predaje

Sve tajne s oznakom predaje (62).

Aswang, noćno biće Filipina: Danju je ona susjeda, udana u selu, a noću, kažu, leti nad krovovima i vreba trudnice. Španjolski misionari zapisali su već 1589. da se ničega na otocima ne boje kao njega.
Atilin grob: Hunski kralj umro je 453. nakon svadbene gozbe, a oni koji su ga pokopali, piše gotski povjesničar, nisu preživjeli pogreb. Mađarska predaja kaže da počiva pod koritom rijeke Tise, u tri lijesa od zlata, srebra i željeza.
Baba Jaga: Živi u kolibi na kokošjim nogama, leti u drvenom stupi, a metlom za sobom briše tragove. Jednom junaku prijeti da će ga pojesti, a drugome pokazuje put. Zašto je baka iz šume u bajkama i čudovište i pomoćnica?
Banshee: Oko jedan sat iza ponoći engleska plemkinja Ann Fanshawe ugledala je na prozoru irske kuće ženu u bijelom, crvene kose, koja je triput nešto glasno izgovorila i nestala. Ujutro joj je domaćica rekla da je u kući te noći umro jedan rođak.
Blago kraljice Teute: Ilirska kraljica koja je izazvala Rim povukla se 229. pr. Kr. u utvrdu u dnu Bokokotorskog zaljeva. Ondje se još pripovijeda da je svoje blago bacila u podzemnu rijeku, koja nakon jakih kiša ponekad izbaci poneki novčić.
Bunyip: U srpnju 1845. novine u Geelongu objavile su da je pronađena kost nove životinje, a jedan je Aboridžin, kad su mu je pokazali, rekao da pripada bunyipu i nacrtao ga. Godinu kasnije u sydneyski muzej nahrupile su gužve da vide njegovu lubanju.
Čakovečki pozoj i grabancijaš: Pod Čakovcom, kažu stari Međimurci, leži zeleni zmaj: glava mu je pod Starim gradom Zrinskih, a rep pod crkvom svetog Nikole. Izvući ga može samo putujući đak crne škole, ali tada bi se pola grada srušilo u vodu.
Caleuche, brod vještaca s Chiloéa: Kad bi se na otočju Chiloé trgovac naglo obogatio, susjedi bi šaptali da noću pod njegovom kućom zveckaju lanci. Bio je to, govorili su, Caleuche, svijetli brod vještaca, koji mu potajno iskrcava robu.
Divlji lov: Godine 1127. redovnici u Peterboroughu zapisali su da su po šumama oko opatije noću jahali crni lovci na crnim konjima i jarcima, s crnim psima širokih očiju, i da se čulo kako pušu u rogove. Slične povorke Europa je stoljećima viđala u zimskim olujama.
Drekavac: Krik u noći kraj groblja, vodenice ili bare, nalik dječjem plaču ili vučjem zavijanju. U nekim selima vjerovalo se da tako doziva duša djeteta koje je umrlo nekršteno.
Đulin ponor: Ondje gdje rijeka Dobra nestaje pod Ogulinom, kaže predaja, bacila se djevojka koja je čula da joj je dragi poginuo u boju s Turcima. Po njoj se ponor i danas zove Đulin, a u stijeni iznad njega mještani vide lice njezina zaručnika.
Dvigrad i Morganovo blago: U Limskoj dragi u Istri stoje zidine grada koji nije srušila nijedna vojska: stanovnici su ga ostavili sami, bježeći od kuge, malarije i rata. Predaja kaže da je u pustim ulicama zakopao blago velški gusar Henry Morgan, koji je prema povijesnim vrelima umro na Jamajci.
Dvorac Glamis i njegova tajna soba: Priča o skrivenoj sobi u škotskom dvorcu s vremenom je dobila i zatočenog nasljednika kojega su nazivali „čudovištem”. Najstariji poznati opis tajne sobe ne spominje zatočenika, a kasniji zapisi pokazuju kako se legenda mijenjala.
Gavanovi dvori i Crveno jezero: Bogati Gavan cijeli je dan brojao novac, a njegova je žena prosjaku dobacila koru kruha s papuče. Te noći, kaže imotska predaja, zemlja se otvorila i progutala oba njegova dvora, a na njihovu mjestu ostala su Crveno i Modro jezero.
Gospa od Utočišta i kip koji je doplovio Dunavom: Prema predaji, Marijin kip koji je trebalo skloniti na sigurno umotan je i pušten niz Dunav, a zaustavio se na obali kod Aljmaša. Mještani su ga primili, i tako je svetište dobilo ime Gospa od Utočišta.
