kršćanstvo

Sve tajne s oznakom kršćanstvo (50).

Anneliese Michel i suđenje u Aschaffenburgu: U ljeto 1976. u bavarskom gradiću Klingenbergu umrla je 23-godišnja studentica nakon deset mjeseci egzorcizama. Dvije godine kasnije njemački sud morao je odlučiti jesu li njezini roditelji i dvojica svećenika krivi što nisu pozvali liječnika.
Bitka kod Murse i biskupov anđeo: Dok su se pod zidinama rimske Murse, današnjeg Osijeka, sukobljavale dvije rimske vojske, car Konstancije II. čekao je ishod u crkvi mučenika. Prvi mu je vijest o pobjedi donio mjesni biskup, a kad su ga pitali tko mu ju je javio, odgovorio je: anđeo.
Bogumili i Crkva bosanska: Pape su ih zvali manihejcima i patarenima, a ugarski kraljevi vodili su protiv njih križarske ratove. U knjigama koje su sami prepisivali ipak se nalaze Raspeće, Bogorodica i proroci, sve ono što bi pravi dualisti odbacili.
Božićno primirje 1914.: Na Badnju večer 1914. iz njemačkih rovova začule su se božićne pjesme, a ujutro su neprijatelji stajali zajedno na ničijoj zemlji, dijelili cigarete i pokapali mrtve. Najpoznatiji dio priče, nogometna utakmica, istodobno je najbolje i najslabije potvrđen.
Crna Gospa Bistrička: Drveni kip Gospe dvaput je zazidan u crkvi da ga ne bi pronašli Turci i dvaput je, prema predaji, ponovno otkriven. Danas je pred njim najveće hrvatsko marijansko svetište.
Egzorcizam: obred, povijest i pogled psihijatrije: Katolička crkva ima obred za istjerivanje zloga duha, ali isti taj obred zahtijeva da se prije njega isključi bolest. Gdje prestaje vjera, a počinje medicina, pitanje je staro gotovo koliko i sam obred.
Euharistijsko čudo iz Lanciana: Prema predaji, redovniku koji je sumnjao u Kristovu prisutnost u euharistiji hostija se za vrijeme mise pretvorila u meso, a vino u krv. U crkvi svetog Franje u Lancianu ta se relikvija čuva i danas, a 1971. ispitao ju je talijanski patolog.
Gospa od Guadalupe: Prema predaji, kad je siromašni Indijanac u prosincu 1531. pred biskupom rastvorio ogrtač pun ruža, na tkanini se pojavio lik Djevice Marije. Ogrtač se i danas čuva u Mexico Cityju, a istraživači se gotovo pet stoljeća pitaju tko je i kako naslikao taj lik.
Gospa od Utočišta i kip koji je doplovio Dunavom: Prema predaji, Marijin kip koji je trebalo skloniti na sigurno umotan je i pušten niz Dunav, a zaustavio se na obali kod Aljmaša. Mještani su ga primili, i tako je svetište dobilo ime Gospa od Utočišta.
Gospa Sinjska i opsada Sinja 1715.: U kolovozu 1715. nekoliko stotina vojnika branilo je Sinj od vojske koju su suvremenici procjenjivali na desetke tisuća ljudi. Opsjedatelji su se u noći uoči Velike Gospe povukli, a Sinjani to i danas pripisuju zagovoru Gospe čiju su sliku izbjeglice donijele iz Rame.
Izgubljeni grob Ivana Kapistrana: Sedamdeset godina hodočasnici su dolazili na grob propovjednika koji je obranio Beograd, a zapisivači su bilježili stotine čudesa. Onda su 1526. u Ilok ušli Osmanlije, crkva je postala konjušnica, a tijelu svetca izgubio se svaki trag.
Jeruzalemski sindrom: Svake godine nekoliko desetaka posjetitelja Jeruzalema završi u psihijatrijskoj bolnici. Neki od njih od hotelske plahte sašiju bijelu halju i krenu propovijedati na mjesta o kojima su čitali cijeli život.
