Plantaža Myrtles

Turističke ture na plantaži u Louisiani već desetljećima pričaju o robinji Chloe koja je otrovala gospodaričinu obitelj i otad hoda kućom u zelenom turbanu. U sudskim spisima nema robinje tog imena, a obitelj za koju se kaže da ju je otrovala umrla je od žute groznice.

Ukratko

  • Kuću Myrtles kraj St. Francisvillea u Louisiani sagradio je 1796. David Bradford, jedan od vođa Pobune zbog viskija, a plantaža je do Građanskog rata počivala na radu porobljenih ljudi.
  • Od 1970-ih kuća je pansion koji se reklamira kao jedna od najukletijih kuća u Americi, a najpoznatija je priča o robinji Chloe koja je otrovanim kolačem ubila gospodaricu Saru Woodruff i dvije kćeri.
  • Za Chloe nije pronađen nijedan zapis, a povjesničari navode da su Sara Woodruff i dvoje djece umrli od žute groznice; jedino dokumentirano ubojstvo u kući je ubojstvo odvjetnika Williama Drewa Wintera 1871.
  • Povjesničarka Tiya Miles upozorava da takve priče od stvarnog ropstva, i od spolnog nasilja nad porobljenim ženama, rade senzacionalnu zabavu za turiste.

Sjeverno od Baton Rougea, na brežuljcima iznad Mississippija, stoji duga bijela kuća s trijemom od lijevanog željeza, okružena hrastovima s kojih visi siva mahovina. Danas je pansion s noćnim turama, a u knjigama o duhovima zovu je "najukletijom kućom u Americi". Njezina prava povijest zanimljiva je i bez duhova, ali je u njoj teže pročitati jedno: kuća je bila središte plantaže na kojoj su desetljećima radili ljudi u ropstvu, o kojima se zna vrlo malo.

Bjegunac iz Pennsylvanije

David Bradford bio je odvjetnik iz zapadne Pennsylvanije i jedan od najradikalnijih vođa Pobune zbog viskija 1794., ustanka farmera protiv poreza na žestoka pića. Kad je pobuna slomljena, pobjegao je niz Mississippi na područje koje je tada pripadalo Španjolskoj. Ondje je 1796. na zemlji koju mu je dodijelila španjolska vlast sagradio kuću i nazvao je Laurel Grove. Kad ga je predsjednik John Adams 1799. pomilovao, doveo je suprugu i petero djece.

Nakon Bradfordove smrti 1808. imanjem je upravljala udovica Elizabeth, a od 1817. Clarke Woodruff, Bradfordov bivši učenik prava, koji se oženio njegovom kćeri Sarom Mathildom. Prema popisima stanovništva, Woodruffovi su 1820. držali petero, a 1830. trideset i dvoje porobljenih ljudi. U tim se popisima porobljeni vode samo kao brojke uz ime vlasnika, bez imena.

Godine 1834. Woodruff je prodao kuću, zemlju i porobljene ljude Ruffinu Grayju Stirlingu. Stirlingovi su kuću gotovo udvostručili, opremili je europskim namještajem i nazvali The Myrtles, po krepovim mirtama koje su rasle oko nje.

Pucanj na trijemu

Ruffin Stirling umro je 1854., a imanje je naslijedila udovica Mary Catherine Cobb. Nakon Građanskog rata, kad je obiteljsko bogatstvo propalo s novcem Konfederacije, poslove joj je vodio zet, odvjetnik William Drew Winter. Godine 1871. Winter je ubijen hicem na trijemu kuće; kao mogući ubojica spominje se E. S. Webber. To je jedino ubojstvo u kući koje povjesničari mogu potvrditi. Predaja kaže da se Winter, smrtno ranjen, popeo do sedamnaeste stepenice i ondje umro, i da se njegovi koraci na stubištu čuju i danas.

Kuća je poslije više puta mijenjala vlasnike. Od 1970-ih vodi se kao pansion, a 1978. upisana je u američki Nacionalni registar povijesnih mjesta.

Priča o Chloe

Najpoznatija priča plantaže ima više inačica. Prema najčešćoj, Chloe je bila robinja Clarkea Woodruffa koju je on držao kao priležnicu, a kad ju je odbacio, počela je prisluškivati na vratima. Kad su je uhvatili, odrezali su joj uho, pa je otad nosila zeleni turban. Iz osvete ili zato da bi njegovala obitelj i vratila se u kuću, u rođendanski kolač stavila je sok od oleandra. Umrle su gospodarica Sara i dvije kćeri, a ostali porobljeni su Chloe, prema priči, objesili i bacili u rijeku. U nekim se inačicama zove Cleo i bavi se vudu magijom.

Uz Chloe se vežu i druge priče: zrcalo u predvorju na kojem se vide otisci ruku Sare i djece, jer ga nakon njihove smrti nisu pokrili crnim platnom; djevojčica koja je 1868. umrla unatoč liječenju vudu iscjeliteljice; portret čije se lice mijenja. Vodiči su pričali i da je na imanju ubijeno deset ljudi.

