Rongorongo, pismo Uskrsnog otoka

Dvadesetak drvenih dasaka, štapova i figurica prekriveno je sitnim znakovima ptica, riba i ljudi, a nijedan nije moguće pročitati. Dok je cijeli otok već bio u rukama misionara, posljednji koji su znali čitati bili su mrtvi ili odvedeni u ropstvo.

Ukratko

  • Rongorongo je sustav znakova s Uskrsnog otoka koji izgleda kao pismo ili protopismo. Sačuvano je dvadesetak predmeta s natpisima, a nijedan ne ostaje na otoku.
  • Nijedan pokušaj dešifriranja nije uspio; razumije se tek dio jedne pločice, za koji se pokazalo da prikazuje lunarni kalendar, ali ni on se ne može doslovno pročitati.
  • Radiokarbonsko datiranje iz 2024. godine pokazalo je da jedna pločica potječe iz sredine 15. stoljeća, dok su ostale iz 19. stoljeća; datirano je drvo, a ne sami natpis.
  • Nije poznato je li rongorongo pravo pismo koje bilježi govor ili pomagalo za pamćenje obrednih tekstova, a stručnjaci se razilaze oko oba odgovora.

O samom otoku, kipovima moai i kolapsu stanovništva govori zaseban članak o Uskrsnom otoku; ovdje je riječ samo o pismu i pokušajima da ga se odgonetne.

Otkriće i uništenje

Francuski brat laik Eugène Eyraud, koji je na otok stigao 1864., zapisao je da u svakoj kolibi nalazi drvene pločice i štapove prekrivene različitim vrstama hijeroglifskih znakova. Otočani su, primijetio je, malo marili za njih, pa je zaključio da su znakovi ostaci nekog davnog pisma koje se čuva po običaju, a ne zbog razumijevanja. Njegova je bilješka ostala nezapažena. Otok je napustio iste godine, teško bolestan, a umro je 1868.

Iste godine biskup Tahitija Florentin-Étienne "Tepano" Jaussen dobio je od novih katolika s Uskrsnog otoka dar: dugu uzicu od ljudske kose namotanu oko male drvene daske ispisane znakovima. Zatražio je da se skupe sve pločice i pronađu ljudi koji ih mogu čitati. Mogao je dobiti tek nekoliko njih, a otočani se nisu mogli složiti oko čitanja. Eyraud je samo četiri godine ranije vidio stotine pločica. Što se dogodilo s ostalima, pitanje je nagađanja: Stéphen Chauvet navodi da su, prema priči, mudraci koje su Peruanci odveli ili ubili bili zadnji koji su znali čitati, a pločice su ljudi palili za ogrjev ili namatali na njih ribarske uzice.

Peruanski robovlasnički napadi, osobito onaj posljednji 1862., i potom epidemija velikih boginja smanjili su stanovništvo Rapa Nuija na manje od dvjesto ljudi do 1870-ih. Moguće je da je pismenost bila uništena već prije nego što je Eyraud ugledao pločice, ali to se ne zna. Danas se za dvadeset i šest tekstova općenito smatra da su autentični, a samo je polovica u dobrom stanju.

Kako izgleda

Znakovi su stilizirani obrisi ljudi, životinja, biljaka, predmeta i geometrijskih oblika visoki oko jedan centimetar, a mnogi tvore složene sklopove. Brojne su ptice, od kojih neke nalikuju fregatama, vezanima uz vrhovnog boga Makemakea. Tekst se čita obrnutim bustrofedonom: čitatelj počinje u donjem lijevom kutu, čita redak slijeva nadesno, zatim okreće pločicu za 180 stupnjeva i nastavlja sljedeći redak. Pločice su nepravilnih oblika, često od otpalog drva, a u trećini njih znakovi su urezani u plitke žlijebove.

