Penitentes, ledeni redovnici
Na visokim Andama snijeg se ne topi u glatku plohu nego izraste u šumu bijelih šiljaka višu od čovjeka, svi nagnuti prema suncu. Isti oblik, tisuće puta veći, prepoznat je i na Plutonu.
Ukratko
- Penitentes su oštri šiljci snijega ili leda, visoki od nekoliko centimetara do nekoliko metara, koji se stvaraju na visokim, hladnim i suhim mjestima, osobito u Andama.
- Louis Lliboutry je 1954. objasnio da se vrhovi održavaju hladnima sublimacijom, a u udubinama između njih Sunce led tali, pa se razlika samo povećava.
- Fizičari su ih 2006. prvi put proizveli u laboratoriju, a 2015. objavili su da početnu udaljenost šiljaka određuju difuzija vodene pare i vođenje topline.
- Rad iz 2017. tvrdi da su oštri grebeni na Plutonu penitentes od metanskog leda, višestruko veći od zemaljskih; zašto se zemaljski šiljci javljaju samo blizu ekvatora, tek se objašnjava.
Sniježna polja na većim nadmorskim visinama u Andama izgledaju kao da ih je netko isklesao: rovovi, šiljci i oštri grebeni nagnuti prema Suncu. Takve su oblike putnici godinama opisivali kao čudne i nepouzdane za prelazak.
Šuma od snijega
Naziv penitentes španjolski je za pokornike, a potječe od sličnosti bijelih šiljaka s povorkom ljudi u dugim bijelim haljinama i šiljastim kapuljačama. Charles Darwin opisao ih je nakon prelaska Anda 1835., u izvješću o putovanju Beaglea objavljenom 1839., i zabilježio da mještani vjeruju kako ih stvara vjetar.
Louis Lliboutry, glaciolog koji je istraživao Ande, u radu iz 1954. piše da se penitentes nalaze na svim snježnim poljima i ledenjacima Santiaških Anda između 4000 i 5200 metara. Prema njemu nastaju zbog dugotrajnog djelovanja Sunca u suhom i hladnom zraku. Kad snijeg ili led sublimiraju, odnosno pretvaraju se izravno u paru, vrhovi grebena ostaju ispod nule. U prolazima između njih zračenje se zadržava, vodena para teže odlazi, pa tamo dolazi do topljenja.
Nastanak u laboratoriju
Dugo nije bilo jasno koji od čimbenika presuđuje. Skupina istraživača 2006. objavila je u časopisu Physical Review Letters prvu laboratorijsku proizvodnju penitentesa visokih nekoliko centimetara. Pokusima su pokazali da nastanak i prvo sazrijevanje zahtijevaju niske temperature, tako da površina sublimira, a da tek nakon nastanka daljnji rast visine može ići i topljenjem.
Rad iz 2015., objavljen u časopisu Physical Review E, prikazuje analizu početka rasta. Autori tvrde da penitentes ne nastaju jednostavno zato što se površina sama osvjetljava, nego da ih prije svega određuju difuzija pare i vođenje topline, a valnu duljinu na kojoj se pojavljuju određuje miješanje pare u zraku iznad leda.
Zašto samo blizu ekvatora
Rad iz 2014. u časopisu Journal of Glaciology ističe da su dvije osobine penitentesa dotad ostale neobjašnjene: da nastaju na niskim zemljopisnim širinama i da su im grebeni usmjereni istok-zapad. Autori pokazuju da razmjena zračenja između ploha i putanja Sunca na nebu mogu objasniti zašto se penitentes ne stvaraju na vodoravnim površinama dalje od oko 55 stupnjeva od ekvatora.
Plutonski grebeni
Svemirska letjelica New Horizons 2015. snimila je u području Tartarus Dorsa na Plutonu pravilne grebene razmaknute 3000 do 5000 metara i duboke oko 500 metara. Skupina oko Johna Mooresa u radu iz 2017. u časopisu Nature izvješćuje o simulacijama prema kojima bi to mogli biti penitentes od metanskog leda koji se produbljuju približno jedan centimetar po obilasku Sunca i rastu samo u razdobljima razmjerno visokog atmosferskog tlaka. Autori procjenjuju da je za nastanak takvih oblika potrebno više desetaka milijuna godina.
