Nain Rouge, crveni patuljak iz Detroita

Detroit je osnovan 1701. kao francuska utvrda na tjesnacu između jezera Huron i Erie, po kojem je i dobio ime: le détroit na francuskom znači tjesnac. Prema Hamlin, grad je u prvih stotinjak godina promijenio pet zastava i preživio ratove, pokolje i požar koji ga je gotovo zbrisao. Za nesreće je predaja s vremenom pronašla krivca, malog crvenog čovjeka koji se pojavljuje uoči nesreće.

Proročica u Quebecu

Priču je zapisala Marie Caroline Watson Hamlin, potomkinja starih francuskih obitelji Detroita, u knjizi Legends of Le Détroit, objavljenoj u Detroitu 1883. U predgovoru piše da su predaje iz knjige donijeli doseljenici iz Normandije i da ih je mnoge čula od starijih članova obitelji čije je sjećanje sezalo u prethodno stoljeće.

Prema Hamlin, 10. ožujka 1701. guverner Nove Francuske priredio je u dvorcu Saint-Louis u Quebecu večeru u čast Cadillaca, koji je upravo dobio dopuštenje da na tjesnacu osnuje utvrdu i naselje. Za vrijeme večere ušla je stara gatara koja se predstavila kao Mère Minique, s mršavom crnom mačkom na ramenu. Cadillacu je prorekla da će osnovati velik grad, ali i da će ga upropastiti trgovina rakijom sa starosjediocima i vlastita častohleplje. Na kraju ga je upozorila: neka umilostivi Nain Rouge i neka ga se čuva uvrijediti, inače njegovi nasljednici neće dobiti ništa, a njegovo ime u gradu koji je osnovao jedva će se pamtiti. U bilješci Hamlin dodaje da je Nain Rouge u starim predajama "demon tjesnaca", vrlo zloban kad ga se uvrijedi, ali da ga se može umilostiviti laskanjem.

Štap u Kraljevu vrtu

Hamlin dalje piše da je Cadillac u srpnju 1701. pristao na tjesnacu i podigao utvrdu Pontchartrain. Šest godina poslije, u svibnju 1707., nakon proslave postavljanja svibanjskog stupa, šetao je sa suprugom Kraljevim vrtom i govorio joj da će njegova djeca naslijediti kneževski posjed. Prolaznici su spomenuli da je netko vidio "malog crvenog čovjeka". Tada im je preko puta, po obali, pritrčao patuljak crvena lica, hladnih sjajnih očiju i nacerenih usta punih oštrih zuba. Cadillac ga je udario štapom i viknuo da mu se makne s puta. Patuljak je nestao uz podrugljiv smijeh, a supruga mu je rekla da je upravo navukao nesreću na sebe i obitelj.

U Hamlininoj priči kazna stiže ubrzo: Cadillac je uhićen zbog spletki neprijatelja, morao je prodati posjed u Detroitu, poslan je u Louisianu i umro u Francuskoj, a djeca nisu naslijedila ništa. Povijesni Cadillac, rođen kao Antoine Laumet, doista je 1710. imenovan guvernerom Louisiane, 1717. nekoliko je mjeseci proveo u Bastilli, a umro je 1730. u Castelsarrasinu u južnoj Francuskoj. Te se činjenice mogu provjeriti; patuljak se u njima ne spominje.

Uoči svake nesreće

Prema Hamlin, Nain Rouge se poslije pojavljivao kao vjesnik zla: protrčao je obalom noć prije krvavog britanskog napada na Pontiacove ratnike kod potoka Bloody Run 1763., stari su ga stanovnici vidjeli među gorućim kućama u velikom požaru 1805., a u magli ga je netko opazio jutro prije nego što je general William Hull 1812. predao Detroit Britancima. Hamlin zaključuje da se otad nije pojavio, ali da među starim stanovnicima živi vjerovanje da će se vratiti ako gradu ponovno zaprijeti nesreća. Charles Skinner tu je priču 1896. prenio u zbirku američkih legendi.

U 20. stoljeću priči su dodane nove pojave. Prema tjedniku Metro Times, neki tvrde da je viđen uoči nemira 1967., a 1976. dvojica radnika elektroprivrede navodno su vidjela nešto nalik djetetu kako se penje na stup prije velike zimske oluje.

Lutin, duh ili književni izum

Kako je knjiga objavljena više od 170 godina nakon navodnog susreta, a stariji zapis nije pronađen, podrijetlo priče je otvoreno. Francuski doseljenici u Kanadi pričali su o lutinima, malim nestašnim duhovima koji kući pomažu ili odmažu, ovisno o tome kako se s njima postupa, i koji su se rado pojavljivali kao crne mačke. Istraživač John E. L. Tenney upozorava na sličnosti s likovima iz predaja algonkinskih naroda, a povjesničarka Kate Grandjean s Wellesley Collegea smatra da detroitski Nain vjerojatno spaja francuske i starosjedilačke predaje. Metro Times pak primjećuje da je Hamlin pisala u vrijeme kad je francuski Detroit već nestajao pod engleskim jezikom i da je priča mogla služiti kao čuvanje francuskog identiteta grada.

Povorka koja tjera patuljka

Godine 2010. dvojica studenata prava sa sveučilišta Wayne State, Francis Grunow i Joe Uhl, poželjeli su da Detroit dobije nešto nalik pokladama u New Orleansu, gradu slične francuske prošlosti. Tako je nastala Marche du Nain Rouge: u nedjelju oko proljetnog ekvinocija sudionici u crvenim i crnim maskama, kako ih patuljak ne bi prepoznao, prolaze četvrti Cass Corridor do Masonskog hrama, gdje glumac u ulozi Naina drži govor, a zatim se spaljuje njegov lik. Stranica povorke tvrdi da Detroićani to čine "navodno već tristo godina", iako je povorka nova. Prve je godine došlo nekoliko stotina ljudi, a 2015. navodno oko 5000.

Povorka ima i protivnike. Tenney na nju dolazi s natpisima poput "Budi dobar prema Nainu" i tvrdi da je Nain u Hamlininoj priči vjesnik nesreće, a ne njezin uzročnik, pa ga, kao što je gatara savjetovala, treba umilostiviti, a ne tjerati.