Predaja govori da su pločice izrađene od drva toromiro, no Catherine Orliac je mikroskopom utvrdila da je većina izrađena od polinezijske vrste Thespesia populnea, a neke od europskog ili južnoafričkog drva donesenog nakon dodira sa Zapadom. Tri su pločice bile prerađene iz veslâ. Prema predaji, pisari su koristili ljuske opsidijana i zube morskog psa, a učenici su vježbali na bananinu lišću.

Što je poznato o sadržaju

Naziv rongorongo na rapanujskom znači "recitirati, izgovarati napjev", a izvorno se, prema predaji, zvalo kōhau motu mo roŋoroŋo, "urezane crte za napjev". Spominju se i posebne vrste tekstova: kōhau taꞌu (godišnjaci), kōhau ika (popisi poginulih u ratu) i kōhau raŋa (popisi prognanika). Predaja također kaže da je pisanje bilo povlastica malobrojne elite i da su pločice smatrane svetima.

Jedini dio koji se uspio identificirati jest niz iz pločice C, nazvane Mamari, koji prikazuje lunarni kalendar. Taj se sljed objašnjava podacima koje je 1886. prikupio William J. Thomson o nazivima noći u lunarnom mjesecu. Jacques Guy utvrdio je da je Metoro Tauꞌa Ure, otočanin koji je 1869. Jaussenu "čitao" pločice, taj kalendar čitao unatrag i nije prepoznao očit znak punog mjeseca, pa nije razumio sadržaj. Popis znakova koji su sastavili Jaussen i Metoro isprva je držan za Rosettski kamen rongorongoa, ali nije doveo do razumijevanja.

Pozdniakov je 2011. objavio rad o pločici Keiti i strukturama nalik kalendaru u rapanujskom pismu.

Pismo ili ne

Veći dio filologa i povjesničara kulture, nakon prijedloga Butinova i Knorozova pedesetih godina 20. stoljeća, smatra da rongorongo nije pravo pismo, nego protopismo: ideografsko pomagalo za pamćenje, nalik pismu naroda Nakhi, što bi ga vjerojatno učinilo nemogućim za dešifriranje. Postoje, međutim, i istraživači koji ga pokušavaju čitati kao pravo pismo, većinom kao logografsko, a manji broj kao slogovno ili mješovito. Statistički, ne izgleda posve kao čista logografija ni kao čist slogovnik.

Tri su prepreke dešifriranju: malen broj tekstova (oko 15 000 čitljivih znakova), nedostatak konteksta, poput ilustracija ili paralelnih tekstova koje se može pročitati, i činjenica da je suvremeni rapanujski jezik jako izmiješan s tahitskim i vjerojatno ne odražava jezik pločica, osobito ako zapisuju specijalizirani oblik poput zazivâ.

Koliko je staro

Izravnog je datiranja malo. Početak krčenja šuma na otoku, a time i vjerojatno prvo naseljavanje, datira se oko 1200., pa bi pismo moglo nastati najranije u 13. stoljeću. Prema radu Silvije Ferrara i suradnika, objavljenom 2. veljače 2024. u časopisu Scientific Reports, radiokarbonsko su datirane pločice čuvane u Rimu: većina potječe iz 19. stoljeća, a jedna je sigurno datirana u sredinu 15. stoljeća, što upućuje na to da je rongorongo možda bio u uporabi dugo prije europskog doticaja. Autori ističu da se tako datira drvo, a ne sam natpis, koji može biti mlađi. Rad se navodi kao potpora tezi da je pismo na Rapa Nuiju nastalo neovisno, bez europskog utjecaja; to bi, ako je riječ o pravom pismu, bio jedan od vrlo rijetkih neovisnih izuma pisma u povijesti.