Grgurevo i fra Luka Ibrišimović Sokol: Svakog 12. ožujka iznad Požege odjekuju pucnji iz starih pušaka i malih topova. Prema predaji, upravo je buka 1688. otjerala Osmanlije iz grada, a predvodio ju je franjevac kojega puk i danas zove Sokol.
Hitobashira, japanski "ljudski stup": Kad su se stupovi mosta u Matsueu stalno urušavali, odlučili su da pod most ide prvi čovjek koji ga prijeđe u hlačama bez ukrućenog umetka. Kad se 1891. gradio novi most, seljaci se nisu usuđivali doći u grad.
Hum, najmanji grad, i Aleja glagoljaša: Kad su divovi sagradili gradove u dolini Mirne, kaže priča, ostalo im je nešto kamenja, pa su od njega složili Hum. Gradić s pedesetak stanovnika danas se predstavlja kao najmanji grad na svijetu, a pred njegovim vratima završava sedam kilometara dug niz spomenika glagoljici.
Jankovac, grofov grob u stijeni i hajdukova špilja: Na Papuku, iznad malog jezera, plemić koji je uredio dolinu dao je svoj grob uklesati u stijenu. Kronika iz 1902. ipak piše da narod nije pamtio njega, nego hajduka koji je dvanaest godina živio u obližnjoj špilji.
Kalnički šljivari i kralj u opsadi: Kad se kralj Bela IV. pred Tatarima sklonio na Kalnik, seljaci su ga, kaže predaja, hranili šljivama i za to dobili plemstvo. Povijesni izvori kralja vode drugim putem, ali kalnički plemići i njihove povlastice doista su postojali.
Kitež, grad u jezeru Svetlojar: Kad je vojska Batu-kana stigla do jezera u šumama iza Volge, grad koji je tražila nestao je pod vodom. Prema predaji, pravednici i danas u dubini Svetlojara mogu vidjeti svjetla crkvenih ophoda.
Kitsune: U ožujku 2022. na vulkanskim obroncima Nasua u Japanu raspao se na dvoje kamen u koji je, prema legendi, zarobljen duh devetorepe lisice. Lokalne vlasti pozvale su svećenike da obave obred smirenja.
Kraken, neman koju su ribari smatrali otokom: Norveški ribari pričali su da ponekad na pučini nađu more pliće nego što bi trebalo biti, a ribe toliko da se udice pune same. Tada su znali da moraju bježati, jer se ispod njih diže kraken, životinja tako velika da je mornari zamijene za otočje.
Kraljević Marko: U povijesnim ispravama bio je gospodar malog područja oko Prileja i osmanski vazal koji je poginuo boreći se za sultana. U pjesmama je živio tristo godina, dijelio vino sa svojim konjem Šarcem, a vila mu je bila posestrima.
Krampus: Rogat i dlakav, s lancima, šibom i jednim kozjim kopitom, uoči svetog Nikole obilazi kuće. Dobra djeca dobivaju darove, a zločesta šibu, a u starijim pričama Krampus je djecu odnosio u košu.
La Llorona: Deset godina prije dolaska Španjolaca, zapisao je Bernardino de Sahagún, stanovnici Tenochtitlana noću su čuli ženu kako plače i viče: "O djeco moja, gdje da vas odvedem?" Danas je ista žena u bijelom, La Llorona, najpoznatiji duh Meksika.
Legenda o Rozafi: Zidovi tvrđave nad Skadrom rušili su se svake noći, dok graditelji nisu pristali u njih uzidati ženu koja im sutra prva donese ručak. Ona je tražila samo da joj ostave otkrivenu dojku, ruku i nogu, da može hraniti i uspavljivati sina.
Leteći Nizozemac: Kapetan se zakleo da će oploviti Rt dobre nade makar mu trebalo do Sudnjeg dana. Prema legendi, njegov brod i danas plovi olujama, a mornari koji ga ugledaju ne vraćaju se kući.
Lobor-grad i Crni Tomo: Na obronku Ivanščice stoje ostaci najmanje srednjovjekovne utvrde u Zagorju. Predaja kaže da je u njoj živio Crni Tomo, vitez koji je otimao djevojke, a da je kasniji gospodar zbog odrubljene glave jednog starca proklet do sedmog koljena.
Macić, mali duh u crvenoj kapici: Izgleda kao dječak u crvenoj kapici, voli prženu hranu i noću odvodi konje iz staje. Kome je sklon, pomoći će mu naći novac; koga ne voli, može ga preplašiti nasmrt.
Maelstrom i Corryvreckan, vrtlozi koji gutaju brodove: Na staroj karti iz 1539. kod Lofota zjapi golem vrtlog s natpisom "Ovo je strašna Haribda", a učenjaci su vjerovali da voda ondje ponire kroz Zemlju. Edgar Allan Poe i Jules Verne poslali su u njega svoje junake. Pravi uzrok krije se u plimi i obliku dna.