Što su našli istraživači

Američki istraživač paranormalnih tvrdnji Joe Nickell proveo je u kolovozu 2001. noć u kući za dokumentarac televizije Discovery i 2003. o tome pisao u časopisu Skeptical Inquirer. Prema njemu, sudski arhivi u St. Francisvilleu ne potvrđuju da je postojala robinja Chloe. Bivša vlasnica Frances Kermeen u svojoj je knjizi iz 2002. robinju uopće ne imenuje i ne spominje ni odrezano uho ni turban, a navodi i staru knjigu koja spominje duhove u kući, ali ne i Chloe. Nickell zato zaključuje da je priča novijeg datuma. Povjesničari, piše on, navode da su Sara Woodruff i djeca umrli od žute groznice. Wikipedija dodaje da je kći Mary Octavia doživjela odraslu dob, pa nisu umrle sve kćeri.

Nickell je provjerio i ostale tvrdnje. "Fotografije duhova" koje su mu pokazali bile su povećane kopije, jedna i s razglednice, bez izvornih negativa. Otisci na zrcalu nalaze se uz rubove stakla, gdje su ga držali radnici. Dvoja vrata koja se "sama" otvaraju i zatvaraju bila su neravno ovješena. Vlasnica mu je, kako navodi, rekla da su duhovi "mamac" za goste.

Povjesničarka Tiya Miles posvetila je Myrtlesu poglavlje knjige Tales from the Haunted South (2015.) o turama duhova na Jugu SAD-a i takozvanom mračnom turizmu. Prema njoj, takve ture koriste priče o porobljenim ljudima za zaradu, iskrivljuju ih i biraju najmračnije i najsenzacionalnije prizore. Chloe se prikazuje kao ljubavnica koja je sama izabrala vezu s gospodarom, iako porobljena žena nije mogla odbiti, i time se prikriva spolno nasilje koje je bilo dio ropstva. Za samu priču, piše Miles, postoji vrlo malo povijesnih dokaza.

Kronologija

  1. 1794.: David Bradford sudjeluje u Pobuni zbog viskija i bježi niz Mississippi.
  2. 1796.: Bradford na španjolskom području gradi kuću Laurel Grove.
  3. 1799.: Predsjednik John Adams pomiluje Bradforda.
  4. 1817.: Imanjem počinje upravljati Clarke Woodruff, Bradfordov zet.
  5. 1830.: Popis stanovništva bilježi 32 porobljene osobe na imanju Woodruffovih.
  6. 1834.: Ruffin Gray Stirling kupuje imanje i porobljene ljude; kuća dobiva ime The Myrtles.
  7. 1871.: Odvjetnik William Drew Winter ubijen je na trijemu kuće.
  8. 1978.: Kuća je upisana u Nacionalni registar povijesnih mjesta SAD-a.
  9. 2001.: Joe Nickell provodi noć u kući za televizijski dokumentarac.
  10. 2015.: Tiya Miles objavljuje knjigu o turama duhova i sjećanju na ropstvo.

Ključne osobe

  • David Bradford: Vođa Pobune zbog viskija koji je 1796. sagradio kuću.
  • Clarke Woodruff: Bradfordov zet koji je od 1817. upravljao plantažom.
  • Ruffin Gray Stirling: Plantažer koji je 1834. kupio imanje i dao mu ime The Myrtles.
  • William Drew Winter: Odvjetnik ubijen na trijemu 1871., jedina dokumentirana žrtva ubojstva u kući.
  • Frances Kermeen: Bivša vlasnica pansiona koja je pisala o duhovima u kući.
  • Joe Nickell: Američki istraživač paranormalnih tvrdnji koji je 2001. istražio kuću.
  • Tiya Miles: Američka povjesničarka koja istražuje kako ture duhova prikazuju ropstvo.

Što se zna

  1. Kuću je 1796. sagradio David Bradford, a od 1834. pripadala je obitelji Stirling.
  2. Woodruffovi su 1820. držali petero, a 1830. trideset i dvoje porobljenih ljudi.
  3. U sudskim spisima u St. Francisvilleu nije pronađen zapis o robinji imena Chloe.
  4. Povjesničari navode da su Sara Woodruff i dvoje djece umrli od žute groznice, a kći Mary Octavia doživjela je odraslu dob.
  5. Jedino dokumentirano ubojstvo u kući je ubojstvo Williama Drewa Wintera 1871.
  6. Kuća je od 1978. u Nacionalnom registru povijesnih mjesta SAD-a.

Otvorena pitanja

  • Kada je i od koga priča o Chloe prvi put ispričana?
  • Kako su se zvali ljudi koji su bili porobljeni na plantaži i što se o njihovim životima može doznati iz arhiva?
  • Zašto toliko gostiju izvješćuje o doživljajima u kući koja je poznata upravo po pričama o duhovima?

Teorije

  • U kući se doista događaju pojave koje se ne mogu objasniti, a stare patnje ostavile su trag.
  • Priča o Chloe nastala je u 20. stoljeću, iskrivljujući stvarne smrti od žute groznice, i nema temelja u dokumentima.
  • Doživljaji gostiju posljedica su očekivanja, prirodnih uzroka i turističke ponude koja se gradi na pričama o duhovima.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori