Iznenadna smrt cara Dušana 1355.

Dušan je za života proširio srpsku državu više od ijednog drugog vladara. Početkom 1346. proglasio se u Skoplju carem Srba i Grka, a na Uskrs ga je okrunio patrijarh Joanikije II. Zakonik koji nosi njegovo ime donesen je na saboru u Skoplju 20. svibnja 1349. s 135 članaka, a 1354. na saboru u Seresu dodano je još 66, pa je ukupno imao 201 članak. Napisan je starosrpskim jezikom, a cilj mu je bio uvesti pravni poredak u cijeloj carevini i ograničiti povlastice vlastele.

Po Hrvatskoj enciklopediji, carstvo je bilo podijeljeno na dva dijela: "Srblje", kojim je kao kralj vladao Dušanov sin Uroš, i "Romaniju", koju je Dušan držao izravno, iako je zapravo upravljao cijelom zemljom. Srbija je za njegove vladavine bila teritorijalno najveća. Nova.rs ga zato opisuje kao najvećeg srpskog vladara, a priča o putu njegovih moštiju poslije smrti toliko je neobična da je i sama postala zasebna tema.

Posljednji mjeseci

O Dušanovim posljednjim danima zna se malo. Zimu 1354./1355. proveo je u Seresu, a u kasno proljeće i ljeto boravio je u Krupištu na Bregalnici. Neposredno prije smrti poslao je vojnu pomoć u Dalmaciju, kako bi sestra Jelena obranila posjede svog pokojnog muža. Dušan je umro u nedjelju, 20. prosinca 1355., u svojoj 43. godini.

Hrvatska enciklopedija o njemu navodi samo godinu smrti, 1355., bez dana, dok N1 i Nova.rs donose točan datum.

Gdje je umro

Najčešće se navodi da je preminuo u selu Devol, na lijevoj obali Vardara, sjeverno od današnjeg Bogdanaca, na putu prema Đevđeliji. To, međutim, nije sigurno. Mavro Orbin, dubrovački povjesničar iz 17. stoljeća, navodi mjesto koje naziva Djavolotopi u Rumunjskoj, a alternativno Nerodimlje. Jakov Lukarević piše da je Dušan umro u Dijapoliju u Trakiji, dok je pripremao novi pohod protiv Bizanta. Time je i pitanje gdje je car bio i što je namjeravao u zadnjim tjednima ostalo otvoreno.

Uzrok smrti

Izvori redovito navode isti popis: trovanje, moždani udar, groznica, epilepsija. Novosti pišu da postoji niz teorija zavjere, ali bez povijesnih dokaza. Izvori kojima raspolažemo ne opisuju simptome ni posljednje sate, pa se sve hipoteze svode na zaključivanje iz iznenadnosti smrti. Čak ni Hrvatska enciklopedija, koja navodi 1355. kao godinu smrti, ne spominje uzrok.

Grob i kosti

Dušan je pokopan u svojoj zadužbini, manastiru Svetih Arhanđela kraj Prizrena. Kad su 1927. provedena iskapanja, pronađen je mramorni sarkofag s izmiješanim kostima koje su identificirane kao njegove. Godine 1968. posmrtni ostaci preneseni su u crkvu svetog Marka na Tašmajdanu u Beogradu, gdje počivaju i danas. Kako je 1927. utvrđeno da su kosti njegove, izvori kojima raspolažemo ne kažu.

Dokazi za i protiv

Otrovan je

• U prilog: Smrt je nastupila iznenada, bez poznate bolesti, i to u razdoblju kad je car, prema Lukareviću, pripremao novi pohod.
• U prilog: Trovanje se uz moždani udar i epilepsiju stalno navodi u popisima mogućih uzroka.
• Protiv: Novosti ističu da postoji niz teorija zavjere, ali bez povijesnih dokaza.
• Protiv: Nijedan izvor kojim raspolažemo ne navodi počinitelja, motiv ni opis simptoma.

Prirodna smrt (moždani udar, groznica)

• U prilog: N1 i Nova.rs navode moždani udar i groznicu kao moguće uzroke, a Dušan je umro u 43. godini, u zimi, nakon mjeseci provedenih na putu između Serea i Bregalnice.
• U prilog: Nijedan izvor ne spominje nasilje ni sumnjive okolnosti u trenutku smrti.
• Protiv: Ne postoji suvremeni opis bolesti, pa je dijagnoza nagađanje.
• Protiv: Isti izvori ostavljaju otvorenima i druge uzroke, pa nijedan nije potvrđen.

Epilepsija

• U prilog: N1, Nova.rs i drugi mediji epilepsiju navode kao jedan od mogućih uzroka nagle smrti.
• U prilog: Napadaj bi bio u skladu sa smrću bez prethodno poznate bolesti.
• Protiv: Nijedan izvor kojim raspolažemo ne tvrdi da je Dušan bolovao od epilepsije.
• Protiv: Izvori je spominju samo kao jednu od hipoteza, bez dokumenta koji bi je potkrijepio.