Prinčevi u Kuli

U ljeto 1483. dvanaestogodišnji engleski kralj i njegov mlađi brat zadnji su put viđeni iza zidina Londonskog Towera. Nitko ih više nije vidio, a dvije stotine godina kasnije radnici su ispod jednog stubišta pronašli kosti dvoje djece.

Ukratko

  • Nakon smrti Edwarda IV. 1483. njegov dvanaestogodišnji sin Edward V. i mlađi sin Richard smješteni su u Londonski Tower, a njihov stric preuzeo je prijestolje kao Richard III.
  • Dječaci su posljednji put viđeni u ljeto 1483. i nema zapisa o tome što im se dogodilo.
  • Godine 1674. ispod stubišta u Toweru pronađene su kosti dvoje djece i pokopane u Westminsterskoj opatiji, ali nikad nije dokazano da pripadaju prinčevima.
  • Većina povjesničara smatra da su dječaci ubijeni, ali o tome tko je za to odgovoran i jesu li možda preživjeli, rasprava traje i danas.

U travnju 1483. umro je engleski kralj Edward IV. Prijestolje je trebao naslijediti njegov najstariji sin, dvanaestogodišnji Edward. Dječak se tada nalazio u Ludlowu, na granici s Walesom, gdje je odrastao pod nadzorom obitelji svoje majke, Elizabeth Woodville. Kralj je oporukom za zaštitnika kraljevstva odredio svog brata, Richarda, vojvodu od Gloucestera.

Put prema Londonu

Edward je s pratnjom krenuo prema Londonu na krunidbu. Krajem travnja stric Richard dočekao je povorku i uhitio dječakove rođake s majčine strane, koji su kasnije pogubljeni. Kraljica Elizabeth s mlađim sinom Richardom i kćerima sklonila se u utočište Westminsterske opatije.

U svibnju je Edward smješten u Londonski Tower. To nije bio zatvor u današnjem smislu: Tower je bio kraljevska rezidencija i u njoj su budući kraljevi tradicionalno boravili pred krunidbu. U lipnju je kraljica pristala pustiti i mlađeg sina, devetogodišnjeg Richarda, da se pridruži bratu.

Kralj koji nije okrunjen

Krunidba je odgađana. Krajem lipnja propovjednik je pred mnoštvom u Londonu tvrdio da brak Edwarda IV. i Elizabeth Woodville nije bio valjan, jer je kralj navodno ranije obećao brak drugoj ženi. Ako je tako, dječaci su bili nezakoniti i nisu imali pravo na prijestolje. Skupina plemića zamolila je Richarda da preuzme krunu, a on je okrunjen 6. srpnja 1483. kao Richard III. Parlament je sljedeće godine potvrdio nezakonitost prinčeva posebnim zakonom.

Talijanski redovnik Dominic Mancini, koji je tog proljeća i ljeta bio u Londonu, zapisao je da su dječaci premješteni u unutarnje prostorije Towera i da su se viđali sve rjeđe, dok nisu posve nestali. Zapisao je i da je mladog Edwarda posjećivao liječnik, kojemu se dječak svakodnevno ispovijedao, uvjeren da ga čeka smrt. Mancini je napustio Englesku iste godine i priznao je da ne zna što se s dječacima dogodilo.

Glasine i ratovi

Već krajem 1483. u Francuskoj su kružile glasine da su prinčevi ubijeni. Iste godine vojvoda od Buckinghama, donedavni Richardov saveznik, digao je neuspješnu pobunu i pogubljen je. Godine 1485. Richard III. poginuo je u bitci kod Boswortha, a kralj je postao Henrik VII., prvi Tudor, koji se oženio sestrom nestalih prinčeva.

Za vladavine Henrika VII. pojavila su se dvojica mladića koji su se predstavljali kao prinčevi ili njihovi rođaci. Perkin Warbeck godinama je tvrdio da je Richard, mlađi brat, i uživao potporu nekih europskih dvorova. Uhvaćen je i pogubljen 1499.

Najpoznatiju priču o ubojstvu zapisao je Thomas More, oko 1513. Prema njemu, Richard III. naredio je da se dječaci ubiju, a izvršio je to vitez James Tyrrell s pomagačima, koji su ih ugušili u snu i pokopali ispod stubišta. More je tvrdio da je Tyrrell to priznao prije pogubljenja 1502., ali zapis tog priznanja nikad nije pronađen. More je pisao za tudorske vladare i služio se tuđim pričama, pa povjesničari njegov prikaz čitaju oprezno.

