Priče koje su se prenosile s koljena na koljeno, i kod nas. Područje: Svijet legendi.
Barun Trenk, panduri i palac iz kripte: Slavonski vlastelin Franjo Trenk navodno je vodio 102 dvoboja, a pod njegovim se hrastom, kaže predaja, sudilo kmetovima. Umro je u tamnici u Brnu, gdje mu mumija i danas leži u kripti, samo bez jednog palca.
Čakovečki pozoj i grabancijaš: Pod Čakovcom, kažu stari Međimurci, leži zeleni zmaj: glava mu je pod Starim gradom Zrinskih, a rep pod crkvom svetog Nikole. Izvući ga može samo putujući đak crne škole, ali tada bi se pola grada srušilo u vodu.
Crna kraljica: Na Medvedgradu je, kaže predaja, živjela kraljica u crnom, s gavranom koji je napadao na njezinu zapovijed, i prodala dušu vragu. Iza priče stoji stvarna žena, Barbara Celjska, carica Svetoga Rimskog Carstva.
Crna kraljica i nastanak Plitvičkih jezera: U vrijeme velike suše, kaže predaja, presahnula je i Crna rijeka, a ljudi, životinje i biljke molili su za kišu. Uslišala ih je Crna kraljica, i kiša je padala tako dugo da su nastala jezera.
Divlji lov: Godine 1127. redovnici u Peterboroughu zapisali su da su po šumama oko opatije noću jahali crni lovci na crnim konjima i jarcima, s crnim psima širokih očiju, i da se čulo kako pušu u rogove. Slične povorke Europa je stoljećima viđala u zimskim olujama.
Đulin ponor: Ondje gdje rijeka Dobra nestaje pod Ogulinom, kaže predaja, bacila se djevojka koja je čula da joj je dragi poginuo u boju s Turcima. Po njoj se ponor i danas zove Đulin, a u stijeni iznad njega mještani vide lice njezina zaručnika.
Dvorac Glamis i njegova tajna soba: Priča o skrivenoj sobi u škotskom dvorcu s vremenom je dobila i zatočenog nasljednika kojega su nazivali „čudovištem”. Najstariji poznati opis tajne sobe ne spominje zatočenika, a kasniji zapisi pokazuju kako se legenda mijenjala.
Émilie Sagée, učiteljica s dvojnicom: Prema priči, 42 učenice jednog livonskog internata gledale su učiteljicu kako bere cvijeće u vrtu, a u isto vrijeme njezin lik sjedio je nepomično u naslonjaču u njihovoj sobi. Cijela priča počiva na sjećanju jedne djevojčice.
Gavanovi dvori i Crveno jezero: Bogati Gavan cijeli je dan brojao novac, a njegova je žena prosjaku dobacila koru kruha s papuče. Te noći, kaže imotska predaja, zemlja se otvorila i progutala oba njegova dvora, a na njihovu mjestu ostala su Crveno i Modro jezero.
Gil Pérez, vojnik koji je "preletio" Tihi ocean: Prema legendi, jednog jutra 1593. na glavnom trgu Mexico Cityja pojavio se vojnik u odori straže iz Manile i tvrdio da je noć prije bio na drugoj strani Tihog oceana. Ime Gil Pérez dobio je tek tri stoljeća kasnije.
Gospa od Utočišta i kip koji je doplovio Dunavom: Prema predaji, Marijin kip koji je trebalo skloniti na sigurno umotan je i pušten niz Dunav, a zaustavio se na obali kod Aljmaša. Mještani su ga primili, i tako je svetište dobilo ime Gospa od Utočišta.
Grgurevo i fra Luka Ibrišimović Sokol: Svakog 12. ožujka iznad Požege odjekuju pucnji iz starih pušaka i malih topova. Prema predaji, upravo je buka 1688. otjerala Osmanlije iz grada, a predvodio ju je franjevac kojega puk i danas zove Sokol.
Gričke vještice: Gradec na zagrebačkom Griču u mašti čitatelja i danas pripada vješticama, inkvizitorima i kontesi Neri. Stvarni zapisnici sa suđenja pričaju tišu, ali mračniju priču o travarkama, susjedskim svađama i mučenju.
Hitobashira, japanski "ljudski stup": Kad su se stupovi mosta u Matsueu stalno urušavali, odlučili su da pod most ide prvi čovjek koji ga prijeđe u hlačama bez ukrućenog umetka. Kad se 1891. gradio novi most, seljaci se nisu usuđivali doći u grad.
Hum, najmanji grad, i Aleja glagoljaša: Kad su divovi sagradili gradove u dolini Mirne, kaže priča, ostalo im je nešto kamenja, pa su od njega složili Hum. Gradić s pedesetak stanovnika danas se predstavlja kao najmanji grad na svijetu, a pred njegovim vratima završava sedam kilometara dug niz spomenika glagoljici.
Jankovac, grofov grob u stijeni i hajdukova špilja: Na Papuku, iznad malog jezera, plemić koji je uredio dolinu dao je svoj grob uklesati u stijenu. Kronika iz 1902. ipak piše da narod nije pamtio njega, nego hajduka koji je dvanaest godina živio u obližnjoj špilji.
Jure Grando, štrigon iz Kringe: Šesnaest godina nakon smrti seljak iz istarske Kringe navodno je noću kucao na vrata svojih susjeda. Priča o njemu jedan je od najstarijih zapisa o vampiru u Europi.
Kalnički šljivari i kralj u opsadi: Kad se kralj Bela IV. pred Tatarima sklonio na Kalnik, seljaci su ga, kaže predaja, hranili šljivama i za to dobili plemstvo. Povijesni izvori kralja vode drugim putem, ali kalnički plemići i njihove povlastice doista su postojali.
Kitež, grad u jezeru Svetlojar: Kad je vojska Batu-kana stigla do jezera u šumama iza Volge, grad koji je tražila nestao je pod vodom. Prema predaji, pravednici i danas u dubini Svetlojara mogu vidjeti svjetla crkvenih ophoda.
Kletva kralja Zvonimira: Smrtno ranjen na saboru kod Knina, dobri kralj Zvonimir prokleo je svoj narod da nikad više ne ima vladara svoga jezika. Tako barem kaže kronika napisana nekoliko stoljeća poslije njegove smrti.
Kraljević Marko: U povijesnim ispravama bio je gospodar malog područja oko Prileja i osmanski vazal koji je poginuo boreći se za sultana. U pjesmama je živio tristo godina, dijelio vino sa svojim konjem Šarcem, a vila mu je bila posestrima.
Krampus: Rogat i dlakav, s lancima, šibom i jednim kozjim kopitom, uoči svetog Nikole obilazi kuće. Dobra djeca dobivaju darove, a zločesta šibu, a u starijim pričama Krampus je djecu odnosio u košu.
Krvavi kamen na Gorjancima: Predaja smješta utrku za granicu na Gorjance, a crvene mrlje na kamenu tumači kao trag krvi. Sačuvane su dvije inačice koje isti završetak pripisuju suprotstavljenim stranama.
La Llorona: Deset godina prije dolaska Španjolaca, zapisao je Bernardino de Sahagún, stanovnici Tenochtitlana noću su čuli ženu kako plače i viče: "O djeco moja, gdje da vas odvedem?" Danas je ista žena u bijelom, La Llorona, najpoznatiji duh Meksika.
Legenda o Rozafi: Zidovi tvrđave nad Skadrom rušili su se svake noći, dok graditelji nisu pristali u njih uzidati ženu koja im sutra prva donese ručak. Ona je tražila samo da joj ostave otkrivenu dojku, ruku i nogu, da može hraniti i uspavljivati sina.
Ljubljanski zmaj: Zmaj na ljubljanskom grbu danas izgleda kao zaštitnik grada, no jedna poznata priča prikazuje ga kao čudovište koje je ubio grčki junak Jazon. Poveznica između antičkog mita i Ljubljane razvijala se kroz stoljeća.
Lutajući Židov, legenda i njezina zlouporaba: Čovjek koji je udario Isusa na putu na raspeće, kaže legenda, osuđen je lutati svijetom do Drugog dolaska. Engleski redovnici zapisali su 1228. priču o njemu kao o živom svjedoku vjere, a nakon sedam stoljeća njezino je ime postalo naslov nacističke propagande.
Majstor Manole i samostan u Curtei de Argeș: Manole je molio Boga da pošalje pljusak i oluju, samo da mu se žena vrati kući. Ona je ipak stigla na gradilište, a on ju je, kao u šali, počeo zazidavati u zid samostana.
Mercy Brown i vampirska panika u Novoj Engleskoj: U ožujku 1892. susjedi su nagovorili ožalošćenog oca da dopusti otvaranje grobova njegove žene i kćeri. Nadali su se da će tako spasiti njegova posljednjeg sina od bolesti koju nitko nije znao liječiti.
Morčić: Sitna emajlirana glava s turbanom postala je prepoznatljiv riječki nakit i simbol grada. Uz nju se pripovijeda o kamenju koje je s neba obranilo Rijeku od osmanske vojske.
Most na Drini i predaja o Stoji i Ostoji: Vila s rijeke rušila je noću sve što su graditelji danju sagradili na Drini, dok glas iz vode nije zatražio dvoje male djece za srednji stup. Ljudi u Višegradu stoljećima su pokazivali dva uska otvora u mostu kroz koje ih je, kažu, majka dojila.
Most u Arti: Četrdeset pet majstora i šezdeset šegrta gradilo je most cijeli dan, a noću bi se srušio. Ptica ljudskim glasom rekla je glavnom graditelju da most neće stajati dok u temelj ne ugradi vlastitu ženu.
Nain Rouge, crveni patuljak iz Detroita: Osnivač Detroita, kaže legenda, udario je štapom malog crvenog patuljka i time prokleo sebe i svoj grad. Prvi zapis te priče objavljen je gotovo dva stoljeća kasnije, a danas je Detroićani svakog proljeća istjeruju iz grada u maskama i uz bubnjeve.