Majstor Manole i samostan u Curtei de Argeș: Manole je molio Boga da pošalje pljusak i oluju, samo da mu se žena vrati kući. Ona je ipak stigla na gradilište, a on ju je, kao u šali, počeo zazidavati u zid samostana.
Mongolski smrtni crv: Oko 1920. mongolski dužnosnici zamolili su američkog paleontologa da im iz pustinje Gobi donese primjerak crva čiji dodir, kako su vjerovali, ubija na mjestu. Nitko od njih nije ga vidio, ali svi su ga mogli potanko opisati.
Mora: Noću ulazi kroz ključanicu, sjeda spavaču na prsa i pritišće ga dok se ne može ni maknuti ni viknuti. Ujutro je, kaže predaja, obična djevojka iz susjedstva.
Most u Arti: Četrdeset pet majstora i šezdeset šegrta gradilo je most cijeli dan, a noću bi se srušio. Ptica ljudskim glasom rekla je glavnom graditelju da most neće stajati dok u temelj ne ugradi vlastitu ženu.
Nain Rouge, crveni patuljak iz Detroita: Osnivač Detroita, kaže legenda, udario je štapom malog crvenog patuljka i time prokleo sebe i svoj grad. Prvi zapis te priče objavljen je gotovo dva stoljeća kasnije, a danas je Detroićani svakog proljeća istjeruju iz grada u maskama i uz bubnjeve.
Octavius, brod zaleđen u vremenu: Prema priči, kitolovci su 1775. kod Grenlanda naišli na brod okovan ledom, a u kabini je kapetan još sjedio za stolom s perom u ruci. Zadnji zapis u dnevniku nosio je datum od prije trinaest godina. Za taj brod nema ni jednog zapisa izvan priče.
Ogopogo: Narod Syilx stoljećima je, prema predaji, prije prelaska jezera Okanagan vodi darivao malu životinju za duha koji ondje živi. Doseljenici su od tog duha napravili čudovište i nazvali ga po pjesmi iz engleskog varijetea.
Okić i vila s Plešivice: Tri su godine branitelji Okića odolijevali turskoj opsadi, a kad im je nestalo hrane, s Plešivice je, kaže predaja, sišla vila i dala im neobičan savjet: neka posljednje što imaju daju neprijatelju.
Orang pendek: Britanska novinarka došla je 1989. na Sumatru pisati o putovanjima, a zatim je godinama tražila uspravno dlakavo biće visoko kao dijete. Tvrdi da ga je vidjela tri puta, ali ga nikad nije fotografirala.
Paraliza sna: Probudiš se, ali ne možeš se pomaknuti ni progovoriti, a u sobi osjećaš nečiju prisutnost i težinu na prsima. Stoljećima su to tumačili kao demone i vještice; danas znamo da je riječ o snu koji ne pušta tijelo.
Perchta, alpska gospa zimskih noći: U noći uoči Sveta tri kralja obilazila je kuće i provjeravala je li sav lan ispreden. Lijenoj prelji, prema predaji, rasparala bi trbuh i napunila ga kudjeljom, a marljivoj ostavila srebrnjak u vjedru.
Picoki i pijetao iz đurđevačkog topa: Kad je u opkoljenoj utvrdi ostao samo jedan pijetao, branitelji ga, kaže predaja, nisu pojeli, nego su ga ispalili iz topa u osmanski tabor. Zapovjednik opsade zaključio je da u gradu hrane ima napretek i otišao.
Ružica grad i vila uzidana u temelje: Što su graditelji danju podigli, vile su noću srušile, sve dok najljepša među njima nije uzidana u temelje. Tako predaja objašnjava ime najveće utvrde u Slavoniji, a arheolozi su 2020. u njezinoj kapeli našli kostur ubijenog čovjeka.
Špilja Lovelock i priče o crvenokosim divovima: Godine 1911. dvojica rudara kopala su šišmišji izmet u jednoj špilji u Nevadi i pod njim naišla na tisuće predmeta i ljudske ostatke. Uskoro se proširila priča da su ondje pokopani crvenokosi divovi, a najstariji zapis predaje Pajuta o toj špilji o divovima ne govori ni riječi.
Stari grad Ozalj i kruna u zidu: U zidovima grada Zrinskih i Frankopana iznad Kupe, prema predaji, leži zazidana kruna hrvatskih kraljeva, a ispod stijene zmaj čuva blago. Priča se da su ispod grada prolazi toliko široki da su vitezovi njima mogli pobjeći na konjima.