Kamenita vrata i slika koja nije izgorjela: U svibnju 1731. veliki požar progutao je zagrebački Gradec i zahvatio gradska vrata. Kad se vatra ugasila, u pepelu je, prema predaji, ležala slika Majke Božje kojoj je izgorio samo okvir.
Kipovi koji plaču: U kolovozu 1953. gipsana slika Bogorodice nad bračnim krevetom mladog para u Sirakuzi četiri je dana ronila suze, a liječnici su zaključili da je tekućina po sastavu nalik ljudskim suzama. Crkva je to priznala kao čudo, dok su drugi slučajevi suznih kipova završili na sudu.
Kitež, grad u jezeru Svetlojar: Kad je vojska Batu-kana stigla do jezera u šumama iza Volge, grad koji je tražila nestao je pod vodom. Prema predaji, pravednici i danas u dubini Svetlojara mogu vidjeti svjetla crkvenih ophoda.
Koplje sudbine, Longinovo koplje: U bečkoj riznici čuva se karolinško koplje sa željeznim klinom u oštrici, za koji se vjerovalo da je čavao s Kristova križa. Pravo na isto ime polažu relikvije u Vatikanu i Armeniji, a knjiga iz 1972. pripisala mu je moć koja je privukla Hitlera.
Kraljevstvo Ivana Prezbitera: Oko 1165. Europom se počelo širiti pismo kralja koji je tvrdio da vlada dalekom Indijom, da mu služe kraljevi i da u njegovoj zemlji teče rijeka dragog kamenja. Papa mu je poslao odgovor, a Portugalci su ga tri stoljeća kasnije tražili u Etiopiji.
Kraljica Kristina Švedska: Kći najvećeg protestantskog vojskovođe svojeg doba odrekla se 1654. švedske krune, odjahala iz zemlje u muškoj odjeći i prešla na katoličanstvo. Tri stoljeća kasnije znanstvenici su otvorili njezin grob u bazilici svetog Petra, tražeći odgovor na pitanje o kojem su suvremenici samo nagađali.
Kraljica od Sabe: Biblija ne kaže kako se zvala, Kur'an je naziva samo ženom koja vlada Sabom, a Etiopljani je zovu Makeda i od njezina sina izvode loze svojih careva. Na natpisima iz same Sabe nijedna vladarica nije zapisana.
Kronovizor, stroj za gledanje prošlosti: Benediktinac iz Venecije 1972. ispričao je novinaru da je s tajnom skupinom znanstvenika napravio uređaj koji snima prošlost i da je njime vidio Kristovo raspeće. Fotografija koju je pokazao za nekoliko je mjeseci prepoznata kao snimka drvenog raspela.
Krv svetog Januarija: Tri puta godišnje nadbiskup Napulja pred punom crkvom podiže staklenu ampulu s tamnom, skrutnutom tvari. Nakon molitve, ponekad za nekoliko minuta, a ponekad tek nakon nekoliko dana, tvar postaje tekuća, a grad to dočekuje kao dobar znak.
Ludbreška Krv Kristova: Svećenik koji je 1411. sumnjao u pretvorbu vidio je, prema predaji, pravu krv u kaležu. Tajnu je čuvao do smrti, a dva pape poslije su o njoj vodili istragu.
Lutajući Židov, legenda i njezina zlouporaba: Čovjek koji je udario Isusa na putu na raspeće, kaže legenda, osuđen je lutati svijetom do Drugog dolaska. Engleski redovnici zapisali su 1228. priču o njemu kao o živom svjedoku vjere, a nakon sedam stoljeća njezino je ime postalo naslov nacističke propagande.
Malahijino proročanstvo o papama: Popis od 112 kratkih latinskih geslâ trebao bi opisati svakog papu od 1143. do kraja svijeta, a posljednji je "Petar Rimljanin". Za neke je to viđenje irskog sveca iz 12. stoljeća, a za druge tekst koji je nastao tek oko 1590.
Međugorje: U lipnju 1981. šestero mladih iz hercegovačkog sela reklo je da im se na brdu iznad kuća ukazala Gospa. Ukazanja, kažu neki od njih, traju i danas, a Katolička crkva tek je 2024. rekla svoju riječ, i to bez odluke o tome jesu li nadnaravna.