Okić i vila s Plešivice: Tri su godine branitelji Okića odolijevali turskoj opsadi, a kad im je nestalo hrane, s Plešivice je, kaže predaja, sišla vila i dala im neobičan savjet: neka posljednje što imaju daju neprijatelju.
Picoki i pijetao iz đurđevačkog topa: Kad je u opkoljenoj utvrdi ostao samo jedan pijetao, branitelji ga, kaže predaja, nisu pojeli, nego su ga ispalili iz topa u osmanski tabor. Zapovjednik opsade zaključio je da u gradu hrane ima napretek i otišao.
Povratnici u kronici Williama od Newburgha: Engleski kanonik iz 12. stoljeća opisao je pokojnike koji se vraćaju svojim obiteljima i donose bolest. Jednu je predaju završio prizorom spaljenog srca.
Prokletstvo Lokruma: Posljednje noći prije odlaska s otoka benediktinci su, kaže priča, s okrenutim svijećama obišli Lokrum i prokleli svakoga tko ga bude prisvojio. Nekoliko desetljeća poslije otok je kupio carev brat.
Pulska Arena i vile s Učke: Istarska predaja kaže da su Arenu u Puli u jednoj noći gradile vile, noseći kamenje s Učke. Kad je zapjevao pijetao, morale su pobjeći, pa je golema građevina ostala bez krova.
Ružica grad i vila uzidana u temelje: Što su graditelji danju podigli, vile su noću srušile, sve dok najljepša među njima nije uzidana u temelje. Tako predaja objašnjava ime najveće utvrde u Slavoniji, a arheolozi su 2020. u njezinoj kapeli našli kostur ubijenog čovjeka.
Škrinja svetog Šimuna i kraljičin prst: Prema zadarskoj predaji, tijelo starca koji je u jeruzalemskom Hramu primio malog Isusa stiglo je u grad slučajno, s brodom koji je bježao pred olujom. Stoljeće i pol kasnije kraljica mu je, kaže priča, potajno otkinula dio prsta.
Ston, zidine i predaje uz solanu: Stonske zidine štitile su solanu, a na Veliki petak u predaji i običaju doista „gore”. Uz njih se susreću povijest obrane Pelješca i živa tradicijska kultura.
Šumske dekle, sene i vedi s Bilogore: U bilogorskim šumama, kažu stari, žive dlakave djevojčice koje kradu hranu i zauzvrat čiste štale, a noću iz zemlje izlazi sena i odnosi ljude pod zemlju. Te je priče sredinom 20. stoljeća sakupio učitelj koji je biciklom obilazio sela.
Sveta Eufemija i sarkofag koji je doplovio u Rovinj: U zoru 13. srpnja 800., kaže predaja, Rovinjci su na obali ugledali mramorni sarkofag koji je doplovio kao kamena lađa. Nisu ga mogli pomaknuti ni volovi ni konji, a izvukao ga je dječak s dvije slabašne junice.
Sveti Juraj i zmaj: U gradu Sileni ždrijeb je pao na kraljevu kćer, pa su je odjenuli kao nevjestu i poveli zmaju. Vitez koji je naišao nije zmaja odmah ubio, nego ga je princezinim pojasom doveo u grad kao krotku životinju.
Sveti Kvirin i mlinski kamen koji nije potonuo: Sisačkog biskupa Kvirina bacili su u rijeku s mlinskim kamenom oko vrata. Prema svetom Jeronimu, nije potonuo: dugo je plutao, govorio okupljenima da se ne boje i jedva izmolio da ga rijeka primi.
Utvrda Surami i mladić Zurab: Zidovi utvrde na prijelazu između istočne i zapadne Gruzije rušili su se svake noći, sve dok u njih nije uzidan mladić Zurab, jedini sin svoje majke. Kažu da iz tog dijela zida i danas kapaju njezine suze.
Veli Jože i divovi iz doline Mirne: Dva diva, kaže istarska pučka priča, prala su noge u istom potoku, a kad su gradili zvonik u Motovunu, dodavali su si čekić preko cijele doline. Jednome je bilo ime Veli Jože, ali za njega je cijela Hrvatska čula tek iz Nazorove pripovijesti.
Vineta i Ys, gradovi koje je progutalo more: Na južnoj obali Baltika pričalo se o bogatom gradu koji je more progutalo zbog oholosti njegovih stanovnika, a u Bretanji o kraljevoj kćeri koja je ukrala ključ morskih vrata. Jedan od ta dva grada možda je stvarno postojao.
Vještice s Kleka: U olujnim noćima, kaže stara predaja, na vrh Kleka iznad Ogulina slijeću vještice, vile i vilenjaci iz cijelog svijeta, a njihov ples i vrisak čuju se sve do grada. Još u 17. stoljeću Valvasor je pisao da na toj planini vještice drže svoj sabat.