Ružičasta jezera, Hillier i Retba

Ružičasta voda djeluje kao da je netko u jezero izlio boju. Zato se o takvim jezerima dugo pričalo kao o zagonetkama: posjetitelji su nagađali o mineralima, odrazu neba ili kemijskom onečišćenju. Odgovor je zapravo živ i sitan, a istraživači su ga dio po dio slagali kroz cijelo 20. stoljeće.

Jezero s vrha otoka

U siječnju 1802. britanski moreplovac Matthew Flinders plovio je brodom Investigator uz južnu obalu Australije i istraživao otočje Recherche. Dana 15. siječnja popeo se na najviši vrh otoka Middle Island da bi pregledao okolno more. U dnevniku je zapisao da je ispod sebe vidio malo jezero ružičaste boje. To je najstariji pisani zapis o jezeru. Ime je, prema predaji, dobilo po Williamu Hillieru, članu posade koji je umro 1803.

Jezero je dugo oko 600 i široko oko 250 metara. Od oceana ga odvaja uski pojas pijeska i grmlja. Krajem 19. stoljeća pokušalo se iz njega vaditi sol: Edward Andrews ondje je 1889. sa sinovima oko godinu dana iskapao sol, ali posao se nije isplatio. Danas je jezero u prirodnom rezervatu, a većina posjetitelja vidi ga iz zrakoplova koji polijeću iz Esperancea.

Boja jezera ne ovisi o svjetlu. Voda zahvaćena u prozirnu posudu ostaje ružičasta. Nakon razdoblja jakih kiša, kad se slana voda razrijedi, boja izblijedi, a kad voda ponovno ispari i slanost poraste, vrati se.

Sol koja okuplja posebna bića

U vrlo slanoj vodi može živjeti malo organizama, ali oni koji to mogu ondje se mogu namnožiti u ogromnom broju. Jedna od njih je jednostanična zelena alga Dunaliella salina. Kad je izložena jakom suncu i velikoj slanosti, u stanicama nakuplja beta-karoten, isti narančasti pigment koji boji mrkvu. On joj služi kao zaštita od prejake svjetlosti. Pri velikoj slanosti algi ima toliko da obojaju cijelu vodu.

Uz nju u slanoj vodi žive i halofilne arheje, jednostanični organizmi koji podnose slanost i deset puta veću od morske. Mnoge od njih sadrže crveni pigment bakterioruberin. Crvenu boju daje i bakterija Salinibacter ruber. Isto se vidi u bazenima solana, koji pred kraj isparavanja često postanu ružičasti ili crvenkasti.

Što je pronađeno u Hillieru

Godine 2015. istraživači projekta Extreme Microbiome Project uzeli su uzorke vode i mulja iz jezera Hillier. Rezultate su 2022. objavili Maria Sierra i suradnici. Sekvenciranjem DNK-a pronašli su raznoliku zajednicu arheja, bakterija, algi i virusa, među kojima nekoliko vrsta koje stvaraju pigmente: Dunaliellu, Salinibacter, Halobacillus, Psychroflexus i Halorubrum. Sastavili su potpune ili djelomične genome 21 vrste bakterija i arheja, a samo dvije su mogli pripisati već poznatim vrstama. Boja jezera tako nije djelo jednog organizma nego cijele zajednice.

Lac Rose kraj Dakara

Jezero Retba leži oko 35 kilometara sjeveroistočno od Dakara, glavnog grada Senegala, odvojeno od Atlantskog oceana uskim pojasom dina. Površine je oko tri četvorna kilometra i duboko je najviše oko tri metra. Ponegdje je toliko slano da čovjek u njemu pluta kao u Mrtvom moru. Boja mu je najjača u sušnom razdoblju, od kraja siječnja do početka ožujka, a u kišnom razdoblju blijedi.

Jezero je i radno mjesto. Godišnje se iz njega izvadi desetke tisuća tona soli, a u berbi sudjeluje do tri tisuće radnika iz cijele zapadne Afrike. Radnici sol vade s dna jezera i tovare je u čamce, a kožu mažu maslacem od karitea da ih slana voda ne bi oštetila. Sve dok se reli Dakar 2009. nije preselio u Južnu Ameriku, jezero je često bilo cilj te utrke.

U jesen 2022. jake kiše oko Dakara izazvale su poplave koje su probile obale jezera. Voda se razrijedila i postala zelenkasta, a uništene su i hrpe izvađene soli. Kad se slanost vratila, jezero je djelomično ponovno poprimilo ružičastu boju.