Prokleta Jerina i Smederevska tvrđava
U narodnoj predaji Prokleta Jerina natjerala je ljude da bez plaće zidaju golemu tvrđavu na Dunavu, a trava je pod njezinim nogama izgarala. U ispravama pak Irina Kantakuzin pojavljuje se kao despotica koja zajedno s mužem potpisuje povelje i vlada zemljom kad je on odsutan.
Ukratko
- Prema narodnoj predaji, Smederevsku tvrđavu na Dunavu sagradila je "Prokleta Jerina" (Проклета Јерина), koja je za zidanje silom okupljala ljude, čak i trudnice.
- Povijesna Jerina je Irina Kantakuzin (Irene Kantakouzene), bizantska plemkinja i žena srpskog despota Đurđa Brankovića; tvrđava je građena od 1428., a prema Hrvatskoj enciklopediji Smederevo je palo 1459.
- Rad Ivane Veselinović iz 2022. prikazuje je kao političku suvladaricu, a ne okrutnu graditeljicu.
- Predaja i povijest ne dodiruju se u većini pojedinosti: izvori koje smo pronašli ne povezuju povijesnu Irinu s prisilnim radom.
Tvrđava na ušću Jezave
Hrvatska enciklopedija bilježi da je despot Đurađ Branković, prema nacrtu bizantskog graditelja utvrda, dao podići utvrđeni dvorac, takozvani Mali grad (1428.–1430.), pa ga proširio u Veliki grad s mnogo kula povezanih zidinama. U Malom gradu bio je dvor s rezidencijom i palačom za prijeme. Padom tog tada najvećeg grada na Dunavu pod osmansku vlast 1459. prestala je postojati srpska srednjovjekovna država. Prema Vremenu, tvrđava je građena od 1428. do 1453. na ušću Jezave u Dunav, trokutastog je oblika, a Veliki grad imao je 19 kula i pet vrata. Murat II. zauzeo je Smederevo 1439., a 1453. vraćeno je Đurđu. Osmanlije su otišle 1867. Tvrđava je teško stradala u oba svjetska rata, a 1941. eksplodiralo je skladište streljiva u njoj.
Smederevo prije tvrđave
Hrvatska enciklopedija navodi da je na mjestu današnje tvrđave stajalo rimsko naselje Aureus Mons. Najranije se spominje u povelji bizantskoga cara Bazilija II. iz 1019., a 1381. knez Lazar darovao je tada malo naselje manastiru Ravanici. Unutar tvrđave sačuvani su ostatci crkve iz 10. stoljeća. Nakon osmanskog osvajanja 1459. Osmanlije su grad 1480. pojačale i dodale mu nove kule.
Predaja o Jerini
Prema istom članku u Vremenu, narodno vjerovanje pripisuje tvrđavu Jerini, "Prokletoj Jerini" iz srpskih narodnih pjesama. Priča kaže da je ljude prisiljavala na neplaćen rad, pa su čak i trudnice nosile kamen, te da je mlade muškarce, nakon što bi s njima provela noć, dala obezglaviti. Oko nje se, kaže predaja, stvarala demonska sila koja je spaljivala travu gdje god bi se podigla. Postoji i priča o mjestu gradnje: Jerina je, navodno, odabrala lokaciju jer guske koje bi se tamo spustile nikad više ne bi odletjele. Prema legendi, u tunelima ispod Smedereva sakriveno je i njezino blago; članak završava napomenom da bi planirana obnova mogla pokazati je li to istina.
Povijesna Irina
Rad Ivane Veselinović iz 2022. u Zborniku radova Filozofskog fakulteta u Prištini ispituje ulogu despotice Irine Kantakuzin u političkom životu Srpske despotovine. Po srpskoj je historiografiji ona druga osoba despotovine. Autorica navodi da se njezina samostalna politička uloga vidi već u Efsigmenskoj povelji iz 1429., koju je despot izdao zajedno sa suprugom. Na minijaturi na Irininoj povelji prikazana je sa žezlom, kraljevskim znakom. Njezin brat Toma Kantakuzin postao je zapovjednik srpske vojske, što je u srpskom srednjem vijeku bilo vrlo neobično. Godine 1435., dok je Đurađ bio u Požunu (današnja Bratislava), Irina je vladala zemljom, kako se vidi iz dubrovačke misije koju je primila. Bila je članica državnog vijeća i, najvjerojatnije, dvorskog vijeća. Mavro Orbin zabilježio je njezinu ulogu u diplomatskom braku Mare Branković i sultana Murata II., kojim je Srbija pokušala spriječiti osmanski napad. Najvažnijim pokazateljem aktivne političke uloge autorica smatra pitanje Đurđeva nasljednika.
Zašto su dvije slike tako različite
Povijesna Irina u izvorima koje smo pronašli nigdje nije povezana s prisilnim radom ni s okrutnošću iz predaje. Sažetak Veselinovićina rada ne spominje gradnju tvrđave. Dvije priče stoga ne proturječe jedna drugoj, ali se ni ne podudaraju: jedna je prikaz političke uloge u ispravama, druga je pamćenje tvrđave u narodu. Prikazima Đurđa i Jerine u srpskoj drami 20. stoljeća bavi se rad Snežane Bulat iz 2018.
Kronologija
- 1428.–1430.: Gradnja Malog grada u Smederevu.
- 1429.: Efsigmenska povelja koju zajedno izdaju Đurađ i Irina.
- 1435.: Irina upravlja zemljom dok je Đurađ u Požunu.
- 1439.: Murat II. zauzima Smederevo.
- 1453.: Smederevo vraćeno Đurđu, prema članku u *Vremenu*.
- 1459.: Smederevo pada pod osmansku vlast.
Ključne osobe
- Irina Kantakuzin: Bizantska plemkinja, despotica, žena Đurđa Brankovića.
- Đurađ Branković: Srpski despot, graditelj Smederevske tvrđave.
- Toma Kantakuzin: Irinin brat, zapovjednik srpske vojske.
- Mara Branković: Kći despota, udana za sultana Murata II.
Što se zna
- Smederevska tvrđava građena je od 1428., prvo kao Mali grad, a potom proširena u Veliki grad.
- Irina Kantakuzin bila je politički aktivna despotica: izdavala je povelje, upravljala zemljom u mužev izostanak i sudjelovala u državnom vijeću.
- Predaja o Prokletoj Jerini, koja se u *Vremenu* opisuje kao narodna vjerovanja i pjesme, tvrdi da je tvrđavu gradila prisilnim radom.
- Ni u jednom od navedenih izvora nema dokaza da je povijesna Irina tako postupala.
Otvorena pitanja
- Kad je i kako Irina Kantakuzin u narodnom pamćenju postala "prokleta"?
- Jesu li u tunelima ispod tvrđave doista sakrivena blaga, o kojima priča predaja?
- Koliki je stvarni udio Irine u odlukama o gradnji tvrđave?