Dokazi za i protiv
Taljenje i sublimacija (Lliboutry)
- U prilog: Lliboutry je pokazao da se penitentes nalaze na snježnim poljima Santiaških Anda u uvjetima suhog i hladnog zraka, gdje vrhovi sublimiraju, a prolazi se tale.
- U prilog: Pokus iz 2006. potvrđuje da nastanak traži niske temperature, a da daljnji rast može ići i topljenjem.
- Protiv: Rad iz 2015. tvrdi da razmak šiljaka nije određen samo samoosvjetljavanjem plohe, nego difuzijom pare.
- Protiv: Laboratorijski penitentes visoki su svega nekoliko centimetara, daleko manji od andskih.
Difuzija pare i vođenje topline (Claudin i suradnici)
- U prilog: Analiza stabilnosti ravne plohe pod Suncem daje valnu duljinu pojave, koju određuje miješanje pare nad ledom.
- U prilog: Time se objašnjava početak rasta, a ne samo već razvijeni oblici.
- Protiv: Analiza se odnosi na početnu fazu rasta, a ne na kasnije oblike s topljenjem.
- Protiv: Rad iz 2014. pokazuje da dodatne čimbenike, kao što je putanja Sunca, treba uzeti u obzir za zemljopisnu rasprostranjenost.
Kronologija
- 1835.: Darwin prelazi Ande i vidi polja penitentesa.
- 1954.: Lliboutry objavljuje rad o podrijetlu penitentesa.
- 2006.: Prvi laboratorijski penitentes.
- 2014.: Rad o zemljopisnoj rasprostranjenosti i usmjerenju penitentesa.
- 2015.: Rad o početnim fizičkim procesima nastanka.
- 2017.: Rad o penitentesima na Plutonu.
Ključne osobe
- Charles Darwin: Britanski prirodoslovac koji je opisao penitentes nakon prelaska Anda 1835.
- Louis Lliboutry: Glaciolog koji je 1954. objasnio nastanak penitentesa sublimacijom i topljenjem.
- John Moores: Autor rada o penitentesima na Plutonu.
Što se zna
- Penitentes nastaju na snježnim poljima i ledenjacima u suhom i hladnom zraku, uz sublimaciju.
- Santiaške Ande imaju ih između oko 4000 i 5200 metara visine.
- U laboratoriju su 2006. proizvedeni penitentes visoki nekoliko centimetara.
- Prema radu iz 2014. ne nastaju na vodoravnim površinama dalje od oko 55 stupnjeva od ekvatora.
- Prema radu iz 2017. grebeni Tartarus Dorsa na Plutonu mogu biti penitentes od metanskog leda.
Otvorena pitanja
- Koji proces najviše određuje razmak šiljaka u prirodi?
- Što točno objašnjava usmjerenost grebena istok-zapad?
- Jesu li grebeni na Plutonu doista penitentes?
Teorije
- Šiljke održavaju sublimacija na vrhovima i taljenje u prolazima
- Razmak šiljaka određuju difuzija pare i vođenje topline
- Zemljopisni raspon i usmjerenje šiljaka određuje međusobno zračenje ploha i putanja Sunca
Povezane priče
Za daljnje istraživanje
Izvori
- Lliboutry, L. (1954). The origin of penitents. Journal of Glaciology, 2(15), 331-338.
- Bergeron, V. i sur. (2006). Controlled irradiative formation of penitentes. Physical Review Letters, 96, 098502.
- Cathles, L. M. i sur. (2014). Intra-surface radiative transfer limits the geographic extent of snow penitents on horizontal snowfields. Journal of Glaciology, 60(219), 147-154.
- Claudin, P. i sur. (2015). Physical processes causing the formation of penitentes. Physical Review E, 92(3).
- Moores, J. E. i sur. (2017). Penitentes as the origin of the bladed terrain of Tartarus Dorsa on Pluto. Nature, 541, 188-190.