Neraspadnuta tijela svetaca: Kad su 1909. otvorili lijes redovnice Bernadette Soubirous, trideset godina nakon njezine smrti, prisutni su zapisali da je tijelo gotovo netaknuto. Takvih je zapisa u Katoličkoj crkvi stotine, a pitanje je jesu li znak ili prirodna pojava.
Noina lađa i Ararat: Knjiga postanka kaže da se korablja nakon potopa zaustavila "na Araratskom gorju". Od 19. stoljeća ekspedicije se penju na ugasli vulkan na istoku Turske u nadi da će pod ledom pronaći njezine ostatke, a nekoliko je puta objavljeno da su ih pronašle.
Opsjednute redovnice iz Loudouna: Redovnice malog francuskog grada tvrdile su da ih muče zli duhovi i da ih je na njih poslao župnik kojega nikad nisu upoznale. Župnik je spaljen, a egzorcizmi su se nastavili još tri godine, pred tisućama znatiželjnika.
Opus Dei: Za jedne je Opus Dei put do svetosti u običnom poslu, kuhinji i uredu. Za druge je tajnovita organizacija s utjecajem u vladama i bankama. Svjetsku slavu donio mu je roman u kojem je ubojica redovnik iz Opusa Dei, iako Opus Dei nema redovnika.
Papisa Ivana: Prema srednjovjekovnoj priči, u 9. stoljeću na Petrovu je stolici dvije godine sjedila žena prerušena u muškarca, a otkrivena je tek kad je usred procesije rodila dijete. Povjesničari se slažu da je to legenda, ali se i danas pita odakle je potekla.
Podzemni grad Derinkuyu: Godine 1963. stanovnik kapadokijskog gradića probio je zid u svom podrumu i iza njega pronašao prolaz. Vodio je u grad duboko pod zemljom, s kapelama, stajama i zdencima, u kojem se moglo sakriti i do dvadeset tisuća ljudi.
Rozenkrojceri: Godine 1614. u Kasselu je tiskan proglas tajnog bratstva koje poziva učene ljude Europe da mu se pridruže. Stotine su odgovorile u tisku, a nitko nikad nije pronašao nijednog člana.
Salemski procesi vješticama: Počelo je s dvjema djevojčicama u kući seoskog svećenika, koje su u zimu 1692. padale u neobjašnjive napadaje. Do jeseni je u Massachusettsu više od dvjesto ljudi optuženo za vještičarenje, a dvadeset ih je pogubljeno.
Skrivene poruke Posljednje večere: Lik s Isusove desne strane ima nježno lice, duge kose i sklopljene ruke. Roman iz 2003. tvrdio je da je to Marija Magdalena, a povjesničari umjetnosti odgovaraju da je riječ o apostolu Ivanu, kakvog je Firenca slikala već stotinu godina.
Slučaj Roberta Mannheima: U proljeće 1949. tri isusovca u St. Louisu tjednima su molila nad trinaestogodišnjim dječakom iz Marylanda. Dvadeset dvije godine poslije ta je priča postala roman Egzorcist, a razlike između dnevnika, novina i filma i danas zbunjuju istraživače.
Smrt pape Ivana Pavla I.: Papa koji se uvijek smiješio umro je u snu nakon samo 33 dana. Vatikan je u prvim danima nekoliko puta ispravljao vlastite izjave, i to je bilo dovoljno da se rodi jedna od najpoznatijih priča o zavjeri 20. stoljeća.
Stigme i Padre Pio: Pedeset godina kapucin iz malog mjesta na jugu Italije nosio je na rukama, nogama i boku rane slične Kristovima. Vjernici u njima vide znak svetosti, a kritičari postavljaju pitanje koje ni Crkva nikad nije službeno zatvorila.
Strah od 1000. godine: Popularna priča prikazuje srednjovjekovnu Europu kako u panici čeka kraj svijeta 1. siječnja 1000. godine. Povjesničari se i danas raspravljaju koliko su ljudi tog doba doista očekivali apokalipsu, ali slika sveopće panike mnogo je manje sigurna nego što sugeriraju kasniji prikazi.
Stridon i Štrigova: Sveti Jeronim, prevoditelj Biblije na latinski, napisao je samo da je rođen u gradiću Stridonu, koji su razorili Goti. Već pet stoljeća Štrigova u Međimurju tvrdi da je to bila ona, a s njom se natječu Istra, Kras, Bosna i Dalmacija.
Strossmayer i govor koji mu je pripisan: Protestantski letci na engleskom dugo su tiskali govor u kojem đakovački biskup na Prvom vatikanskom koncilu niječe papin primat. Strossmayer je tvrdio da ga nikad nije održao, a katolički izvori za krivotvorenje su optužili bivšeg augustinca iz Meksika.
Sunčevo čudo u Fatimi: Tri pastira najavila su čudo za podne 13. listopada 1917. Na kišom natopljenom polju okupile su se desetine tisuća ljudi, a mnogi su poslije svjedočili da su vidjeli kako Sunce pleše na nebu.
Sveta Eufemija i sarkofag koji je doplovio u Rovinj: U zoru 13. srpnja 800., kaže predaja, Rovinjci su na obali ugledali mramorni sarkofag koji je doplovio kao kamena lađa. Nisu ga mogli pomaknuti ni volovi ni konji, a izvukao ga je dječak s dvije slabašne junice.
Sveti Juraj i zmaj: U gradu Sileni ždrijeb je pao na kraljevu kćer, pa su je odjenuli kao nevjestu i poveli zmaju. Vitez koji je naišao nije zmaja odmah ubio, nego ga je princezinim pojasom doveo u grad kao krotku životinju.
Sveti Kvirin i mlinski kamen koji nije potonuo: Sisačkog biskupa Kvirina bacili su u rijeku s mlinskim kamenom oko vrata. Prema svetom Jeronimu, nije potonuo: dugo je plutao, govorio okupljenima da se ne boje i jedva izmolio da ga rijeka primi.
Torinsko platno: Na dugačkom lanenom platnu vidi se blijed lik čovjeka s ranama raspetog. Mnogi vjernici vjeruju da je to Isusov pokrov, a radiokarbonsko datiranje iz 1988. smjestilo ga je u srednji vijek. Rasprava traje i danas.
Trsat i Nazaretska kućica: Prema predaji, u svibnju 1291. na brdu iznad Rijeke osvanula je kuća u kojoj je živjela Djevica Marija, a tri godine poslije nestala je preko mora. Na tom mjestu i danas stoji najstarije hrvatsko marijansko svetište.
Ukazanja i ozdravljenja u Lurdu: Četrnaestogodišnja kći siromašnog mlinara 1858. govorila je da joj se u špilji kraj rijeke ukazuje "Gospođa". Na mjestu gdje je rukama iskopala izvor danas svake godine dolaze milijuni ljudi, a liječnici već više od stoljeća ispituju ozdravljenja za koja kažu da ih ne mogu objasniti.
Vatikanski apostolski arhiv: Gotovo četiri stoljeća zvao se Tajni arhiv, pa su mu romani i internetske priče pripisivali skrivena evanđelja, dokaze o izvanzemaljcima i strojeve za gledanje u prošlost. Riječ "tajni" zapravo je značila "papin privatni", a papa Franjo ju je 2019. uklonio iz imena.
Veliko razočaranje 1844.: Tisuće ljudi čekale su 22. listopada 1844. povratak Isusa Krista. Kada se dan završio bez očekivanog događaja, pokret koji je okupljao vjernike morao je odlučiti što učiniti s proročanstvom koje se nije ostvarilo.
Waco i Davidovci: Pedeset i jedan dan američke su vlasti opsjedale zajednicu vjernika koji su čekali kraj svijeta u ravnici kod Wacoa u Teksasu. Opsada je završila požarom u kojem je umrlo 76 ljudi, a spor o tome tko je za to odgovoran ni danas nije završio.