškoj zimi i stigli do Neretve kod Jablanice.

Most iz 1888.

Izvorni most izgrađen je 1888., u austro-ugarsko doba, kao dio uskotračne pruge Narentabahn, koja je povezivala unutrašnjost s Jadranom. Prema muzeju, srušen je 3. ožujka 1943. po zapovijedi Josipa Broza Tita, kao dio taktičke varke kojom je neprijatelj trebao biti doveden u zabludu o kretanju partizanskih snaga i ranjenika.

Drukčije tumačenje donosi poglavlje "The Bridge of Blood" Williama Klingera i Denisa Kuljiša u knjizi Tito's Secret Empire (Oxford University Press, 2021.). Prema sažetku, ono analizira Titovu zapovijed da se unište svi mostovi koji su štitili njegov bok, čime je prekinuo vlastiti put povlačenja i protunapadom pokrenuo sve snage. Dvije su inačice stoga opisane različito: jedna naglašava varku, druga smjelu odluku bez povratka. Izvori koje smo pronašli ne daju konačan odgovor.

Drveni most

Nakon rušenja mosta partizanski inženjer Vladimir Smirnov, zvan Volođa, dobio je zadatak da napravi improvizirani drveni most. Izgrađen je za samo 19 sati. Prema muzeju, preko njega su prešli više od 4000 ranjenika i bolesnika, 80.000 izbjeglica te sve partizanske postrojbe zajedno s Vrhovnim stožerom. Procjenjuje se da je ukupno prešlo oko 100.000 ljudi. Nakon višednevnog zakašnjenja u Jablanicu su stigle njemačke snage, a muzej ističe da je mjesecima trajajuća bitka završila jasnom pobjedom partizana, koji su sačuvali većinu snaga i spasili ranjenike.

Most koji danas stoji

Nijemci su, navodi muzej, šest mjeseci nakon rušenja izvornog mosta počeli graditi novi. Taj most srušen je 1968. za snimanje filma Bitka na Neretvi, koji je dovršen 1969. Filmska ekipa tada je uzvodno sagradila novi cestovni most, koji se i danas koristi. Ruševina, koja je središnji eksponat memorijalnog kompleksa, prema tome, nije ni austrougarski most koji su srušili partizani ni drveni most preko kojeg su prešli, nego njemački most iz 1943., srušen 1968. Memorijalni kompleks otvoren je 12. studenoga 1978., na 35. obljetnicu bitke, a otvorio ga je Tito.

Film i sjećanje

Film Bitka na Neretvi (1969.) postao je zasebna tema istraživanja: rad Mine Radović iz 2023. obrađuje njegovu produkciju, prikazivanje, recepciju, estetiku i historiografiju. Muzej u Jablanici navodi da je za snimanje filma 1968. most ponovno srušen.

Priča koja se mijenja

Luka Savčić i Dragan Popović u radu iz 2024. prate kako su se pripovijedanja o bitkama na Neretvi i Sutjesci mijenjala u srpskim udžbenicima povijesti od socijalizma do danas, od prostora koji im se posvećuje, preko naziva i karaktera bitaka do toga tko su "dobri i loši momci".

Kronologija

  1. 1888.: Austro-Ugarska gradi željeznički most u Jablanici.
  2. 20. siječnja 1943.: Počinje Bitka za ranjenike na Neretvi.
  3. 3. ožujka 1943.: Partizani ruše željeznički most.
  4. Ožujak 1943.: Za 19 sati podiže se drveni most.
  5. Oko rujna 1943.: Nijemci, šest mjeseci nakon rušenja, počinju graditi novi most.
  6. 1968.: Njemački most ruši se za snimanje filma.
  7. 1969.: Premijera filma *Bitka na Neretvi*.
  8. 12. studenoga 1978.: Otvaranje memorijalnog kompleksa i muzeja.

Ključne osobe

  • Josip Broz Tito: Vrhovni zapovjednik partizana, koji je naredio rušenje mostova.
  • Vladimir Smirnov Volođa: Partizanski inženjer koji je izgradio drveni most.

Što se zna

  1. Bitka je počela 20. siječnja 1943., a most iz 1888. srušen je 3. ožujka iste godine.
  2. Partizani su preko improviziranog drvenog mosta prebacili ranjenike, izbjeglice i postrojbe.
  3. Most čija se ruševina danas vidi nije most iz 1888. nego njemački most iz 1943., srušen 1968. za potrebe filma.
  4. Izvori se razlikuju u tumačenju svrhe rušenja: varka ili odsijecanje vlastitog povlačenja.

Otvorena pitanja

  • Koliko su točne procjene o broju ljudi koji su prešli drveni most?
  • Što je Tito točno želio postići rušenjem mostova, a što su Nijemci i protivnici partizana pretpostavljali?
  • Koliko se slika iz filma, a koliko iz događaja, prenijela u današnje sjećanje na bitku?

Za daljnje istraživanje

Izvori