Octavius, brod zaleđen u vremenu

Prema priči, kitolovci su 1775. kod Grenlanda naišli na brod okovan ledom, a u kabini je kapetan još sjedio za stolom s perom u ruci. Zadnji zapis u dnevniku nosio je datum od prije trinaest godina. Za taj brod nema ni jednog zapisa izvan priče.

Ukratko

  • Prema legendi, kitolovac Herald je 1775. zapadno od Grenlanda pronašao brod Octavius s cijelom posadom smrznutom, a posljednji zapis u brodskom dnevniku bio je iz studenoga 1762.
  • Brod se navodno vraćao iz Azije kroz Sjeverozapadni prolaz, koji tada nitko nije uspio prijeći, i ondje je zarobljen u ledu.
  • Za brod, kapetana i kitolovca nisu pronađeni nikakvi suvremeni zapisi; priča se u poznatom obliku pojavljuje u američkim novinama 1828., i to bez imena broda.
  • Istraživač Frank M. Schuster 2022. je pokazao da je riječ o tipičnoj putujućoj legendi, koja je s vremenom mijenjala imena, mjesta i pojedinosti.

Priče o brodovima duhova obično počinju susretom: netko na pučini ugleda brod bez kormilara, pristane uz njega i pronađe ono što nitko nije očekivao. Priča o Octaviusu jedna je od najpotpunijih takvih priča, s datumima, položajima i zadnjim zapisom iz dnevnika. Upravo su te pojedinosti razlog zašto ju je toliko teško provjeriti.

Susret kod Grenlanda

U obliku koji se danas najčešće prepričava, kitolovac Herald plovio je 11. listopada 1775. zapadno od Grenlanda kad je iz magle izronio jedrenjak prekriven ledom. Kapetan kitolovca, u nekim inačicama Warrens, u drugima Warren, poslao je petoricu ljudi da se popnu na brod. Ispod palube pronašli su posadu od dvadeset osmero ljudi, sve mrtve i očuvane hladnoćom.

U kapetanovoj kabini kapetan je sjedio za stolom, s perom u ruci i dnevnikom pred sobom. Uz njega su bile žena i dijete umotano u pokrivač, a u blizini mornar s kremenom i čeličnim ognjilom, kao da je do posljednjeg trenutka pokušavao zapaliti vatru. Prestrašeni mornari ponijeli su samo dnevnik i vratili se na svoj brod, a ledeni brod je otplovio i više ga nitko nije vidio.

Iz dnevnika, koji se navodno raspadao od smrzavanja, sačuvalo se samo nekoliko prvih i posljednjih stranica. Prema njima, Octavius je 1761. isplovio iz Engleske prema Istoku, a godinu dana kasnije kapetan se odlučio vratiti kraćim, ali gotovo neistraženim putem: Sjeverozapadnim prolazom, kroz led sjeverno od Amerike. Zadnji zapis nosio je datum 11. studenoga 1762. Prema njemu, brod je bio zarobljen u ledu sedamdeset dana, vatra se ugasila prethodnog dana, a kapetanova je žena umrla tog jutra.

Ako je priča istinita, Octavius je u trinaest godina sam, bez žive posade, otplutao iz mora sjeverno od Aljaske do Grenlanda i tako postao prvi brod koji je prošao Sjeverozapadni prolaz. Taj je prolaz brodom prvi cijelim putem prešla tek ekspedicija Roalda Amundsena, između 1903. i 1906.

Gdje su zapisi

Prvi problem priče je što izvan nje nema ničeg. Nisu poznati ni brodski upisnici ni lučke knjige koji bi potvrdili brod Octavius takve plovidbe, kitolovac Herald koji bi 1775. donio dnevnik, ni sam dnevnik. Priča navodi točan položaj na kojem je brod zarobljen, sjeverno od današnjeg Utqiagvika na Aljasci, ali kapetanovo ime se ne spominje.

Drugi problem je u samoj priči. Mornari su navodno uzeli samo dnevnik i ništa drugo nisu pregledali, pa nitko nije mogao provjeriti ostatak broda. Pisac Raymond Ramsay, koji je priču uvrstio u knjigu o izgubljenim mjestima, priznao je 1972. da ne može jamčiti za njezinu istinitost i da joj nije mogao ući u trag.

Priča bez imena

Najtemeljitije istraživanje objavio je 2022. u časopisu Polar Record Frank M. Schuster, koji je tražio podrijetlo slične legende o brodu Jenny iz Drakeova prolaza. Pratio je priču o ledenom brodu unatrag kroz stare novine i pronašao zanimljiv slijed.

Priče o ledenim brodovima sa smrznutom posadom pojavljuju se u američkim književnim listovima najkasnije 1825., kad je u jednoj od njih brod zarobljen još u Baltiku. Dana 8. prosinca 1828. list New York Gazette objavio je priču pod naslovom "Strašno otkriće", smještenu u arktičke vode. Ona sadrži sve glavne prizore kasnije legende, pa i isti zadnji zapis iz dnevnika s datumom 11. studenoga 1762., ali brod u njoj nema ime. Priču su ubrzo prenijele i druge novine.

Legenda je ponovno oživjela 1846. i 1847., dok je svijet čekao vijesti o izgubljenoj Franklinovoj ekspediciji u Sjeverozapadnom prolazu. Tada je kružila po irskim, engleskim i škotskim novinama, uz tvrdnju da je preuzeta iz londonskog časopisa Westminster Review, u kojem je Schuster nije pronašao. Krajem 19. stoljeća brod se u jednoj zbirci zove Gloriana, a danas je najpoznatiji pod imenom Octavius.

Schuster upozorava da godine u legendi nisu slučajno odabrane. U 18. stoljeću Sjeverozapadni prolaz bio je velika tema europskih pomorskih sila, a 1775. bila je iznimno ledena godina u Grenlandskom moru: nizozemska kitolovačka flota tada je izgubila jedanaest brodova, mnogo više nego inače. Zaključio je da je priča klasična putujuća legenda, koja tvrdi da je istinita i zato čuva precizne pojedinosti, ali ih s vremenom seli s broda na brod i s mora na more. Ista se priča, s drugim imenima, pojavila i u južnim morima kao legenda o brodu Jenny.

Kronologija

  1. 11. studenoga 1762.: Datum zadnjeg zapisa u dnevniku prema legendi.
  2. 11. listopada 1775.: Prema legendi, kitolovac Herald nailazi na ledeni brod zapadno od Grenlanda.
  3. 1825.: U američkom književnom listu objavljena je priča o brodu sa smrznutom posadom u Baltiku.
  4. 8. prosinca 1828.: New York Gazette objavljuje priču "Strašno otkriće", s istim zadnjim zapisom, ali bez imena broda.
  5. 1846.–1847.: Priča kruži britanskim i irskim novinama dok se čekaju vijesti o Franklinovoj ekspediciji.
  6. 1895.: U jednoj britanskoj zbirci brod se zove Gloriana.
  7. 1903.–1906.: Ekspedicija Roalda Amundsena prvi put brodom prelazi cijeli Sjeverozapadni prolaz.
  8. 2022.: Frank M. Schuster objavljuje istraživanje o podrijetlu legendi o ledenim brodovima.

Ključne osobe

  • Frank M. Schuster: Istraživač koji je 2022. u časopisu Polar Record pratio podrijetlo legendi o ledenim brodovima.
  • Kenn Harper: Kanadski povjesničar Arktika koji je pisao o legendi o Octaviusu i uočio njezinu sličnost s pričom o brodu Jenny.

Što se zna

  1. Nisu pronađeni suvremeni zapisi o brodu Octavius, kitolovcu Herald ni o susretu 1775.
  2. Priča se u novinama pojavljuje najkasnije 1828., kada brod u njoj još nema ime.
  3. U inačici s kraja 19. stoljeća brod se zove Gloriana, a danas je najpoznatiji kao Octavius.
  4. Sjeverozapadni prolaz brodom je prvi put cijelim putem prijeđen između 1903. i 1906.
  5. Godina 1775. bila je iznimno ledena u Grenlandskom moru, a nizozemska kitolovačka flota tada je izgubila jedanaest brodova.

Otvorena pitanja

  • Tko je napisao prvu inačicu priče i je li se oslanjao na neki stvaran susret na moru?
  • Odakle potječu precizni datumi iz legende, 1762. i 1775.?
  • Zašto je brod s vremenom dobio upravo ime Octavius?

Teorije

  • Mornarska priča koja se selila s broda na brod, bez stvarnog broda Octavius
  • Stvaran susret s napuštenim brodom u ledu, kasnije uljepšan i dopunjen
  • Istinit događaj koji se dogodio onako kako ga legenda opisuje

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Schuster, F. M. (2022). In search of the origin of an Antarctic ghost ship: The legend of the Jenny re-evaluated. Polar Record 58.
  • Notes and Queries, 4. serija, sv. 2 (1868.), str. 508, kratka bilješka o ledenom brodu.
  • Ramsay, R. H. (1972). No Longer on the Map. Viking Press.

Izvori