Stari most u Mostaru i legende o graditelju Hajrudinu

Kad su skele konačno uklonjene s mosta koji je prije njega nekoliko puta pao u Neretvu, graditelj ga nije htio gledati. Prema jednoj predaji, sakrio se u selo, prema drugoj pripremio je vlastiti sprovod.

Ukratko

  • Stari most u Mostaru jednolučni je kameni most preko Neretve, dug oko 30 metara, širok 4 metra i visok 24 metra iznad rijeke; naručio ga je sultan Sulejman Veličanstveni, a projektirao Mimar Hajrudin, učenik Mimara Sinana.
  • Izgradnja je počela 1557. i trajala je devet godina; natpis daje datum dovršetka 974. godine po hidžri, odnosno od 19. srpnja 1566. do 7. srpnja 1567.
  • Građevinski podaci o gradnji gotovo da se nisu sačuvali, pa o graditelju postoji više legendi: strah od sultanove kazne, skrivanje u selu, pripremljeni sprovod i uzidana žena.
  • Legende nisu povijesni zapisi, a najpoznatija zagonetka mosta jest tko ga je i kako izgradio.

Mostar je dobio ime po čuvarima mosta, mostarima, koji su stajali na dvije kule na njegovim krajevima: Halebiji na sjeveroistoku i Tari na jugozapadu. Prije kamenog luka preko Neretve vodio je drveni viseći most, o kojem je osmanski geograf Katip Čelebi zapisao da se toliko njihao da su ga ljudi prelazili "u smrtnom strahu".

Zadatak koji je kažnjavao neuspjeh

Most je projektirao Mimar Hajrudin, učenik i šegrt Mimara Sinana, a radove je nadzirao Karađoz-beg, sultanov zet. Točan trošak nije sa sigurnošću poznat, a predaja govori o 300 000 dirhema.

Legenda koju bilježe turistički i stručni izvori kaže da je prvi pokušaj gradnje propao jer se most srušio u poplavljenu Neretvu, nakon čega je sultan u Istanbulu zaprijetio da će Hajrudinu odrubiti glavu ako i drugi pokušaj propadne. U drugoj inačici, prema srpskom izvoru, Sulejman je, umoran od pritužbi Hercegovaca, naredio da skupe novac za kameni most, a posao je dobio Sinan, koji je umjesto sebe poslao učenika Hajrudina.

Sprovod, skrovište i uzidana žena

Prenosi se da se Hajrudin, kad su napokon uklonjene skele, spremao za vlastiti sprovod, jer je radio pod prijetnjom smrti. Rutgersov srpski pregled drugu inačicu: propustio je trenutak uklanjanja skela i sakrio se u selu podno Velebita u strahu da će se most srušiti zajedno s skelama i da će morati "platiti glavom kako je tada bio običaj". Obje se bojazni, kaže, nisu ostvarile. Treća inačica kaže da je Hajrudin promatrao uklanjanje skela iz sigurne udaljenosti, spreman pobjeći.

Najmračnija je predaja o uzidanoj ženi. Prema jednom izvoru, radnici koje je graditelj ostavio same toliko su se razbjesnili da su Hajrudinovu ženu uzidali u upornjak, da zauvijek čuva most. Taj motiv pripada široj obitelji priča o žrtvi temelja, koju svi balkanski narodi dijele s predajom o Stoji i Ostoji u Višegradu. Srpski izvor spominje i drugu legendu, prema kojoj je most gradio Rade Neimar i da su u njega uzidani brat i sestra Ostoja i Stoja.

Što o gradnji kaže zapis

Zapisano je malo. Ističe se da je sačuvano samo ime graditelja i sjećanja, pa tako i legende. Misli se da je malter bio zamiješan s bjelanjcima jaja, ali i to je nesigurno. Evlija Čelebija u 17. stoljeću zapisao je da je most "poput duge koja se diže do neba" i dodao da je prošao šesnaest zemalja, ali takav most nije vidio. Po dovršetku, navodi se, bio je najširi umjetni luk na svijetu.

Prema članku LiTOS-a, most je iznutra šupalj, što mu je smanjilo težinu za više od 40 posto.

Most je obnovljen i ponovno otvoren 23. srpnja 2004., a obnovu su nadzirali UNESCO, Svjetska banka i druge ustanove.

Predaje o mostovima

Priča o uzidanoj žrtvi nije vezana samo uz Mostar. U Višegradu se ista motiva pripovijeda uz Mehmed-pašin most, a Stoja i Ostoja i u srpskom izvoru dolaze kao uzidana braća i sestre. Mostar je poseban po tome što predaja ne zna jedno ime žrtve: uz Hajrudinovu ženu, izvori spominju i Ostoju i Stoju, pa legende pokazuju kako su pripovjedači na isti most nanizali više priča.

Kronologija

  1. 1557.: Počinje gradnja kamenog mosta.
  2. 1566.: Prema nekim izvorima dovršen most; natpis daje 974. hidžre (19. 7. 1566. – 7. 7. 1567.).
  3. 17. stoljeće: Evlija Čelebija opisuje most kao "dugu".
  4. 23. srpnja 2004.: Obnovljeni most ponovno je otvoren.

Ključne osobe

  • Mimar Hajrudin: Osmanski graditelj, učenik Mimara Sinana, projektirao je most.
  • Sulejman Veličanstveni: Sultan koji je naručio most.
  • Karađoz-beg: Sultanov zet koji je nadzirao radove.
  • Evlija Čelebija: Osmanski putopisac koji je most opisao u 17. stoljeću.

Što se zna

  1. Most je jednolučni kameni, naručio ga je sultan Sulejman, a projektirao Mimar Hajrudin.
  2. Gradnja je počela 1557.; natpis daje datum dovršetka od 19. srpnja 1566. do 7. srpnja 1567.
  3. Sačuvano je malo pisanih podataka o gradnji, a legende o sultanovoj prijetnji i uzidanoj ženi usmenog su podrijetla.
  4. Ime grada potječe od mostara, čuvara mosta.
  5. Most je obnovljen i otvoren 23. srpnja 2004.

Otvorena pitanja

  • Koliko su legende o Hajrudinovu strahu odraz stvarnog zapisa?
  • Koje je legende o uzidanoj žrtvi ispričala koja zajednica i kada?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Evlija Čelebija, Putopis (odlomci o Mostaru).

Izvori