Palatinsko svjetlo

Dvije priče o istom brodolomu utkane su u Palatinsko svjetlo. Jedna je povijest Princess Auguste, britanskog trgovačkog broda koji se 1738. nasukao na Block Islandu. Druga je legenda o plamtećem brodu koji se u godinama poslije navodno pojavljivao nad morem. S vremenom se ime putnika iz njemačkog Palatinata prenijelo na brod, pa je stvarni naziv Princess Augusta ustupio mjesto „Palatine”. Povjesničarka Jill Farinelli pokazuje kako su se glasine o nesreći pretvorile u priču o zločinu, a zatim i u legendu o ukazanju.

Posljednje putovanje Princess Auguste

Brod je isplovio iz Europe prema Philadelphiji s iseljenicima iz Palatinata i susjednih područja. Putovanje je bilo teško: prema Farinellinu prikazu, do Block Islanda stigao je samo dio ljudi koji su krenuli, a putnici su bili bolesni, promrzli i gladni. Dva dana nakon Božića 1738. brod se tijekom oluje nasukao na sjevernom kraju otoka.

Nakon nesreće pojavile su se optužbe za loše postupanje. U jednoj verziji posada je ubila kapetana, uskratila putnicima hranu i napustila brod. U drugoj su otočani navodno postavili lažno svjetlo, naveli brod na plićak, a zatim opljačkali putnike. Obje priče uključivale su optužbe za nasilje i pljačku, ali njihovo širenje ne znači da su se događaji doista tako odigrali. Farinelli uspoređuje glasine s dokumentima i zaključuje da Princess Augusta nije bila napuštena, namjerno namamljena ni spaljena.

Svjetlo koje je postalo brod

Pripovijest o svjetlećem brodu povezala se s godišnjicom brodoloma. U knjizi Jill Farinelli navodi se da se izvještaj o plamtećoj pojavi pojavio oko prve obljetnice nesreće. Legenda je zatim rasla kroz usmene priče i književnost. Ljudi su opisivali svjetlo kao brod u plamenu, a ime Palatine učvrstilo se kao naziv i za brod i za ukazanje.

Pjesnik John Greenleaf Whittier čuo je predaju 1865. od Josepha P. Hazarda, stanovnika Newporta, te ju je obradio u pjesmi „The Palatine”, objavljenoj 1867. Pjesma je pridonijela popularnosti naziva i slike broda koji gori. Ona je književni prikaz predaje, a ne iskaz očevica brodoloma 1738. Kasniji čitatelji često su je uzimali kao dokaz za nadnaravni događaj, premda sama pjesma potvrđuje ponajprije da je priča postojala u 19. stoljeću.

Kako legenda čuva optužbe

Priča o Palatinskom svjetlu nije samo izvještaj o čudnom svjetlu. U njezinu su se središtu nalazile stvarne nesreće iseljenika, smrt na putu i sukobljene tvrdnje o odgovornosti. Farinelli opisuje kako su dvije optužujuće verzije nastale i mijenjale se tijekom desetljeća. Svaka je skupina u priči mogla pripisati krivnju drugoj: otočani su poricali namjerno navlačenje broda, dok su kopneni pripovjedači sumnjali u njih.

Suvremeno istraživanje legende zato razlikuje tri stvari: brodolom, glasine o zločinu i kasniju predaju o svjetlećem brodu. Postojanje svake od tih stvari ima drukčiju vrstu izvora. Brodolom je povijesni događaj; optužbe su povijesno zabilježene glasine; ukazanje pripada predaji. Ne treba ih spojiti u jedan potvrđeni slijed događaja. Fotografija svjetionika u ovom članku prikazuje stvarnu obalu Block Islanda, a ne navodno ukazanje.

Whittierova pjesma važna je i kao trag promjene žanra: u 19. stoljeću usmena predaja postaje književna pjesma, a zatim se često prepričava kao da je riječ o neposrednom izvještaju. Bilješka Colonial Society of Massachusetts potvrđuje objavu pjesme u siječnju 1867. Farinellijeva knjiga, nasuprot tome, prati dokumentarnu povijest broda i uspoređuje je s kasnijim inačicama priče.