Kosti ispod stubišta

U srpnju 1674. radnici koji su preuređivali Tower iskopali su drveni sanduk s dvama malim kosturima, oko tri metra ispod stubišta koje je vodilo do kapele Bijele kule. Mjesto je djelomično odgovaralo Moreovu opisu, pa su kosti proglašene ostacima prinčeva. Kralj Karlo II. dao ih je položiti u urnu u Westminsterskoj opatiji, ispod spomenika koji je oblikovao Christopher Wren.

Godine 1933. urnu su otvorili arhivist opatije Lawrence Tanner i anatom William Wright. Zaključili su da su kosti pripadale dvoma djeci otprilike u dobi prinčeva. Kasniji stručnjaci upozorili su da je pregled krenuo od pretpostavke da su to prinčevi, da nije utvrđen ni spol djece i da su među kostima bile i životinjske. Od tada kosti nisu ponovno ispitane, a analiza DNK-a nikad nije dopuštena.

Nova istraživanja

Godine 2023. spisateljica Philippa Langley, koja je sudjelovala u pronalasku groba Richarda III. u Leicesteru, objavila je rezultate višegodišnjeg projekta traženja dokaza da su prinčevi preživjeli. Tvrdi da su u europskim arhivima pronađeni dokumenti koji upućuju na to da su obojica živjela i nakon 1485. Mnogi povjesničari nisu uvjereni u to tumačenje, pa je pitanje i dalje otvoreno.

Kronologija

  1. 9. travnja 1483.: Umire kralj Edward IV.
  2. 19. svibnja 1483.: Edward V. smješten je u Londonski Tower.
  3. 16. lipnja 1483.: Pridružuje mu se mlađi brat Richard.
  4. 6. srpnja 1483.: Richard, vojvoda od Gloucestera, okrunjen je kao Richard III.
  5. Ljeto 1483.: Dječaci su posljednji put viđeni u Toweru.
  6. 22. kolovoza 1485.: Richard III. gine kod Boswortha, a kralj postaje Henrik VII.
  7. 1499.: Pogubljen je Perkin Warbeck, koji je tvrdio da je mlađi princ.
  8. Oko 1513.: Thomas More zapisuje priču o ubojstvu po nalogu Richarda III.
  9. 17. srpnja 1674.: U Toweru su ispod stubišta pronađene kosti dvoje djece.
  10. 1933.: Lawrence Tanner i William Wright pregledavaju kosti u Westminsterskoj opatiji.
  11. 2023.: Philippa Langley objavljuje tvrdnje da su prinčevi preživjeli.

Ključne osobe

  • Edward V.: Kralj koji nikad nije okrunjen, stariji od dvojice nestalih prinčeva.
  • Richard od Shrewsburyja: Mlađi brat, vojvoda od Yorka, nestao zajedno s Edwardom.
  • Richard III.: Stric prinčeva koji je 1483. preuzeo prijestolje.
  • Henrik VII.: Prvi kralj iz dinastije Tudor, oženio se sestrom nestalih prinčeva.
  • Dominic Mancini: Talijanski redovnik čiji je zapis jedini suvremeni prikaz boravka prinčeva u Toweru.
  • Thomas More: Pisac i državnik koji je zapisao najpoznatiju priču o ubojstvu.
  • Perkin Warbeck: Mladić koji je tvrdio da je mlađi princ, pogubljen 1499.
  • Philippa Langley: Spisateljica koja zastupa tezu da su prinčevi preživjeli.

Što se zna

  1. Edward V. i njegov brat Richard bili su u Londonskom Toweru od svibnja i lipnja 1483.
  2. Njihov stric okrunjen je kao Richard III. 6. srpnja 1483., nakon što su dječaci proglašeni nezakonitima.
  3. Nakon ljeta 1483. nema pouzdanog zapisa da je ijedan od njih viđen živ.
  4. Kosti dvoje djece pronađene 1674. ispod stubišta u Toweru pokopane su u Westminsterskoj opatiji.
  5. Pregled kostiju iz 1933. nije utvrdio njihovu starost ni spol modernim metodama, a analiza DNK-a nikad nije provedena.

Otvorena pitanja

  • Jesu li prinčevi ubijeni i, ako jesu, tko je to naredio?
  • Pripadaju li kosti iz Westminsterske opatije doista Edwardu i Richardu?
  • Je li ijedan od mladića koji su se kasnije predstavljali kao princ mogao biti pravi?

Teorije

  • Ubijeni su po nalogu Richarda III.
  • Ubojstvo je organizirao vojvoda od Buckinghama bez kraljeva znanja
  • Ubijeni su kasnije, za vladavine Henrika VII.
  • Jedan ili obojica preživjeli su i živjeli pod drugim imenom

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori