Nestanak Glenna Millera

Glenn Miller bio je krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina najprodavaniji glazbenik u Sjedinjenim Državama. Skladbe poput In the Mood i Moonlight Serenade svirale su na svim radijskim postajama. Godine 1942., na vrhuncu slave, raspustio je civilni orkestar i prijavio se u vojsku. Postao je časnik Zrakoplovstva američke kopnene vojske i osnovao vojni orkestar koji je zabavljao vojnike i snimao emisije za radio.

Orkestar u Bedfordu

U lipnju 1944. Miller je s orkestrom stigao u Englesku. Iz Londona su se ubrzo preselili u Bedford, gdje je BBC imao studije, a samo dan nakon odlaska njihov je stari smještaj u Londonu pogodila leteća bomba. Orkestar je pet mjeseci nastupao po vojnim bazama i snimao za radio. Kad su saveznici oslobodili Pariz, odlučeno je da se orkestar u prosincu preseli u Francusku, odakle bi bio bliže bojištu.

Miller je trebao otputovati nekoliko dana prije ostalih kako bi u Parizu sve pripremio. Bio je upisan na redovni vojni let 14. prosinca, ali je zbog lošeg vremena u Francuskoj otkazan. Miller je bio nestrpljiv. Telefonom je saznao da pukovnik Norman Baessell sljedećeg dana leti u Francusku malim zrakoplovom i da ima slobodno mjesto.

Posljednji let

U petak 15. prosinca 1944. jednomotorni Noorduyn Norseman, kojim je upravljao pilot John Morgan, sletio je na uzletište Twinwood Farm kraj Bedforda. Ukrcali su se Baessell i Miller, a zrakoplov je poletio u 13:55. Bilo je hladno i maglovito. Prema kasnijim navodima, vojni promatrači zabilježili su zrakoplov kako leti prema jugu iznad rta Beachy Head. Nad Francuskom se nikad nije pojavio.

Nitko ga isprva nije tražio. Miller nije imao dopuštenje za taj let i nije o njemu obavijestio nadređene, a sljedećeg jutra počela je njemačka ofenziva u Ardenima, koja je zaokupila savezničko zapovjedništvo. Kad je orkestar 18. prosinca stigao u Pariz i nije zatekao svog vođu, tek se tada shvatilo da je zrakoplov nestao. Millerova supruga obaviještena je 23. prosinca, a javnost dan kasnije. Orkestar je na Božić nastupio bez njega.

Istraga

Komisija Osme zračne armije zaključila je u siječnju 1945. da je zrakoplov pao u La Manche zbog kombinacije pogreške pilota, mehaničkog kvara i lošeg vremena. Trojica putnika proglašena su mrtvima nakon godinu i dan. Millerovo ime upisano je na zid nestalih na američkom vojnom groblju u Cambridgeu, a na groblju Arlington postavljen mu je 1992. spomen-kamen.

Mnogi istraživači smatraju da se u motoru ili rasplinjaču stvorio led. Norseman je imao jedan motor, a dan je bio vrlo hladan, pa bi zaleđivanje moglo zaustaviti motor nad morem. Povjesničar Dennis Spragg, autor knjige o Milleru, smatra da su najvjerojatniji uzroci led na motoru, cijevima za gorivo i krilima ili kvar grijača rasplinjača.

Bombe nad morem

Desetljećima kasnije bivši navigator britanskog zrakoplovstva Fred Shaw iznio je drugačije objašnjenje. Tvrdio je da je 15. prosinca bio u jednom od bombardera Lancaster koji su se vraćali s otkazanog napada na Njemačku i da su nad La Mancheom, u za to predviđenom području, izbacili bombe kako ne bi slijetali s njima. Pritom je, kako je rekao, ispod sebe vidio mali jednomotorni zrakoplov kako pada u more. Britanski dokumentarac iz 2001. zaključio je da je to najuvjerljivije objašnjenje. Drugi istraživači nisu uvjereni. Spragg, primjerice, smatra da se pouzdano zna da bombe Lancastera nisu oborile Norseman.

Uz ta dva objašnjenja kružile su i priče bez ikakvih dokaza: da je Miller stigao do Pariza i ondje umro, da su ga zarobili Nijemci ili da je bio na tajnom zadatku. Nijedna nije potkrijepljena dokumentima.

Godine 2019. američka organizacija TIGHAR, koja se bavi potragom za nestalim zrakoplovima, provjeravala je iskaz ribara koji je tvrdio da je 1987. u mrežu izvukao olupinu sličnog zrakoplova južno od rta Portland Bill, a zatim je pustio natrag u more. Olupina nije pronađena.