Poveglia

Mali otok u Venecijanskoj laguni televizijske emisije nazivaju najukletijim mjestom na svijetu, s jamama punim žrtava kuge i liječnikom koji je skočio sa zvonika. Povjesničari u arhivima nalaze dva broda s oboljelima od kuge, dvadesetak imena umrlih i dom za starije osobe.

Ukratko

  • Poveglia je skupina od tri otočića u južnom dijelu Venecijanske lagune; u srednjem vijeku na njoj je živjela ribarska zajednica, a od kraja 18. stoljeća služila je za nadzor brodova i, kad je trebalo, kao karantena.
  • Od 1922. u njezinim je zgradama bio dom za starije i bolesne osobe, zatvoren krajem 1960-ih; otok je otad nenaseljen.
  • Priče o desecima tisuća spaljenih žrtava kuge, ludnici i liječniku koji je skočio sa zvonika proširile su se nakon američkih televizijskih emisija 2001. i 2009.
  • Talijanski skeptički odbor CICAP nije pronašao nijednu stariju mletačku predaju o duhovima na otoku, a povjesničar Alberto Toso Fei govori o dvama brodovima s oboljelima od kuge i dvadesetak umrlih poznatih imena.
  • Udruga građana Poveglia per tutti 2025. dobila je sjeverni dio otoka na korištenje na šest godina, za javni park u laguni.

Između Venecije i Lida, nedaleko od ulaza u lagunu kod Malamocca, leži nizak zeleni otok sa zvonikom od opeke. Turisti ga vide s brodova koji plove prema Lidu, ali na njega ne pristaje nijedna linija. Upravo zato što je zatvoren i zapušten, Poveglia je postala jedno od najpoznatijih "ukletih" mjesta na internetu. Njezina se priča sastoji od dva sloja: dugačke i dobro zapisane povijesti i mnogo mlađe legende.

Ribari, sol i Chioggijski rat

Prema mletačkim izvorima, otok se nekoć zvao Popilia, možda po topolama (latinski populus) ili po rimskoj cesti Via Popilia. U ranom srednjem vijeku na njemu su se naselile obitelji koje su bježale s kopna pred Langobardima. Godine 864. naselilo ga je i oko dvjesto obitelji vjernih slugu dužda Pietra Tradonica, kojima je dužd Orso I. Partecipazio dodijelio zemlju i ribolovna područja. Stanovnici su živjeli od ribarenja i solana, imali svoje vijećnike i povlastice, poput oslobođenja od nekih poreza.

Blagostanje je prekinuo Chioggijski rat između Venecije i Genove (1378.–1381.). Stanovnike su preselili u Veneciju, a na južnom kraju otoka podignuta je osmerokutna utvrda, takozvani Ottagono. Genovežani su ipak zauzeli otok, a nakon rata od nekoliko stotina stanovnika ostalo ih je tek nekoliko desetaka. Republika je otok kasnije nudila kamaldoljanima (1527.) i potomcima starih stanovnika (1661.), ali su ga obje strane odbile. Od crkve sv. Vitala ostao je samo zvonik iz 12. stoljeća, koji je poslije služio kao svjetionik.

Dva broda iz istočnih luka

U 18. stoljeću Poveglia je dobila zadaću zbog koje je danas poznata. Talijanski izvori navode da je od 1770-ih bila pod nadzorom mletačkog Zdravstvenog magistrata (Magistrato alla Sanità) kao mjesto za nadzor ljudi, brodova i robe, a kad je trebalo, i kao lazaret. Venecija je za karantenu imala i druge otoke, stari i novi lazaret, pa je Poveglia bila pomoćno mjesto.

Godine 1793. na otok su dovedene posade brodova na kojima se pojavila kuga, a slično se ponovilo krajem desetljeća (izvori navode 1798. ili 1799.). Na zapadnoj obali otoka pronađen je mramorni kamen s latinskim natpisom koji poziva da se ne kopa jer ondje počivaju umrli od zaraze, s godinom 1793. Povjesničar i pisac Alberto Toso Fei, kojega navode CICAP i dnevnik Il Post, kaže da je riječ o dva broda i dvadesetak umrlih čija su imena zapisana.

Otok je i kroz 19. stoljeće ostao postaja za nadzor i karantenu. Godine 1922. njegove su zgrade pretvorene u dom za starije i dugotrajno bolesne, povezan s bolnicom na Lidu. Dom je zatvoren krajem 1960-ih (najčešće se navodi 1968., a Il Post spominje i odjele zatvorene 1972.), otok je prešao u državno vlasništvo i otad je prazan.

Legenda s televizije

Priča koju danas pričaju vodiči po internetu glasi otprilike ovako: na Povegliju su stoljećima odvozili oboljele od kuge, žive i mrtve, pa je pola tla od ljudskog pepela; u 20. stoljeću ondje je bila ludnica u kojoj je liječnik okrutno pokušavao na pacijentima, a na kraju je, gonjen duhovima, skočio ili pao sa zvonika. U nekim se inačicama navodi da je na otoku umrlo više od 100.000, pa i 160.000 ljudi.

CICAP, talijanski odbor koji provjerava tvrdnje o paranormalnom, objavio je 2017. članak novinara Riccarda Bottazza o tome otkud ta priča. Prema njemu, ni u mletačkoj predaji ni u lokalnoj literaturi nema spomena duhova na Povegliji. Priče su se proširile nakon emisije Scariest Places on Earth (2001.), koju je vodila glumica Linda Blair, i osobito nakon epizode serije Ghost Adventures snimljene na otoku 2009. Prema Il Postu, mnogi su Mlečani o "ukletom otoku" prvi put čuli od stranih turista.

Ni priča o ludnici nema potvrdu u izvorima koje navodi Il Post: psihijatrijske bolnice u laguni bile su na otocima San Servolo i San Clemente, a na Povegliji je bio dom za starije osobe. Za liječnika sa zvonika nije pronađeno ni ime ni zapis.

Legenda je ipak imala stvarne posljedice. U srpnju 2016. vatrogasci su s otoka spasili petero mladih Amerikanaca koji su ondje htjeli provesti noć a koji su rekli da su čuli glasove i jauke.

Otok koji nitko nije kupio

Godine 2014. talijanska je država ponudila otok u zakup na 99 godina. Jedinu ponudu od 513.000 eura dao je poduzetnik Luigi Brugnaro, kasniji gradonačelnik Venecije, ali ju je državna agencija za imovinu ocijenila preniskom. Istodobno su građani osnovali udrugu Poveglia per tutti ("Poveglia za sve"), koja je od oko 4.500 ljudi skupila više od 460.000 eura da otok ostane javan. Nakon godina sporova, presuda upravnog suda iz 2018. i novih natječaja, udruga je u srpnju 2025. dobila šestogodišnju koncesiju za sjeverni dio otoka, bez zgrada, gdje želi urediti park u laguni zajedno sa Sveučilištem u Veroni.

Kronologija

  1. 864.: Na otok se naseljava oko dvjesto obitelji, uz povlastice dužda Orsa I. Partecipazija.
  2. 1378.–1381.: U Chioggijskom ratu stanovnici su preseljeni u Veneciju, a otok opustošen.
  3. 1527. i 1661.: Republika nudi otok kamaldoljanima i potomcima stanovnika, ali ga oni odbijaju.
  4. 1770-ih: Otok dolazi pod nadzor Zdravstvenog magistrata kao mjesto za nadzor i karantenu.
  5. 1793.: Na otoku su u karanteni posade brodova s kugom; kamen s natpisom nosi tu godinu.
  6. 1922.: Zgrade postaju dom za starije i dugotrajno bolesne.
  7. 1968.: Dom se zatvara, a otok prelazi u državno vlasništvo.
  8. 2001.: Emisija *Scariest Places on Earth* predstavlja otok kao ukleto mjesto.
  9. 2009.: Na otoku se snima epizoda serije *Ghost Adventures*.
  10. 2014.: Država nudi otok u zakup na 99 godina; osniva se udruga Poveglia per tutti.
  11. 2016.: Vatrogasci spašavaju petero američkih turista s otoka.
  12. 2025.: Udruga Poveglia per tutti dobiva šestogodišnju koncesiju za sjeverni dio otoka.

Ključne osobe

  • Alberto Toso Fei: Mletački pisac i istraživač povijesti koji navodi dva broda s kugom i dvadesetak umrlih poznatih imena.
  • Riccardo Bottazzo: Novinar koji je za CICAP 2017. istražio podrijetlo priča o duhovima na Povegliji.
  • Luigi Brugnaro: Poduzetnik i kasniji gradonačelnik Venecije čija je ponuda za otok 2014. odbijena.
  • Orso I. Partecipazio: Mletački dužd koji je 864. dodijelio zemlju novim stanovnicima otoka.

Što se zna

  1. Poveglia je naseljena od ranog srednjeg vijeka, a stanovništvo je izgubila u Chioggijskom ratu krajem 14. stoljeća.
  2. Od kraja 18. stoljeća otok je služio za nadzor brodova i povremenu karantenu, a 1793. ondje su bile posade brodova s kugom.
  3. Od 1922. do kraja 1960-ih na otoku je bio dom za starije i dugotrajno bolesne osobe.
  4. CICAP nije pronašao stariju mletačku predaju o duhovima na otoku; priče su se proširile nakon televizijskih emisija 2001. i 2009.
  5. Brojke od 100.000 i više umrlih nisu potvrđene u izvorima, a Toso Fei govori o dvadesetak umrlih poznatih imena.
  6. Udruga Poveglia per tutti 2025. dobila je koncesiju za sjeverni dio otoka na šest godina.

Otvorena pitanja

  • Koliko je ljudi ukupno umrlo na otoku tijekom svih godina karantene, uključujući 19. stoljeće?
  • Je li priča o liječniku sa zvonika imala ikakav stariji zapis ili je nastala za televiziju?
  • Što će s napuštenim zgradama biti kad istekne koncesija udruge?

Teorije

  • Na otoku se zbog patnje oboljelih i bolesnih doista događaju pojave koje se ne mogu objasniti.
  • Priče o duhovima nastale su s televizijskim emisijama nakon 2001. i nemaju uporište u mletačkoj predaji.
  • Legenda je pretjerano i iskrivljeno sjećanje na stvarne karantene i bolesti u laguni, prenesene na jedan napušteni otok.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori