Smrt pape Ivana Pavla I.

Papa koji se uvijek smiješio umro je u snu nakon samo 33 dana. Vatikan je u prvim danima nekoliko puta ispravljao vlastite izjave, i to je bilo dovoljno da se rodi jedna od najpoznatijih priča o zavjeri 20. stoljeća.

Ukratko

Papa Ivan Pavao I., rođen kao Albino Luciani, izabran je 26. kolovoza 1978., a pronađen je mrtav u svojoj sobi ujutro 29. rujna, nakon 33 dana pontifikata.
Vatikan je kao uzrok naveo iznenadnu srčanu smrt; obdukcija nije obavljena, a prve službene izjave o tome tko ga je pronašao i što je čitao kasnije su ispravljene.
Novinar David Yallop 1984. ustvrdio je da je papa otrovan jer je namjeravao raščistiti vatikanske financije; drugi istraživači i dokumenti objavljeni 2017. govore o prirodnoj smrti.
Crkva ga je 2022. proglasila blaženim, a teorije o ubojstvu i dalje imaju pristaše.

Kad je u kolovozu 1978. umro papa Pavao VI., kardinali su se okupili u konklavi i već drugog dana, 26. kolovoza, izabrali venecijanskog patrijarha Albina Lucianija. Sin radnika iz planinskog sela u pokrajini Belluno uzeo je ime Ivan Pavao I., prvo dvostruko papinsko ime u povijesti, u čast svojih dvaju prethodnika. Vjernici su ga brzo zavoljeli zbog jednostavnosti, topline i osmijeha, pa su ga prozvali "nasmiješenim papom". Odrekao se krunidbe i govorio je jednostavnim jezikom, bez uobičajenog papinskog "mi".

Jutro 29. rujna

Ujutro 29. rujna 1978. papa nije došao na misu u kapelu. Časna sestra Vincenza Taffarel, koja se brinula za njegovo kućanstvo, primijetila je da kava koju mu je ostavila stoji netaknuta, pa je ušla u sobu. Pronašla ga je mrtvog u krevetu, s upaljenom svjetiljkom i papirima u rukama. Liječnik Renato Buzzonetti utvrdio je da je smrt nastupila prethodne večeri, vjerojatno oko 23 sata, i kao uzrok naveo iznenadnu srčanu smrt, najvjerojatnije srčani udar.

Vijest je potresla svijet. Za samo nekoliko tjedana vjernici su oplakivali drugog papu u istoj godini, a u listopadu je izabran Karol Wojtyła, koji je uzeo ime Ivan Pavao II.

Ispravljene izjave

Vatikan je u prvim priopćenjima naveo da je papu pronašao njegov tajnik, svećenik John Magee, i da je u rukama držao knjigu "Nasljeduj Krista". Ubrzo se pokazalo da ga je zapravo pronašla časna sestra i da je držao bilješke za govore i službene papire. Vatikan je, prema kasnijim objašnjenjima, smatrao neprikladnim reći da je papu u spavaćoj sobi pronašla žena, a sadržaj papira nije htio otkriti.

Tome se pridružilo i to što obdukcija nije obavljena. Takav pregled nije bio uobičajen za pape, a crkveni propisi nisu ga predviđali. Tijelo je balzamirano već prvog dana. Za dio javnosti, ti nesigurni počeci bili su znak da se nešto prešućuje.

Knjiga Davida Yallopa

Godine 1984. britanski novinar David Yallop objavio je knjigu "U ime Božje", koja je prodana u milijunima primjeraka. Yallop je tvrdio da je papa otrovan jer je namjeravao raščistiti poslovanje vatikanske banke IOR, smijeniti njezina čelnika, nadbiskupa Paula Marcinkusa, i stati na kraj vezama s bankarom Robertom Calvijem i tajnom masonskom ložom P2 Licija Gellija. Calvijeva banka Banco Ambrosiano propala je 1982., a sam Calvi iste je godine pronađen obješen ispod mosta u Londonu. Ti stvarni skandali dali su Yallopovoj priči uvjerljivost u očima mnogih čitatelja. Priča je poslužila i kao nadahnuće za film "Kum III" iz 1990.

Odgovori istraživača i dokumenti

Vatikan je dopustio britanskom novinaru Johnu Cornwellu da razgovara sa svjedocima posljednjih dana pape. U knjizi "Lopov u noći" iz 1989. Cornwell je zaključio da nije bilo ubojstva, nego da je papa bio bolestan, iscrpljen i premalo zbrinut te da je najvjerojatnije umro od plućne embolije ili srčanog udara.

Godine 2017. talijanska novinarka Stefania Falasca, vicepostulatorica papina postupka za proglašenje blaženim, objavila je knjigu temeljenu na dokumentima iz vatikanskih arhiva i iskazima svjedoka, uključujući drugu časnu sestru, Margheritu Marin, koja je toga jutra ušla u sobu. Prema tim dokumentima, papa se večer prije žalio na bol u prsima, ali nije htio da se zove liječnik. Predgovor knjizi napisao je vatikanski državni tajnik Pietro Parolin.

Papa Franjo proglasio je Ivana Pavla I. blaženim 4. rujna 2022. na Trgu svetog Petra, nakon što je Crkva priznala čudo ozdravljenja jedne djevojčice u Argentini, pripisano njegovu zagovoru. Za vjernike je on ostao primjer jednostavnosti i dobrote, a njegovih 33 dana jedan je od najkraćih pontifikata u povijesti.

Kronologija

6. kolovoza 1978.: Umire papa Pavao VI.
26. kolovoza 1978.: Albino Luciani izabran je za papu i uzima ime Ivan Pavao I.
28. rujna 1978., navečer: Papa se žali na bol u prsima, ali ne zove liječnika.
29. rujna 1978., ujutro: Časna sestra Vincenza Taffarel pronalazi papu mrtvog u krevetu.
16. listopada 1978.: Izabran je papa Ivan Pavao II.
1982.: Propada Banco Ambrosiano; Roberto Calvi pronađen je mrtav u Londonu.
1984.: David Yallop objavljuje knjigu "U ime Božje".
1989.: John Cornwell objavljuje knjigu "Lopov u noći".
2017.: Stefania Falasca objavljuje knjigu s dokumentima o papinoj smrti.
4. rujna 2022.: Papa Franjo proglašava Ivana Pavla I. blaženim.

Ključne osobe

Ivan Pavao I.: Papa od 26. kolovoza do 28. rujna 1978., rođen kao Albino Luciani.
Vincenza Taffarel: Časna sestra koja je papu pronašla mrtvog.
Renato Buzzonetti: Liječnik koji je utvrdio papinu smrt.
John Magee: Papin tajnik, kojeg su prva priopćenja pogrešno navela kao onoga koji ga je pronašao.
David Yallop: Britanski novinar koji je u knjizi ustvrdio da je papa ubijen.
John Cornwell: Britanski novinar koji je zaključio da je smrt bila prirodna.
Paul Marcinkus: Nadbiskup i čelnik vatikanske banke IOR, kojeg Yallop navodi među osumnjičenima.
Stefania Falasca: Talijanska novinarka koja je 2017. objavila dokumente o papinoj smrti.

Što se zna

Ivan Pavao I. izabran je 26. kolovoza 1978., a pronađen je mrtav ujutro 29. rujna 1978.
Liječnik je kao uzrok naveo iznenadnu srčanu smrt; obdukcija nije obavljena, a tijelo je ubrzo balzamirano.
Prva vatikanska priopćenja pogrešno su navela tko je papu pronašao i što je držao u rukama, pa su kasnije ispravljena.
Vatikanska banka IOR bila je povezana s bankom Banco Ambrosiano Roberta Calvija, koja je propala 1982.
Prema dokumentima objavljenima 2017., papa se večer prije smrti žalio na bol u prsima.
Papa Franjo proglasio ga je blaženim 4. rujna 2022.

Što tvrde zagovornici

Vatikan je u prvim danima širio netočne podatke o tome tko je papu pronašao i što je čitao, što pokazuje da je nešto skrivao.
Bez obdukcije i uz brzo balzamiranje trovanje se više nije moglo dokazati ni isključiti.
Papa je, prema Yallopu, namjeravao raščistiti vatikanske financije, a ljudi oko vatikanske banke bili su upleteni u velike skandale.
Stvarni događaji koji su uslijedili, propast Banco Ambrosiana i Calvijeva smrt, pokazuju koliko su ti interesi bili opasni.
Papa je bio relativno mlad i nije imao poznatu ozbiljnu srčanu bolest.

Što kažu kritičari

Ispravke u priopćenjima mogu se objasniti nespretnošću i željom da se ne spominje žena u papinoj spavaćoj sobi, a ne prikrivanjem ubojstva.
Obdukcija nije bila uobičajena za pape, pa njezin izostanak nije bio poseban znak.
Svjedoci s kojima je razgovarao John Cornwell opisali su papu kao bolesnog, iscrpljenog i preopterećenog.
Dokumenti i iskazi objavljeni 2017. govore o boli u prsima večer prije smrti, što se slaže sa srčanim udarom.
Nijedan dokaz o planu trovanja nikad nije pronađen, a Yallopovi osumnjičeni nikad nisu optuženi.

Otvorena pitanja

Bi li obdukcija 1978. zauvijek riješila spor?
Zašto Vatikan u prvim priopćenjima nije odmah iznio točne podatke?

Teorije

Papa je umro prirodnom smrću, najvjerojatnije od srčanog udara
Papa je ubijen jer je ugrožavao nečije interese
Smrt je bila prirodna, ali bi se možda mogla spriječiti boljom brigom o papinom zdravlju

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Yallop, D. A. (1984). In God's Name: An Investigation into the Murder of Pope John Paul I. Jonathan Cape.
Cornwell, J. (1989). A Thief in the Night: The Death of Pope John Paul I. Simon & Schuster.
Falasca, S. (2017). Papa Luciani. Cronaca di una morte.