Dokazi za i protiv

Pravo pismo koje bilježi jezik

  • U prilog: Pravilan smjer pisanja (obrnuti bustrofedon), standardizirani znakovi i paralelni odlomci među pločicama upućuju na sustav s pravilima.
  • U prilog: Jedna pločica sadrži niz koji se tumači kao lunarni kalendar, pa je barem dio znakova nosio određeno značenje.
  • Protiv: Dokazi da rongorongo izravno predstavlja rapanujski jezik slabi su, a statistika ne odgovara ni čistoj logografiji ni čistom slogovnom pismu.
  • Protiv: Prema predaji, stručnjaci za jednu vrstu pločica nisu mogli čitati druge, što upućuje na to da nije ujedinjen sustav ili da čitatelj već mora znati tekst.

Protopismo kao pomagalo za pamćenje

  • U prilog: Većina stručnjaka od Butinova i Knorozova smatra rongorongo ideografskim i rebus-pomagalom za pamćenje, slično pismu Nakhija.
  • U prilog: Metoro nije razumio sadržaj pločica koje je "čitao", što upućuje na recitiranje napamet.
  • Protiv: Znakovi su standardizirani, a smjer pisanja pravilan, što nalikuje pismu.
  • Protiv: Datiranje iz 2024. upućuje na to da je tradicija duga, što je teže uskladiti s običnim pomagalom za pamćenje.

Kronologija

  1. Oko 1200.: Početak krčenja šuma i naseljavanja otoka.
  2. Sredina 15. st.: Datacija jedne od pločica u Rimu.
  3. 1862.: Peruanski napad na otok.
  4. 1864.: Eugène Eyraud bilježi pločice u kolibama.
  5. 1868.: Biskup Jaussen dobiva pločicu omotanu kosom.
  6. 1869.–1874.: Jaussen i Metoro tumače četiri pločice.
  7. 1886.: William J. Thomson prikuplja podatke o kalendaru i čitanjima.
  8. 1950-ih: Butinov i Knorozov predlažu da je rongorongo protopismo.
  9. 2005.: Catherine Orliac određuje vrste drva pločica.
  10. 2011.: Pozdniakov objavljuje rad o pločici Keiti.
  11. 2024.: Ferrara i suradnici objavljuju nova radiokarbonska datiranja.

Ključne osobe

  • Eugène Eyraud: Misionar koji je prvi zabilježio pločice 1864.
  • Florentin-Étienne Jaussen: Biskup Tahitija koji je skupljao pločice i bilježio čitanja.
  • Metoro Tauꞌa Ure: Otočanin koji je Jaussenu "čitao" pločice.
  • William J. Thomson: Američki časnik koji je 1886. prikupio podatke o kalendaru.
  • Jacques Guy: Istraživač koji je pokazao da je Metoro kalendar čitao unatrag.
  • Thomas Barthel: Njemački etnolog koji je objavio dio Jaussenovih bilježaka.
  • Silvia Ferrara: Vodeća autorica radiokarbonskog datiranja iz 2024.

Što se zna

  1. Sačuvano je 26 općenito prihvaćenih tekstova, od kojih je samo polovica dobro očuvana.
  2. Tekst se čita obrnutim bustrofedonom; znakovi su visoki oko centimetar.
  3. Pločice su većinom od polinezijskog drva *Thespesia populnea*, neke od europskog ili južnoafričkog drva.
  4. Jedino identificirani niz prikazuje lunarni kalendar.
  5. Jedna pločica datirana je u sredinu 15. stoljeća, ostale u 19. stoljeće.

Otvorena pitanja

  • Je li rongorongo pravo pismo ili protopismo?
  • Na kojem su jeziku bili zapisani tekstovi i o čemu su govorili?
  • Koliko je pismo staro i je li nastalo neovisno?

Teorije

  • Rongorongo je pravo pismo koje bilježi rapanujski jezik ili njegov raniji oblik
  • Znakovi su pomagalo za pamćenje obrednih napjeva, a ne zapis govora
  • Pismo je neovisno izumljeno na Rapa Nuiju, bez utjecaja Europe
  • Zbog malo tekstova i nedostatka konteksta značenje se ne može utvrditi

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori