Priorat Siona

Prema tajnim spisima iz Nacionalne knjižnice u Parizu, bratstvo staro devet stoljeća vodili su Leonardo da Vinci, Isaac Newton i Victor Hugo. Spise je napisao čovjek koji je 1956. u jednom gradiću uz švicarsku granicu registrirao udrugu stanara.

Ukratko

  • Priorat Siona bila je mala udruga koju su Pierre Plantard i trojica prijatelja 1956. registrirali u Annemasseu u istočnoj Francuskoj, a ugasila se iste godine.
  • Šezdesetih godina Plantard i Philippe de Chérisey izradili su lažne dokumente prema kojima je Priorat tajno bratstvo osnovano 1099. u Jeruzalemu, koje čuva lozu merovinških kraljeva, i podmetnuli ih u Nacionalnu knjižnicu u Parizu.
  • Knjiga Sveta krv, sveti gral (1982.) prihvatila je te dokumente kao vjerodostojne, a roman Da Vincijev kod (2003.) učinio je Priorat svjetski poznatim.
  • Plantard je 1993. pred istražnim sucem pod prisegom priznao da je sve izmislio.

Pierre Plantard rođen je 1920. u Parizu. Za njemačke okupacije osnovao je viteški red Alpha Galates i izdavao list Vaincre, s antisemitskim i protuslobodnozidarskim tekstovima. Godine 1953. osuđen je na šest mjeseci zatvora zbog prijevare. Nekoliko godina poslije živio je u Annemasseu, gradiću u Haute-Savoie uz granicu sa Švicarskom, u novoj zgradi socijalnih stanova.

Udruga iz Annemassea

Dana 7. svibnja 1956. Plantard i trojica poznanika potpisali su statut udruge Prieuré de Sion. Ime su uzeli po brdu Mont Sion južno od grada, gdje su navodno htjeli urediti duhovno utočište. Udruga je 25. lipnja upisana u podprefekturi Saint-Julien-en-Genevois. Predsjednik je bio André Bonhomme, a Plantard glavni tajnik. Prema statutu, članovi su trebali činiti dobra djela i pomagati Katoličkoj crkvi.

U stvarnosti je udruga izdavala list Circuit, koji se bavio pravima stanara u socijalnim stanovima, kritizirao gradske graditelje i miješao se u lokalne izbore. Izašlo je dvanaest brojeva. Udruga je prestala djelovati potkraj 1956., a Bonhomme nakon te godine u udruzi nije sudjelovao, a 1973., kad je čuo da Plantard njegovo ime povezuje s Prioratom, i službeno se povukao.

Spisi u Nacionalnoj knjižnici

Plantard je ime zadržao i dao mu novu, veličanstvenu povijest. Šezdesetih godina on i njegov prijatelj Philippe de Chérisey napisali su niz tekstova i rodoslovlja, objavljenih pod izmišljenim imenima i pohranjenih u Nacionalnoj knjižnici Francuske u Parizu. Najpoznatiji su Tajni spisi Henrija Lobineaua (Dossiers secrets d'Henri Lobineau). Prema njima, Priorat je 1099. u Jeruzalemu osnovao križar Godefroy de Bouillon, templari su bili njegov vojni ogranak, a bratstvo stoljećima čuva potomke merovinškog kralja Dagoberta II. Posljednji od tih potomaka bio bi, naravno, sam Plantard.

Spisi su sadržavali i popis velikih majstora Priorata: od srednjovjekovnih plemića preko alkemičara Nicolasa Flamela, Sandra Botticellija, Leonarda da Vincija, rozenkrojcerskih pisaca Roberta Fludda i Johanna Valentina Andreaea te Isaaca Newtona do Victora Huga, Claudea Debussyja i Jeana Cocteaua. Svi navedeni bili su mrtvi kad je popis nastao.

Da bi priča dobila "neovisne dokaze", Plantard ju je povezao s glasinama o blagu svećenika Bérengera Saunièrea iz sela Rennes-le-Château. De Chérisey je izradio dva "srednjovjekovna" pergamena sa šifriranim porukama, a pisac Gérard de Sède objavio ih je 1967. u knjizi L'Or de Rennes. Latinski tekstovi u pergamenima prepisani su iz izdanja Novog zavjeta tiskanih 1889. i 1895. Kad su se Plantard i de Sède posvađali oko prihoda od knjige, de Chérisey je izjavio da je pergamene krivotvorio.

Sveta krv i Da Vincijev kod

Britanski scenarist Henry Lincoln pročitao je de Sèdeovu knjigu i od 1972. do 1979. snimio o tajnama Rennes-le-Châteaua tri dokumentarna filma za BBC. Prema vlastitim riječima, upravo je on pronašao Tajne spise u Parizu. S Michaelom Baigentom i Richardom Leighom uzeo ih je kao vjerodostojne. U knjizi Sveta krv, sveti gral iz 1982. trojica autora otišla su dalje od samog Plantarda: tvrdili su da su Merovinzi potomci Isusa i Marije Magdalene i da je "sveti gral" zapravo ta loza, koju Priorat štiti od Crkve.

Knjiga je postala svjetski uspjeh. Godine 2003. Dan Brown objavio je roman Da Vincijev kod, u kojem Priorat čuva istu tajnu, a kao njegov protivnik pojavljuje se katolička ustanova Opus Dei. Na početku romana stoji tvrdnja da je Priorat stvarna organizacija osnovana 1099. Baigent i Leigh tužili su 2006. u Londonu Brownova izdavača zbog povrede autorskih prava i izgubili.

Priznanje pod prisegom

Plantard je 1989. pokušao promijeniti priču: Priorat je sada navodno osnovan 1681. u Rennes-le-Châteauu, a na novi popis velikih majstora dodao je poslovnog čovjeka Rogera-Patricea Pelata, prijatelja predsjednika Françoisa Mitterranda, koji je te godine umro usred istrage o trgovanju povlaštenim informacijama.

Taj potez imao je posljedice. Godine 1993. istražni sudac Thierry Jean-Pierre, koji je istraživao Pelatove poslove, saznao je da je Pelat navodno bio veliki majstor tajnog društva. Dao je pretražiti Plantardov stan i pronašao gomilu lažnih dokumenata, među njima i one koji Plantarda proglašavaju pravim francuskim kraljem. Plantard je pod prisegom priznao da je sve izmislio, uključujući Pelatovo članstvo. Povukao se na jug Francuske i umro u Parizu 3. veljače 2000.

Istraživači su zaključili da je priča o Prioratu jedna od najvećih književnih podvala 20. stoljeća. Francuski istraživač Jean-Luc Chaumeil čuva više od stotinu pisama Plantarda, de Chériseyja i de Sèdea iz šezdesetih godina u kojima se dogovaraju kako da održe priču na životu. Ime ipak živi dalje: nakon Plantardove smrti više je ljudi objavilo da obnavlja Priorat, a milijuni čitatelja upoznali su ga preko romana.

Kronologija

  1. 1953.: Plantard je osuđen na šest mjeseci zatvora zbog prijevare.
  2. 7. svibnja 1956.: Potpisan je statut udruge Priorat Siona u Annemasseu.
  3. 25. lipnja 1956.: Udruga je upisana u podprefekturi Saint-Julien-en-Genevois.
  4. 1967.: Gérard de Sède objavljuje knjigu L'Or de Rennes s krivotvorenim pergamenima.
  5. 1972.-1979.: Henry Lincoln snima tri dokumentarna filma za BBC.
  6. 1982.: Izlazi knjiga Sveta krv, sveti gral.
  7. 1989.: Plantard objavljuje novu povijest Priorata i dodaje Pelata na popis velikih majstora.
  8. 1993.: Plantard pred istražnim sucem pod prisegom priznaje da je sve izmislio.
  9. 3. veljače 2000.: Plantard umire u Parizu.
  10. 2003.: Izlazi roman Da Vincijev kod.
  11. 2006.: Baigent i Leigh gube parnicu protiv izdavača Dana Browna u Londonu.

Ključne osobe

  • Pierre Plantard: Osnivač udruge Priorat Siona i glavni autor krivotvorina o njezinoj tajnoj povijesti.
  • Philippe de Chérisey: Plantardov prijatelj, suautor Tajnih spisa i krivotvoritelj pergamena.
  • Gérard de Sède: Pisac knjige L'Or de Rennes, u kojoj su objavljeni pergameni.
  • André Bonhomme: Predsjednik udruge 1956., koji se poslije odrekao veze s njom.
  • Henry Lincoln: Britanski scenarist i suautor knjige Sveta krv, sveti gral.
  • Michael Baigent: Suautor knjige Sveta krv, sveti gral.
  • Thierry Jean-Pierre: Istražni sudac pred kojim je Plantard 1993. priznao izmišljotinu.

Što se zna

  1. Priorat Siona registriran je 1956. kao udruga u Annemasseu, a prema dokumentima podprefekture djelovao je samo te godine.
  2. Tajne spise Henrija Lobineaua napisali su Pierre Plantard i Philippe de Chérisey i pohranili ih u Nacionalnu knjižnicu Francuske.
  3. Latinski tekstovi u "srednjovjekovnim" pergamenima prepisani su iz knjiga tiskanih 1889. i 1895.
  4. Plantard je 1993. pod prisegom priznao da je podatke o Prioratu izmislio.
  5. Visoki sud u Londonu 2006. odbio je tužbu Baigenta i Leigha protiv izdavača romana Da Vincijev kod.

Otvorena pitanja

  • Je li Plantard vjerovao u vlastitu priču o merovinškoj lozi ili je od početka svjesno varao?
  • Tko je sve sudjelovao u izradi i podmetanju Tajnih spisa?

Teorije

  • Priorat je izmislio Pierre Plantard s prijateljima, a njegova srednjovjekovna povijest počiva samo na krivotvorinama iz šezdesetih godina.
  • Tajno bratstvo sa starom poviješću ipak postoji, a Plantard je za njega samo saznao ili ga je zloupotrijebio.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Putnam, B. i Wood, J. E. (2003). The Treasure of Rennes-le-Château: A Mystery Solved. Stroud: Sutton.
  • Baigent, M., Leigh, R. i Lincoln, H. (1982). The Holy Blood and the Holy Grail. London: Jonathan Cape.

Izvori