Ston, zidine i predaje uz solanu: Stonske zidine štitile su solanu, a na Veliki petak u predaji i običaju doista „gore”. Uz njih se susreću povijest obrane Pelješca i živa tradicijska kultura.
Šumske dekle, sene i vedi s Bilogore: U bilogorskim šumama, kažu stari, žive dlakave djevojčice koje kradu hranu i zauzvrat čiste štale, a noću iz zemlje izlazi sena i odnosi ljude pod zemlju. Te je priče sredinom 20. stoljeća sakupio učitelj koji je biciklom obilazio sela.
Sveti Juraj i zmaj: U gradu Sileni ždrijeb je pao na kraljevu kćer, pa su je odjenuli kao nevjestu i poveli zmaju. Vitez koji je naišao nije zmaja odmah ubio, nego ga je princezinim pojasom doveo u grad kao krotku životinju.
Svirač iz Hamelina: Na dan svetih Ivana i Pavla 1284. iz njemačkog grada Hamelina nestalo je, prema starim zapisima, sto trideset djece koja su otišla za šareno odjevenim sviračem. Štakori su u priču stigli tek tri stoljeća kasnije.
Utvrda Surami i mladić Zurab: Zidovi utvrde na prijelazu između istočne i zapadne Gruzije rušili su se svake noći, sve dok u njih nije uzidan mladić Zurab, jedini sin svoje majke. Kažu da iz tog dijela zida i danas kapaju njezine suze.
Vampiri: U siječnju 1732. austrijski vojni liječnici otvorili su grobove u srpskom selu Medveđi i potpisali izvješće da su tijela "u stanju vampirizma". Nakon toga riječ vampir obišla je Europu.
Veli Jože i divovi iz doline Mirne: Dva diva, kaže istarska pučka priča, prala su noge u istom potoku, a kad su gradili zvonik u Motovunu, dodavali su si čekić preko cijele doline. Jednome je bilo ime Veli Jože, ali za njega je cijela Hrvatska čula tek iz Nazorove pripovijesti.
Vile: Zlatne kose, bijele haljine i glas koji se čuje s planine. Vila može junaku biti posestrima i spasiti mu život, a može ga i ustrijeliti strijelom ako joj zasmeta pjesmom.
Vineta i Ys, gradovi koje je progutalo more: Na južnoj obali Baltika pričalo se o bogatom gradu koji je more progutalo zbog oholosti njegovih stanovnika, a u Bretanji o kraljevoj kćeri koja je ukrala ključ morskih vrata. Jedan od ta dva grada možda je stvarno postojao.
Vještice s Kleka: U olujnim noćima, kaže stara predaja, na vrh Kleka iznad Ogulina slijeću vještice, vile i vilenjaci iz cijelog svijeta, a njihov ples i vrisak čuju se sve do grada. Još u 17. stoljeću Valvasor je pisao da na toj planini vještice drže svoj sabat.
Vortigernova kula i dva zmaja na Dinas Emrysu: Britanski kralj Vortigern htio je na stjenovitom brdu u Walesu sagraditi utvrdu, ali je sva građa svake noći nestajala. Mudraci su mu rekli da mjesto mora poškropiti krvlju dječaka bez oca, a pronađeni dječak umjesto toga pokazao je što leži ispod brda.
Vrykolakas, grčki povratnik: Na prijelazu iz 1700. u 1701. na Mikonosu cijele su obitelji spavale na gradskom trgu jer se, kako su vjerovali, ubijeni seljak noću vraćao iz groba. Francuski botaničar koji je bio na otoku zapisao je svaki dan tog straha.
Wendigo: U pričama naroda Cree i Ojibwe wendigo se ne rađa: čovjek to postaje kad ga u gladnoj zimi svlada pohlepa. Zato se priča o njemu pripovijeda kao pouka o dijeljenju hrane, a ne kao priča za plašenje.
Yowie, australski "dlakavi čovjek": Za uspravnu, dlakavu zvijer iz australskih šuma u 19. stoljeću govorilo se da je "yahoo", po bićima iz Gulliverovih putovanja. Ime yowie, pod kojim je danas poznata, prihvaćeno je tek 1970-ih.
Zduhač, čuvar koji se bori u oblacima: Dok spava dubokim snom, duša mu izlazi iz tijela i odlazi u vjetrove. Ondje se, kaže predaja, s dušama iz drugih krajeva bori za ljetinu, mlijeko i kišu svoga sela.
Zmajeve kosti: Godine 1335. kraj Klagenfurta iskopana je golema lubanja i proglašena glavom zmaja. Kipar ju je dva i pol stoljeća poslije uzeo za uzor, a tek je 1840. utvrđeno da je pripadala vunastom nosorogu iz ledenog doba.