ARK u Konjicu, Titov atomski bunker

Iza tri neupadljive kuće na obali Neretve krije se sklonište građeno 26 godina za slučaj nuklearnog rata. Nikad nije upotrijebljeno, a danas je u njemu izložba suvremene umjetnosti.

Ukratko

  • ARK, puno ime Armijska ratna komanda D-0, atomsko je sklonište i zapovjedno središte koje je Jugoslavija gradila kraj Konjica od 1953. do 1979.
  • Bilo je namijenjeno Josipu Brozu Titu i do 350 ljudi iz državnog i vojnog vrha, za slučaj nuklearnog rata.
  • Bunker je bio državna tajna sve do raspada Jugoslavije; 1992. bio je pripremljen za rušenje, ali je ostao čitav.
  • Danas je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, a od 2011. u njemu se održava bijenale suvremene umjetnosti.

Uz rijeku Neretvu, nedaleko od Konjica, stoje tri obične kuće kakvih ima posvuda u Hercegovini. Ni na jednoj karti nisu bile označene kao nešto posebno. Kuće su skrivale ulaze i pomoćne prostorije: jedna je služila za nadzor, druga za sigurne veze, a treća za tehničko osoblje. Kroz hodnik prve kuće stiže se do troja teška metalna vrata, a iza njih počinje tunel koji vodi u brdo Zlatar. Ondje je Jugoslavija desetljećima skrivala jedno od svojih najvećih vojnih skloništa.

Sklonište za kraj svijeta

Gradnja je počela 1953., u godinama kad su se velike sile utrkivale u nuklearnom naoružanju. Prema zamisli, u slučaju atomskog rata ovdje bi se sklonili predsjednik Josip Broz Tito, njegova obitelj, najbliži suradnici i vrhovno zapovjedništvo, i odavde bi upravljali državom i vojskom. Radnici su pomno provjeravani i potpisivali su ugovore o tajnosti.

Radovi su trajali 26 godina i završeni su 1979. Navodi se da je gradnja stajala 4,6 milijardi dolara, ali službeni podaci o troškovima nisu objavljeni.

Grad pod zemljom

Podzemni dio ima oblik potkove i podijeljen je na dvanaest povezanih blokova, ukupne površine oko 6500 četvornih metara. Građen je da izdrži nuklearnu eksploziju od 20 kilotona i da do 350 ljudi u njemu živi do šest mjeseci bez izlaska. Ima više od stotinu prostorija: spavaonice, dvije velike dvorane za sastanke, operativna središta s izravnim telefonskim vezama, središte za šifriranje, kuhinje, kupaonice i operacijsku dvoranu.

Bunker je imao vlastite spremnike nafte i vode, sustave za pročišćavanje zraka i rezervni sustav za svaki važan uređaj. Temperatura se održavala između 21 i 23 °C, a vlažnost između 60 i 70 posto. Prostorije osvjetljava oko šest tisuća neonskih cijevi. Titov dio sastojao se od nekoliko soba, među njima ureda, spavaće sobe i sobe za odmor. Namještaj, telefoni i oprema iz 1970-ih sačuvani su do danas gotovo nepromijenjeni.

Sklonište koje nikad nije upotrijebljeno

Kad je gradnja završena, o bunkeru se brinula posada od šesnaest vojnika, Srba, Bošnjaka i Hrvata, koja ga je trebala održavati spremnim za slučaj da zatreba. Tito je umro 1980., a da ARK nikad nije upotrijebio. Sklonište je i nakon toga održavano spremnim za rat.

U ožujku 1992., kad se Jugoslavija raspadala, zapovjedništvo Jugoslavenske narodne armije naredilo je da se bunker uništi kako ne bi pao u ruke vlasti Bosne i Hercegovine. Postavljen je eksploziv, ali do rušenja nije došlo: prema dostupnim izvorima, dvojica pripadnika posade prekinula su žice pri odlasku. Bunker je zatim predan vlastima Bosne i Hercegovine i u ratu je služio kao skladište.

Umjetnost u atomskom skloništu

Nakon rata ARK je ostao pod upravom Ministarstva obrane Bosne i Hercegovine. Godine 2011. u njemu je održan prvi Bijenale suvremene umjetnosti, a do 2019. održano je pet izdanja. Vijeće Europe proglasilo je projekt 2011. europskim kulturnim događajem, a UNESCO ga je poduprio. Dio radova ostao je u bunkeru kao stalni postav: prema podacima organizatora, 159 djela 119 umjetnika iz 37 zemalja, pa se danas uz izvornu opremu iz Titova vremena mogu vidjeti i umjetnička djela o Hladnom ratu, socijalističkoj prošlosti i strahu od nuklearnog rata.

U lipnju 2014. bunker je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Kronologija

  1. 1953.: Počinje gradnja skloništa u brdu Zlatar kraj Konjica.
  2. 1979.: Gradnja je završena, a o bunkeru se brine posada od šesnaest vojnika.
  3. 1980.: Umire Josip Broz Tito; sklonište nikad nije upotrijebljeno.
  4. Ožujak 1992.: Zapovjedništvo Jugoslavenske narodne armije naređuje rušenje, ali ono nije izvršeno.
  5. 2011.: Održan je prvi Bijenale suvremene umjetnosti, a Vijeće Europe proglašava ga europskim kulturnim događajem.
  6. Lipanj 2014.: ARK je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
  7. 2019.: Održano je peto izdanje bijenala.

Ključne osobe

  • Josip Broz Tito: Predsjednik Jugoslavije za kojeg je sklonište izgrađeno.
  • Milutin Kukanjac: General Jugoslavenske narodne armije koji je 1992. naredio rušenje bunkera.

Što se zna

  1. ARK je građen od 1953. do 1979. u brdu Zlatar kraj Konjica.
  2. Sklonište je predviđeno za do 350 ljudi i izdržalo bi nuklearnu eksploziju od 20 kilotona.
  3. Bunker je bio državna tajna do raspada Jugoslavije i nikad nije upotrijebljen za svoju svrhu.
  4. Godine 1992. pripremljen je za rušenje, ali je ostao neoštećen.
  5. Od 2011. u njemu se održava bijenale suvremene umjetnosti, a 2014. proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Otvorena pitanja

  • Koliko je gradnja ARK-a doista stajala?
  • Tko su bili pripadnici posade koji su 1992. spriječili rušenje i kako se to točno dogodilo?

Povezane priče

Izvori